Oglasavanje Marketing
|
Broj 1104, 25. maj 2007.
U školi ubijen učenik Džordan Meners |
|
Preko osam stotina učenika do juče mirne srednje škole Džefriz koledžijat
institut, u blizini avenije Finč i ulice Kil, nedaleko od koridora Džejn-Finč,
dela grada poznatog po visokoj stopi kriminala, bilo je satima zatvoreno u
svojim učionicama, u strahu da pucnjava može da se nastavi.
Ipak, bio je i ostao ispaljen samo jedan metak, oko pola tri popodne, kojim je
u grudi ranjen petnaestogodišnji Džordan Meners, učenik devetog razreda. Dečak
je prebačen u bolnicu Sanibruk, gde je podlegao povredi.
Naoružani pripadnici policijskih snaga satima su pretraživali školu u potrazi
za osobom koja je ispalila metak. Roditelji su, za to vreme, pokušavali da
saznaju da li su njihova deca živa i zdrava i šta se dešava sa njima.
Ostali učenici, njih oko osam stotina, počelo je da odlazi iz škole tek oko
šest, ali su svoje stvari ostavili u školi kako bi policija mogla da izvrši
detaljan pretres uz pomoć pasa, u potrazi za oružjem.
Očevici kažu da je van škole izbila svađa, pre nego što je naoružana osoba
ušla za dečakom u školu.
Niko nije uhapšen i oružje još uvek nije pronađeno.
U policiji kažu da tek treba da ustanove ko je mogao da puca, neki učenik
škole, ili pak neko ko nije smeo da uđe u školu.
Veruje se da je ovo prvi slučaj pucnjave u jednoj torontskoj školi. Gradski
Školski odbor je odmah otkazao održavanje nastave u četvrtak, ali je škola
bila otvorena zbog službi za rad sa decom i nastavnicima koji su u šoku zbog
ovog tragičnog događaja.
Policija, a i svi ostali nadležni, insistiraju da učenici moraju da imaju
bezbedan i siguran prostor u svojim školama. Šef torontske policije Bil Bler,
vidno potresen, kaže da je šokantno da se ovakav zločin dogodio u našoj školi.
Gradonačelnik Dejvid Miler se, izražavajući saučešće porodici i prijateljima
tragično stradalog dečaka, založio za dvostruko strože zakonske i druge mere
za proterivanje oružja iz grada.
Najdublje izraze saučešća porodici i prijateljima Menersa izrazili su i
premijer Dalton Mekgvinti i ministarka obrazovanja Ketlin Vijn.
Džordan Meners je 26. žrtva ubistva u ovoj godini. |
|
|
|
|
Deci treba vratiti osećaj sigurnosti |
|
Posledice ubistva petnaestogodišnjeg Džordana Menersa osećaće njegovi školski
drugovi dugo. Stručnjaci kažu da je, pored fizičkog gubitka druga, najveći
problem uzdrman osećaj sigurnosti koji se neminovno javlja kod dece. Oni
napominju da se taj problem neće javiti samo učenika u Džefriz koledžijat
institutu, već i kod dece u regionu.
Profesor krivičnog prava na Univerzitetu Nortistern u Bostonu, Džejms Foks
kaže da se radi o traumatičnom gubitku osećanja sigurnosti gde deca počinju da
veruju da ako se dogodilo na jednom mestu, da to onda može i da se ponovi i
drugde.
Posebne službe koje će raditi sa učenicima napominju da postoje tri veoma
rizične grupe. U prvoj se nalaze najranjiviji - očevici tragedije, udrugoj su
oni koji su poznavali žrtvu ili ubicu, dok su u trećoj oni koji su se u nekim
ranijim prilikama već susretali sa nasiljem.
Stručnjaci napominju da roditelji treba da prate ponašanje svoje dece kako bi
mogli da ustanove da li dolazi do promena u ponašanju, noćnih mora ili straha
od odlaska u školu. Ono što je dobro je da se u najvećem broju slučajeva deca
relativno brzo oporave, ukoliko imaju odgovarajuću podršku. Blaži i sporadični
oblici kriza mogu se javiti i kasnije, ali to ne treba da brine. Za
zabrinutost je kada se javi kontinuirana anksioznost, često ponovno
proživljavanje traumatičnog događaja, nekontrolisano opsesivno razmišljanje o
događaju, i u takvim situacijama je neophodno da sa detetom radi stručnjak za
prevazilaženje problema.
Naglašava se da rešenje problema nije i ne može biti izostajanje iz škole.
Ma koliko na prvi pogled pojedinim roditeljima deluje logično da detetu
odobravaju da se odlazi na mesto na kojem se više ne osećaju bezbedno, toliko
deca to mogu da zloupotrebe i da, lutajući ulicama, zapadnu u još
problematičnije i traumatičnije situacije. Škola je najbolje mesto na kojem
oni mogu i treba da budu i gde, okruženi vršnjacima sa istim ili sličnim
problemima, mogu mnogo lakše da prevaziđu.
Ono što se roditeljima preporučuje je da se ovih dana malo više bave svojom
decom, kako bi im pomogli da u domaćem okruženju i krugu porodice osete
sigurnost. |
|
|
|
|
Bezbednost na prvom mestu |
|
Na stotine osoba predstavljaju ozbiljnu pretnju po bezbednost Kanade,
saopštila je federalna vlada, najavljujući nove mere za zabranu ukrcavanja tih
osoba na komercijalne letove.
Ovo je prvi put da je Otava dala naznaku koliko lica bi se moglo naći na ovoj
listi, koja će početi da važi od 18. juna, mada i dalje nema konkretnijeg
broja.
U predloženim propisima daju se detalji o vladinom programu za zaštitu putnika,
novoj inicijativi koja insistira na proveri da li se među imenima putnika na
domaćim i međunarodnim letovima nalazi i neko lice koje bi moglo predstavljati
pretnju po bezbednost aviosaobraćaja.
Ovaj program je izazvao zabrinutost među grupama koje se zalažu za građanske
slobode, zato što se veruje da će privatnost putnika biti narušena. Vlada,
međutim, ističe da je prvenstveni zadatak borba protiv stalnih pretnji o
mogućim napadima na avione.
Vlada još uvek nije u potpunosti završila ovaj dokument, zato što treba tek da
potpiše saglasnost sa aviokompanijama o načinima za zaštitu ličnih podataka.
Napominje se, takođe, da slični sporazumi treba da se postignu sa RCMP-om i
Kanadskom bezbednosno-obaveštajnom agencijom, koje će dati imena za listu.
Naglašava se da će svi putnici preko 12 godina starosti biti proveravani.
Ukoliko se ime putnika, pol i datum rođenja poklapaju sa nekim od imena na
listi, aviokompanija će kontaktirati sa Ministarstvom za saobraćaj da bi se
potvrdio identitet osobe i da bi se donela odluka da li će toj osobi biti
omogućeno da se ukrca na avion.
Vlada tvrdi da neće biti moguće da se pojavi neka osoba sa imenom koje
nalikuje nekom od imena sa liste, zato što će stalna komunikacija biti
uspostavljena, kako bi se izbegli mogući nesporazumi. Naglašava se i da
osobama kojima neće biti dozvoljeno da se ukrcaju, neće biti objašnjeno zašto,
ukoliko se ispostavi da je to učinjeno na osnovu poverljive informacije.
Uvođenje ovog programa koštaće blizu 14 miliona, a njegova primena će godišnje
biti skoro tri miliona dolara. Opozicija se ne slaže da postoji potreba za
ovakvim programom, a ne veruju ni da će vlada uspeti da obezbedi tajnost
ličnih podataka putnika u aviosaobraćaju. |
|
|
|
|
Lude krave su pod kontrolom |
|
Svetska organizacija za zdravlje životinja, sa sedištem u Parizu, zvanično je
Kanadu kategorisala kao zemlju u kojoj je pod kontrolom rizik da stoka oboli
od bolesti ludih krava. Kanadi je odato priznanje za napore da se ograniči i
iskoreni encefalopatija kod krava, poznata kao BSE.
Ova organizacija ističe da njihov sistem, sa uporištima na naučnim temeljima,
obezbeđuje okvire za pravednu i standardizovanu međunarodnu trgovinu, bazirane
na sigurnosnim merama sa kojima su se saglasile zemlje članice.
Federalni ministar za poljoprivredu Čak Štal je rekao da će ova kategorizacija
pomoći da nam se ponovo otvore tržišta širom sveta koja su ostala zatvorena za
pojedine kanadske proizvode od mesa.
SAD, Meksiko i Japan, tri vodeća uvoznika junećeg mesa, i dalje imaju
ograničenja što se tiče mesa iz Kanade. Ovaj sektor proizvodnje pretrpeo je
štetu od više milijardi dolara u poslednje četiri godine, otkako je bolest
ludih krava otkrivena kod jedne krave u Alberti, 20. maja 2003. godine. |
|
|
|
|
Uticaj pilula za kontracepciju na ribe |
|
Ma koliko to apsurdno zvučalo, pilule za kontracepciju imaju produženo dejstvo,
ali ne na žene koje ih uzimaju, već na ribe. Naučnici su već i ranije
upozoravali da treba voditi računa o tome da stalno prisustvo malih
koncentracija ženskih hormona koji preko otpadnih voda dospevaju u reke i
jezera može da desetkuje riblju populaciju, a sada studija Ministarstva za
ribarstvo i okeane ponovo podseća na to.
Studija se bavila ribljom populacijom u eksperimentalnom jezeru u
severozapadnom delu provincije. Ustanovljeno je da je, posle produžene
izloženosti malim količinama sintetičkog estrogena, poput onoga koji se nalazi
u pilulama za kontracepciju, broj riba počeo da se smanjuje. Problem je nastao
kod mužjaka sitnih riba, ali i kod krupnijih vrsta koje su se hranile ovim
sitnim ribama. Njihovi organizmi počeli su da stvaraju proteine koji se
javljaju u jajnim ćelijama i u reproduktivnim organima su čak pronađeni začeci
stvaranja jajnih ćelija. Takođe, hormoni su se nepovoljno odrazili na
potenciju sperme kod mužjaka, dok je kod ženki došlo do pojačanog stvaranja
proteina. Naučnica Karen Kid ističe da se znalo da je, zbog prisustva hormona
u kanalizaciji, kod mužjaka riba javila feminizacija, ali da se nije znalo šta
to konkretno znači za riblju populaciju.
Istraživanje u kojem su proučavani efekti hormona na riblju populaciju,
trajalo je sedam godina. U tom razdoblju je u vodu dodato pet do šest
nanograma estrogena na jedan trilion litara vode, što je isto kao nekoliko
zrna peska na bazen olimpijskih razmera.
Kid kaže da je primenjivan odnos jednak onome koji je ustanovljen u prirodnom
okruženju. Ona ističe da se u ovom slučaju radi o hormonu koji se razlaže u
roku od nekoliko nedelja od ulaska u vode jezera i reka, te da bi se riblja
populacija veoma brzo oporavila ukoliko ga u vodi više ne bi bilo. Dugoročnije
i ozbiljnije posledice primetne su samo kod sitnijih riba, sa kraćim životnim
vekom.
Kid naglašava da ovo istraživanje nikako ne sugeriše da rešenje ovog problema
leži u smanjenoj upotrebi pilula za kontracepciju, već da ga treba potražiti u
efikasnom prečišćavanju otpadnih voda. Taj odgovoran zadatak je u nadležnosti
gradova, ali ona primećuje da vlada izuzetno velika šarolikost. |
|
|
|
|
Radna nedelja kao kod odraslih |
|
Statističari kažu da su tinejdžeri u Kanadi vredniji nego što mnogi misle.
Njihov radni dan je veoma dug, oni uče i zarađuju, i sve u svemu, bolji su
nego njihovi vršnjaci iz devet zemalja članica Organizacije za ekonomsku
kooperaciju i razvoj.
Ogromna većina tinejdžera koji žive sa roditeljima pohađaju školu.
Prosečan broj plaćenih i neplaćenih radnih sati kanadskog tinejdžera u 2005.
godini je bio 7,1, što na nedeljnom nivou iznosi 50 sati, odnosno isto koliko
i svaka zaposlena odrasla osoba. Ako se ovi sati rasporede po danima, onda
ispada da radnim danima tinejdžeri imaju obaveze tokom 9,2 sata, a vikendom
3,5 sati. Tu je uvršteno sve, počevši od školskih obaveza, preko domaćih
zadataka, obaveza u kući, pa do plaćenog rada.
Naravno, posle pohađanja nastave, domaći zadatak spada u ono što oduzima
najviše vremena, a ništa se ne plaća, pa verovatno zato nije previše omiljen.
Dnevno tri petine tinejdžera priznaje da domaćim zadacima posvećuje dva sata i
dvadeset minuta. Ali, nisu svi toliko prilježni da urade ono što im se zadaje
u školi. Primećeno je da dečaci od roditelja Kanađana rade domaći zadatak
manje savesno od devojčica, ili dece oba pola iz imigrantskih porodica. Oni
koji pored škole još i rade, najčešće su bez domaćeg zadatka, a neretko su i
pod stresom koji se povećava kako se povećava broj radnih sati, jer se teško
usklađuju sve obaveze koje su preuzeli na sebe. Istina, ima i veoma pozitivnih
primera, gde se kod osobe razvija osećaj za odgovoran, savestan odnos prema
radu i drugima.
Na kućne poslove odlazi mnogo manje vremena, pa samim tim i energije. Oko dve
petine dece svakodnevno oko sat vremena radi nešto po kući. Treba reći da je u
tim obavezama i dalje primetna razlika među polovima, posebno u imigrantskim
porodicama. Takođe, u ruralnim sredinama potrebno je više vremena posvetiti
kućnim poslovima.
Ukoliko bi se pokušalo da se na osnovu podataka iz ankete stvori slika o
tinejdžeru i poslu, onda bi to bilo otprilike ovako: bez obzira da li se
radilo o poslu za koji su bili plaćeni ili ne, tinejdžeri kažu da vole da rade
i da postignu sve što su naumili, čak i po cenu manje spavanja. Šestina njih,
naime, kaže da vole da rade toliko da su radoholici, dve petine su pod stalnim
pritiskom da urade i iznad svojih mogućnosti, a skoro dve trećine na uštrb sna
završava svoje obaveze. |
|
|
|
|
|
Oglasavanje Marketing
|