|
Oglasavanje Marketing
|
Broj 1088, 26. januar 2007.
Srbi u Torontu - Srbi u Kanadi - Srpska zajednica u Kanadi
| Pisma sa Kosova |
| |
U petak, 19. januara, u oazi srpske književnosti u Torontu, u knjižari Srbika,
udruženje književnih stvaralaca "Desanka Maksimović" organizovalo je književno
veče posvećeno Kosovu i Metohiji i školskoj djeci iz enklave ŠTRPCE. Ovo
tradicionalno veče Udruženja, bilo je opet posvećeno učenicima osnovne škole "Stoja
Marković", s kojom je udruženje uspostavilo odlične kontakte.
 Književno veče je bilo posvećeno i pjesnicima sa Kosova čije su stihove
recitovali pjesnici, Dragica-Buba Braunštajn, Miroslava Đurčić, Milena
Cvetković, Mirjana Dangubić, Grujica Navaković, Katarina Kostić, i Stojanka
Radenović-Petković, koja je bila i voditelj cjelovečernjeg programa.
Poetskoj večeri su prisustvovali i naši prijatelji iz Beograda, novinari i
knjižernici Nikola i Aleksandar Korbutovski, koji već godinama sarađuju na
obostrano zadovoljstvo sa ovim cjenjenim udruženjem književnih stvaralaca.
Književni stvaraoci iz Toronta, i poznati pjesnici, pokrenuli su akciju na
zbližavanju djece sa Kosova i Metohije i njihovih vršnjaka iz Ontarija. Rječ
je o akciji pod nazivom "Napiši mi Pismo…", a ideja je da se djeca iz srpskoh
škola iz Onterija i Kanade, dopisuju i druže putem pisane rječi sa
djevojčicama i dječacima iz srpskih enklava našeg okupiranog Kosova.
Ovo je druga godina akcije ovog udruženja pod nazivom "Napiši mi Pismo…". U
oktobru prošle godine napisana su nova pisma koja su putovala dva mjeseca, ali
su ipak nekako stigla.
Učenica sedmog razreda osnovne škole ne piše samo djeci već svima: "Svim
Srbima u Kanadi čestitam Novu godinu i Božićne praznike. Dragi naši zemljaci,
znam da vam je teško u stranoj zemlji i da vam je još teže jer razmišljate o
nama i našem životu na Kosovu. Mi već danima nemamo struju, nesmemo da se
slobodno krećemo, i živimo slobodno kao sva ostala deca. Nama je lakše kad
pomislimo da neko misli na nas i brine o nama. Draga tetka Stojanka, hvala na
vašoj hrabrosti da nas posetite i naučite mnogo toga o poeziji i književnosti.
Puno pozdrava od Emilije Kovačević."
"Dragi moj prijatelju Dušane, dobila sam tvoje pismo koje me je prijatno
iznenadilo i ohrabrilo da ostanem ovde i da još ima nade za naše Kosovo.
Kosovo nije samo reč/i na karti ime/Kosovo je jedan narod/i ponosimo se time.
Pozdrav Viktorija Orlović."
"Jas sam Aleksandra Veljković, idem u sedmi razred. Štrpce se nalazi u
podnožju Šar-planine i veoma je lepo mesto. Dolaskom Albanaca sve se promenilo.
Sloboda kretanja je ograničena, nemamo struje i svakog dana strahujemo. Uveče
kad legnem sanjam divne snove kako putujem po svetu, nađem se u NjuJorku,
Tokiju, Torontu, ali ujutru mi kao alarm služe sirene, pucnji iz pušaka i let
helikoptera. Probudim se i vidim da je to bio samo san i da se to neće
dogoditi na javi. Takvi su moji snovi i snovi mojih vršnjaka. Kada će ovde
biti "bolje sutra"? Kada će zavladati mir na celoj zemlji? Kada? Znam da vi
nemate odgovor na ovo pitanje, ali imaju albanski teroristi čiji broj raste iz
dana u dan."
"Moje ime je Đorđe Gradačević. Jas sam na Kosovu i živim u Štrpcu koje se
nalazi u pondožju Šare. Idem u šesti razred i odličan sam učenik. Imam 12
godina i rođen sam u Prištini. Imam jednog kućnog ljubimca a to je pas. Od
sportova najviše volim košarku. Nadam se da je Kanada lepa zemlja i želio bih
da je posetim…"
Nadajmo se da će se proširiti krug naše djece ovdje u Onteriju koja će se
dopisivati, da toj djeci na Kosovu pokažemo da mislimo na njih, da ih
razumijemo, i da ih podržavamo u želji da ostanu na svom ognjištu. Svi
učitelji srpskog jezika i roditelji naše djece trebalo bi da podrže ovu
aktivnost, da objasne djeci šta Kosovo predstavlja za srpski narod, šta ono
znači za srpsku tradiciju i duhovnost. Oni treba da poduče i motivišu djecu,
jer je toj djeci na Kosovu potrebna naša ljubav i podrška, a sigurno je da i
naša djeca ovdje u Kanadi trebaju takvo jedno iskustvo da bi spoznali ko su i
odakle potiču, da ne bi zaboravili svoju otadžbinu. U pismima i pjesmama koje
su djeca poslala govori se o teškoj i tužnoj stvarnosti. U njima nema radosti,
tuga, zabrinutost i strah preovladavaju.
Ovom prilikom o Kosovu su svedočile pjesnikinje Stojanka Radenović-Petković i
Katarina Kostić, koje su se nedavno vratile sa humanitarne posjete iz Kosova i
Metohije i odnjele prikupljenu novčanu pomoć. Govorile su nam o tragediji
srpskog naroda u pokrajini, o velikom siromaštvu koje tamo vlada, o djeci koja
nemaju ni najosnovniji školski pribor, obuću i odjeću. Mi moramo pomoći toj
djeci, Akcija se nastavlja, i svi oni koji žele pomoći mogu se obratiti
udruženju književnih stvaralaca "Desanka Maksimović". Tel: (416) 760-9481 |
| |
| Slobodan Rundo |
|
| |
|
Oglasavanje Marketing
|
