Oglasavanje Marketing Najpovoljnije cene, najveca posecenost
|
Broj 1105, 1. jun 2007.
Jadarit, otkrivena tajna Jadarita
Lažni šeici zaradili 10 miliona evra |
|
Srbija je prošlog utorka ujutro dobila novu naftnu mafiju. Tako su naime naši
mediji nazvali grupu od 22 bisnismena koji su osumnjičeni za krijumčarenje
naftnih derivata iz uvoza. U policijskoj raciji, koja je započela rano ujutro,
među prvima su privedeni Slavko Pavlović, savetnik direktora Centralne poreske
uprave, Mitar Odalović, penzionisani načelnik Republičke tržišne inspekcije, a
sada predsednik Upravnog odbora "Balkana", Miša Stojanović, direktor
beogradskog preduzeća "Protekta". Uhapšeni su i Nenad Jovanović, magacioner "Protekte",
njegova supruga Marina, kao i Jovanka Bukša, knjigovođa "Protekte". Iza
rešetaka su se našli i Aleksandar Vojinović, direktor beogradske firme "King
trans", Saša Marinković, knjigovođa firme "Kolorbravo" iz Beograda.
Policija je u saradnji sa poreskim inspektorima prvo upala u kompaniju "Protekta"
u Zvečanskoj 4 u Beogradu, gde je uhapsila organizatora ove grupe, a potom je
druga ekipa policije bila u Centralnoj poreskoj upravi u ulici Save Maškovića.
Dvojica inspektora u civilu u pratnji dvojice uniformisanih policajaca iz
poreske uprave su izveli Aleksandra Vojinovića sa lisicama na rukama. Dok su
ga policajci sprovodili do automobila kojim je odvezen u policijsku stanicu,
iza njih išli su inspektori koji su u rukama nosili Vojinovićev kompjuter i
dokumentaciju koju su zatekli u njegovoj kancelariji.
U Paraćinu je priveden Saša Bogdanović, vlasnik preduzeća "Šumadijadrvo", a u
Novom Sadu je uhapšen Jovica Vučković, vlasnik pumpe "Rimski oil", dok je u
Jagodini "pao" Miodrag Janković, vlasnik lanca peračkih firmi. Ni ova
policijska akcija nije prošla bez privođenja tržišnih inspektora. Uhapšeni su
Nadežda Ćirić, Branko Milatović i Miki Jokić, tržipšni inspektori.
BRZI FALSIFIKAT
Privedeni osumnjičeni su u dužem vremenskom periodu uvozili naftne derivate iz
Grčke, lažno ih deklarišući kao naftne derivate za proizvodnju, odnosno kao
odmašćivače, a zatim ih prodavali privatnim pumpama i na "crnom" tržištu.
Pretpostavlja se da su osumnjičeni oštetili budžet Srbije za oko 10 miliona
evra - rečenom nam je u MUP-u Srbije.
U ovaj postupak otkrivanja naftne mafije uključena je i kancelarija
Specijalnog tužilaštva u Beogradu i u Novom Sadu, a pretkrivičnim postupkom
rukovodi specijalni tužilac za borbu protiv organizovanog kriminala Slobodan
Radovanović.
U međuvremenu privedeno je još sedmoro osumnjičenih, koji priznaju dela za
koja se terete. Oni detaljno policijskim inspektorima opisuju šemu svih
kriminalnih radnji, kojima se do hapšenja bavila ova organizovana grupa.
Kako je priznao jedan od uhapšenih, ova grupa osumnjičenih je uvozila derivat
nafte iz Grčke sa niskom oktanskom vrednošću, koji je kao sirovina bio
oslobođen akciza, ali ga je potom obogaćivala aditivom i pretvarala u gorivo
za vozila. Takva nafta je prodavana preko privatnih benzinskih pumpi, iako je
to u suštini surogat nafte lošeg kvaliteta, koji prosto ubija motore
automobila, kamiona i traktora.
- Za drugi način šverca goriva, grupa je koristila Uredbu Vlade Srbije iz
2004. godine, po kojoj je dozvoljen uvoz "evro dizela", jer tu vrstu goriva
nije mogao da proizvede NIS Petrol. Uvožen je zapravo običan dizel, koji je
predstavljan kao "evro" i bio oslobođen poreza, ali je uz pomoć falsifikovanih
papira, taj dizel pretvaran u gorivo i prodavan - posvediočio je jedan od
uhapšenih.
- Uprava carine Srbije je tokom 2006. konstantovala da postoje indicije o
zloupotrebama prilikom uvoza naftinih derivata. To je primećeno tako jer se
video nagli rast deklarisane robe kao sirovine za prozivodnju boja, lakova,
plstike, gume i lekova. Osobe koje se bave ovom vrstom zloupotreba samo
koriste "rupe u zaknu" i lažno prikazuju namenu uvoza - rekla nam je Ivana
Marković, portparol Uprave carina.
Uprava carine upozorava da se zloupotrebe uvoza naftnih derivata, uglavnom,
vrše nakon obavljene carinske kontrole, što je i razlog što sama carina ne
može da spreči ove mahinacije. Ali su carinici zato u novembru 2006. upozorili
Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal, Poresku upravu i Ministarstvo
finansija i posebno ukazali na firmu "Protekta".
LUKAVI BIZNISMENI
Vođa "srpskih šeika" bio je, kako se sumnja, Miša Stojanović, direktor
preduzeća "Protekta", čije je sedište u Zvečanskoj ulici broj 4 u Beogradu. O
poslovanju preduzeća "Protekta a.d." ima malo podataka. Podaci o njima su
uglavnom na sajtu Beogradske berze. Tu se navodi da se "Protekta" bavi
proizvodnjom hemijskih sredstava i da visina osnovnog kapitala iznosi
24.252.000 dinara. U brokersko-dilerskom društvu "Makler invest", koje zastupa
"Protektu" na berzi, rečeno nam je da juče nije zabeleženo ikakvo trgovanje
akcijama preduzeća čiji je direktor uhapšen.
Nezvanično, drugi najvažniji "šraf" u grupi "srpskih šeika" bio je Slavko
Pavlović, samostalni izvršilac u sektoru za kontrolu Poreske uprave, koji je
Stojanovića savetovao kako da izbegne plaćanje svih poreza i carina i kako da
papirološki pokrije sve mahinacije.
Pavlović je, inače, postao poznat kao osoba iz Poreske uprave koja je, pre
godinu dana, javnosti poručivala da "neće biti nedodirljivih bogataša".
Pavlović je, naime, najavljivao postupak unakrsne procene imovi-ne ljudi za
koje se sumnja da su utajili porez. Tada je izjavljivao da Poreska uprava teži
tome da nema korupcije pogotovo u delu o unakrsnoj proceni imovine.
I sam sastav uhapšenih pokazuje da su organizatori ovog posla tesno sarađivali
sa ljudima iz političkih krugova, što je, inače, praksa kod svih krijumčara u
Srbiji.
- U zoni šverca i sive ekonomije svi učesnici su pronašli svoje interese.
Razvile su se grupe sa velikim ličnim interesima, koje sjajno sarađuju.
Harmonija politike i podzemnog sveta dostigla je savršenstvo u privrednom
kriminalu i krijumčarenju - objašnjava Milan Knežević, biznismen iz Pančeva
koji poslednjih meseci vodi akciju na otkrivanju sprega švercera i političara
u Srbiji.
NAFTNA MRLjA
U Srbiji danas postoji oko 30 tajnih puteva kojima se krijumčari nafta i još
mnogo načina, kako se naftini derivati dovoze u zemlju sa falsifikovanim
dokumentima. Franjo Elhardt iz Direkcije za kontrolu primene carinskih propisa,
koji je zadužen za borbu protiv krijumčara nafte, priznao nam je da ih je
švercere gorivom hvatao u lukama Beograda, Novog Sada, Velike Gradiške i
Kladova:
- Samo u februaru i martu 2006. mi smo u carinskom prekršaju uhvatili i
zaplenili naftu vrednu 1,3 miliona evra. Godišnje Dunavom stalno prolazi 50
trgovačkih brodova. I kako u našem delu Dunava ne postoje pumpe za brodove,
brodari sa sobom voze velike količine goriva. Višak nafte skrivaju da bi ga
prodali našim brodarima, ali i švercerima, koji tu naftu plasiraju preko
seoskih pumpi ratarima. Nafta se na brodovima kupuje za 40 centi, a na pumpama
ili direktno iz buradi kod nas preprodaje za 80 centi. Da bismo sprečili sve
veće krijumčarenje nafte sa brodova mi smo zajedeno sa EU instalirali
elektronski sistem Druz, koji najvaljuje brodove i njihove tovare, tako da
lakše možemo da ih kontrolišemo.
Detaljnim carinskim pregledom broda Provo 3 naši carinici i policajci su zimus
otkrili višak nafte, koja je prodavana na crnom tržištu u Srbiji, bez carine i
poreza. Radi se o čak 84.000 litara rumunske nafte, koja je prodata za 5,5
miliona dinara. Identičan slučaj je bio i sa brodom Provo 2, u kome je
pronašeno 208.000 litara krijumčarene nafte, vredne 13,7 miliona dinara.
Šverceri nafte u Srbiju ulaze iz Rumunije i Bugarske, sa istoka, i iz Mađarske
sa severa.
Načelnik Elhardt nam otkriva da se krijumčarenjem nafte bave Rumuni i Srbi,
ali da u ovaj posao ulaze i Ukrajinci, Rusi, Hrvati, pa i Mađari. Kako se sa
letnjom turističkom sezonom očekuje dolazak mnogo većeg broja rečnih lađa u
Srbiju, procenjuje se da će i šverc naftom preko brodova da poraste.
Ujedno će da raste i krijumčarenje nafte na sitno, čamcima oko Kladova i
Donjeg Milanovca, čime se bave ljudi, koji su se toliko obogatili na
švercovanom brodskom gorivu da ih narod danas naziva dunavski grofovi. |
|
M.L. |
|
|
Kako je otkrivena tajna Jadarita |
|
Mineral Jadarit, pronađen u Srbiji, svetsku slavu stekao je kada je britanski
naučnik Kris Stenli nedavno objavio da se, osim nedostatka fluora i
radioaktivnosti, jadarit ne razlikuje od fiktivnog kriptonita iz filma "Povratak
supermena", jedine supstance pred kojom je taj super-heroj nemoćan.
Jadarit bi, međutim, čamio u naučnoj anonimnosti da mu strukturne tajne nisu
razotkrili i "supermenovsku" dimenziju potvrdili dr Pamela Vitfild (slika desno) i dr Ivon
La Paž (slika 2), naučnici kanadskog Instituta za hemijske procese i tehnologiju ljudske
okoline (ICPET)
Taj institut je u sastavu najveće i najcenjenije kanadske naučno-istraživačke
ustanove, Nacionalnog istraživačkog centra (NRC) u Otavi.
Kanadski naučnici u razgovoru za Betu prvi put iznose detalje postupka
presudnog za priznavanje jadarita kao nove vrste minerala.
Još u julu prošle godine, uzorak novootkrivenog minerala upućen je u NRC, na
laboratorijski sto Vitfildove. Ona je beli zrnasti prah ispitivala novim i
skupim nemačkim instrumentom, Bruker difraktometrom D8.
Za razliku od uređaja prethodnih generacija kod kojih se podaci prikupljaju
odbijanjem iks-zraka sa površine ispitivanog materijala, ovde je reč o prodoru
tih zraka kroz samu supstancu.
U analizi se potom, vrlo složenim softverom "Topaz" upoređuju hiljade
postojećih, naučno verifikovanih strukturnih kombinacija. Struktura jadarita
nije se poklopila ni sa jednom poznatom, pa je zato registrovan kao novi
mineral.
"Naučniku je pomalo dosadno da gleda u praškastu masu jadarita", kaže Pamela
Vitfild. "Međutim, njegova kristalna struktura sa višedimenzionalnim ravnima (prizme,
piramide i slične figure) je nova, jedinstvena i privlačna". Sa ispitivanjem jadarita bio je upoznat samo najuži krug uključenih naučnika.
Za konačnu potvrdu osobene strukture jadarita dragoceno je bilo uključivanje
dr Ivona La Paža, istaknutog kanadskog inženjerskog fizičara koji tri decenije
radi u Nacionalnom istraživačkom centru gde je nagrađivan za izuzetna naučna
dostignuća.
Njegov zadatak bio je da pokaže da eksperimentalni nalazi koleginice Vitfild
zadovoljavaju Šredingerovu jednačinu, matematičko "sveto trojstvo" savremene
kvantne mehanike, fizike i hemije.
La Paž ističe zadovoljstvo što čovek, i u slučaju jadarita, razrešava
zagonetke prirode. Podudarnost jadarita i kriptonita smatra "slučajnošću
životnog veka".
S osmehom dodaje da je njegov sin ponosno zaključio: "Najzad ću prijateljima
moći da kažem da je moj tata jači od njihovih očeva zato što je sad jači i od
Supermena"!
Pamela Vifild takođe veruje da će bilo šta ubuduće da uradi to za njenog
nećaka biti u senci priče o 'supermenovskom' jadaritu.
Na pitanje da li bi, ako bi bili pozvani, posetili Srbiju i učestvovali na
nekom mogućem naučnom skupu čija bi tema bio i jadarit, kanadski naučnici su
odgovorili potvrdno.
U međuvremenu, rad dr Stenlija "Jadarit - nova vrsta minerala iz Jadarskog
basena u Srbiji" objavljen je u "Evropskom minerološkom žurnalu", a
istraživački rad dr Vitfild, dr La Paža i drugih autora u naučnom časopisu "Akta
kristalografika".
Među onima kojima je u tom radu odato priznanje su i geolozi koji su inicirali
istraživanja u Jadarskom basenu - Vladimir Stojanović, Vladisav Erić i Nenad
Grubin.
Početkom juna Pamela Vitfild predstaviće i "braniti" jadarit na naučnom skupu
u nemačkom gradu Karlsrue.
Milomir Niketić
Otava |
|
|
|
|
Film kao udžbenik za rat u Iraku |
|
"Bitka za Alžir", film o borbi za nezavisnost Alžira u kome je Francuska
dobila bitku, ali izgubila rat protiv alžirskih gerilaca, postao je
svojevrstan udžbenik za rat u Iraku.
Film italijanskog reditelja Dilja Pontekorva, snimljen još 1966. godine,
opisuje gerilski rat alžirskog Fronta za nacionalno oslobodenje i taktiku koju
je protiv pobunjenika primenjivala francuska vojska, zlodela i jedne i druge
strane, kao i njihove taktičke promašaje.
Svojevremeno zabranjen u Francuskoj, film je postao obavezno štivo za američku
vojsku u Iraku, ali, po svemu sudeći, i za iračke pobunjenike.
H.R. Mekmaster, pukovnik američke vojske i najuspešniji američki borac protiv
iračkih pobunjenika, kaže za BBC da je film "vrlo blizu istine". "Svako ko je
kao vojnik bio u Iraku ili Avganistanu mogao je u to da se uveri".
Bivši alžirski pobunjenik, a danas poslanik u alžirskoj skupštini Sadi Jasef,
koji je igrao jednu od glavnih uloga u filmu "Bitka za Alžir", ističe da je
film u protekle četiri decenije bio izuzetno uticajan. "Mnoge organizacije u
svetu su ga koristile kao vodič za ostvarenje svojih ciljeva".
No, film nije nastavno sredstvo samo za pobunjeničke grupe.
I oni koji nastoje da ih poraze iz njega mogu mnogo da nauče, ističe pukovnik
Mekmaster, čija se jedinica borila na severu Iraka. Njegov pristup postepenoj
pacifikaciji lokalnog stanovništva zasnivao se u velikoj meri na lekcijama iz
alžirskog rata.
"Kupili smo nekoliko kopija filma, koje smo podelili unutar puka. Prikazivali
smo ga i u avionima koji trupe prebacuju u Irak, kako bismo mogli o njemu da
razgovaramo kada stignemo na teren. Cilj nam je bio da našim vojnicima
pokažemo kakve posledice njihovo ponašanje može da ima po lokalno stanovnistvo,
što je izuzetno važno", kaže Mekmaster.
Današnja generacija je odrasla na filmovima, tako da je film, a posebno "Bitka
za Alžir" idealan obrazovni medijum. Osim toga, film mnogo bolje nego pisana
reč, može da opiše ljudske, psihološke i kulturološke aspekte rata. Samo film
može na pravi način da dočara ljudsku cenu rata, kaže Mekmaster.
"Bitka za Alžir" snimana je kao crno-beli dokumentarac i u njemu je vrlo
uravnoteženo prikazan proces eskalacije sukoba. U jednoj od scena, žena,
pripadnik Fronta za nacionalno oslobodenje, postavlja bombu u poslastičarnici.
Pritom gleda jedno dete kako jede sladoled, ali ne odustaje od svoje namere.
S druge strane, neke od najboljih replika u filmu ima komandant francuskih
padobranaca, čiji je zadatak da uguši pobunu. On koristi sva sredstva koja su
mu na raspolaganju, uključujući i mučenje.
Sadi Jasef objašnjava da film ne bi bio ni blizu toliko efektan da nije bio
uravnotežen. "Dobro i zlo postoje svuda. Smatram da je ovaj film jednako dobro
pokazao i nasilje i humanost".
Suočen s pobunom u Iraku, Pentagon je 2003. godine prikazao "Bitku za Alžir"
kao primer "kako se dobija bitka protiv terorizma, ali se gubi rat ideja".
Čak i pre rata, američki stratezi su pohodili Sadija Jasefa u Alžiru, kako bi
ga pitali za savet. "Rekao sam im: onog dana kada kročite u Irak, izgubićete
rat. Međutim, Džordž Buš je loš đak". |
|
|
|
|
Droga i u Iranu |
|
Iran, konzervativna islamska država, bori se protiv sve rasprostranjenije
droge baš kao i njeni zapadni "neprijatelji" - SAD i brojne evropske zemlje.
Kroz Iran prolazi maršruta krujumčarskog lanca narkotika, a zemlja deli i 900
kilometara granice sa Avganistanom, najvećim svetskim proizvođačem opijuma,
glavnog sastojka heriona.
Prema proceni Ujedinjenih nacija, proizvodnja opijuma porasla je prošle godine
i u Iranu za 50 odsto, prenosi Rojters. UN procenjuju da oko 1,2 miliona od 70
miliona stanovnika Irana koristi drogu.
Brojne iranske nevladine organizacije bore se protiv upotrebe narkotika i
pomažu zavisnicima u odvikavanju od tog poroka koji je odneo stotine hiljada
života i uništio brojne porodice.
Jedna od tih organizacija je i Aftab (Svetlost sunca), čija se klinika za
odvikavanje nalazi u centru Teherana.
"Imamo mnogo posla ovde", kaže medicinska sestra Marijam Zahab, pripremajući
paketiće metadona za pacijente koji pokušavaju da se oslodode zavisnosti od
heriona ili opijuma.
Jedan od pacijenata Aftaba ističe da je danas u Teheranu lakše doći do droge
nego do alkohola, koji je takođe zabranjen u ovoj islamskoj zemlji. "Uživao
sam narkotike 18 godina - kanabis, opijum i heroin. Veoma su jeftini", kaže
35-godišnji Vahid.
Predstavnik UN za borbu protiv droge i kriminala (UNODC) u Iranu, Roberto
Arbitrio, navodi da se Iran suočava sa sve većim pritiskom krijumčara.
Hiljade iranskih policajaca poginulo je u sukobima sa naoružanim krijumčarima
od islamske revolucije 1979, ali herion i opijum i dalje dolaze u Iran preko
granice sa Avganistanom.
Stručnjaci smatraju da su dostupnost i pristupačnost cena narkotika, uz
nezaposlenost i siromaštvo, razlog zašto sve više Iranaca i to sve mlađih,
počinje da koristi drogu.
Uz nevladine organizacije koje se bore protiv narkotika, vlasti u Teheranu
najavile su da će, da bi zaustavile krijumčarenje droge, izgraditi nasipe i
iskopati duboke rovove na granici sa Avganistanom i Pakistanom.
Iranski mediji su preneli i da će u okviru kampanje sprečavanja širenja
narkotika, zavisnici koji se ne prijave na dobrovoljno lečenje biti prinudno
odvođeni u kampove za odvikavanje u Teheranu i drugim iranskim gradovima.
Aftab, koja je počela rad 1998, tvrdi da je prva navladina organizacija za
borbu protiv upotrebe narkotika osnovana u Iranu posle revolucije od pre 28
godina. Organizacija ima nekoliko ogranaka u Iranu, a u njoj volontiraju
doktori i psiholozi.
Međutim, broj ljudi koji se godišnje leči u klinici Aftaba, oko 900, samo je
mali deo zavisnika u Iranu. "Dosta smo postigli, ali to svakako nije dovoljno",
kažu na klinici.
Doktor Mohamad Ali Šahraki navodi da je većina njegovih pacijenata u Aftabu
uzrasta između 15 i 25 godina i da mnogi od njih koriste relativno nove droge
u Iranu, kao što su krek i ekstazi.
"Sramota i griža savesti otežavaju borbu protiv zavisnosti. Teško
prevazilazimo taj problem. Naš cilj je da smanjimo štetu i sprečimo opasne
posledice kao što je HIV", kaže Šahraki. |
|
|
|
|
Jedan pušač, mnogo žrtava |
|
Povodom obeležavanja Svetskog dana bez duvanskog dima, danas je pod sloganom "Prostor
bez duvanskog dima" na Trgu Republike održan ulični performans i u okviru
njega akcija razmene cigareta za voće i zdrave napitke.
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO) 5,4 miliona ljudi u
svetu godišnje umre od posledica pušenja. U Srbiji dnevno umre tridesetak
ljudi, odnosno deset hi-ljada godišnje, rečeno je tokom manifestacije.
Svetska zdravstvena organizacija upozorava da je samo stopostotno nepušačko
okruženje adekvatna zaštita od duvanskog dima.
Ministar zdravlja Srbije Tomica Milosavljević kazao je da je u Srbiji tokom
2006. godine za pet odsto smanjen broj pušača i da je cilj Ministarstva da do
2015. godine taj broj bude prepolovljen.
Prema podacima za prošlu godinu, 35 odsto od ukupnog stanovništva su pušači. U
71 odsto domaćinstava se puši.
"Pušenje je ozbiljan faktor rizika za zdravlje i izaziva dve trećine
najrasprostranjenijih bolesti srca, krvnih sudova i zloćudnih tumora",
podsetio je Milosavljević.
Kampanju "Jedan pušač, mnogo žrtava" sprovodi Nacionalna komisija za
prevenciju pušenja Ministarstva zdravlja Srbije, od 31. januara 2007. godine,
dok je agencija SVA kreativni tvorac kampanje.
Svetska zdravstvena organizacija za evropsko područje nagradila je ovu
kampanju, saopšteno je iz Ministarstva. Nagrada SZO se dodeljuje svake godine
31. maja pojedincima ili institucijama za napore i rezultate na kontroli
duvana.
Prema podacima zdravstvene inspekcija Ministarstva zdravlja, od 1. januara do
31. maja 2007. godine izrečene su 24 mandatne kazne, izdato devet zahteva za
pokretanje prekršajnog postupka i doneto 17 rešenja zdravstvenim ustanovama
zbog kršenja Zakona o zabrani pušenja.
Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravlja za isti period i kršenje istog
zakona izrekla je 105 mandatnih kazni za pušenje u zatvorenim prostorijama za
fizička lica. |
|
|
|
|
Danilović tukao sudiju |
|
Policijska uprava Pančeva podneće krivičnu prijavu protiv predsednika
Košarkaškog kluba Partizan iz Beograda Predraga Danilovića, potvrdila je
agenciji Beta portparol te uprave Tanja Dakić.
Danilović se tereti da je posle utakmice 13. kola Superlige Hemofarm -
Partizan ušao u sudijsku svlačionicu i udario sudiju Marka Jurasa nanevši mu
lakše telesne povrede.
Stepen povreda košarkaškog sudije Jurasa utvrdio je Zdravstveni centar "Vršac".
Dakić je izjavila da je Danilović priveden iz Centra Milenium u policijsku
stanicu Vršac gde je dao izjavu o ovom incidentu, a zatim je otišao za
Beograd.
Pored Danilovića, izjavu je dao i drugi sudija Milan Mažić kao svedok
incidenta, kao i oštećeni Juras.
Po završetku utakmice kada su arbitri napustili teren i otišli u svoju
svlačionicu, treći sudija Ilija Belošević pozvao je obezbeđenje.
Kasnije, ispred te svlačionice je prvo stajalo obezbeđenje, a potom i
žandarmerija.
Partizan je utakmicu izgubio, a trener Duško Vujošević je na konferenciji za
novinare izneo primedbe na račun suđenja. |
|
|
|
|
Osvajači Mont Everesta vratili se u Beograd |
|
Alpinistička ekspedicija iz Srbije koja je pre deset dana osvojila najviši
planinski vrh sveta, Mont Everest, doputovala na beogradski aerodrom gde je
dočekali zvaničnici Srbije, porodice i mnogobrojni prijatelji.
Alpinista Dragan Jaćimović koji je predvodio ekspedicij,u kazao je na
konferenciji za novinare na aerodromu da ne može da prepriča ono što su
preživeli za dva meseca tokom uspona i naveo da će istorija da oceni značaj
tog poduhvata.
On je kazao da je ponosan što je sa sedam ljudi stigao do vrha jer je
aplinizam sport koji je u Srbiji u povoju i naglasio da Slovenija, koja je
jedna od tri svetske sile u tom sportu, sa toliko ljudi još nije stigla do
vrha Mont Everesta.
Jaćimović je rekao da je obećao da će članove ekspedicije vratiti žive i
zdrave kući, a da će ih na vrh dovesti ako to priroda dozvoli.
"Priroda je mnogo moćnija od nas, trebalo je pratiti znake pored puta i
izdržati do kraja. Mi smo iskoristili šansu", kazao je Jaćimović.
On je izrazio zahvalnost zbog veličanstvenog dočeka i naveo da je iznenađen i
da to nije očekivao "s obzirom na to kako su iz Srbije otišli".
On je rekao da su morali da podignu tri kredita da bi mogli da odu u
ekspediciju.
Među članovima ekspedicije bila je i Dragana Rajblović, prva žena sa Balkana
koja se popela na Mont Everest.
Ona je zahvalila svima koji su je podržali, a naročito Jaćimoviću koji joj je
omogućio da ostvari svoju želju i popne se na "krov sveta".
Ministar omladine i sporta Snežana Samardžić-Marković koja je dočekala
alpiniste, kazala je da je veoma ponosna na taj veliki poduhvat i upornost
koju su iskazali jer su se za ekspediciju pripremali četiri godine.
Ona je rekla da je ponosna i zato što je žena iz Srbije postala prva žena sa
Balkana koja se popela na taj vrh.
Sedam od devet članova ekspedicije "Mont Everest 2007" uspelo je da se 20.
maja, u ranim jutarnjim satima, popne na vrh Himalaja od 8.848 metara
nadmorske visine.
Na "krov sveta" prvo su se ujutro po lokalnom vremenu popeli Basar Čarovac,
Dragan Petrić, Ilija Andrejić i Petar Pećanac, a sat i 15 minuta kasnije
pridružili su im se Miloš Ivačković, Gligor Delev i Dragana Rajblović.
Do sada su Mont Everest iz Srbije osvojila samo dva planinara - Dragan
Jaćimović i Isa Planić. |
|
|
|
|
Kanađani radije uz televizor nego uz
prijatelje |
|
Tokom devet meseci prošle godine, globalna kompanija za marketing i reklamu
BBDO tražila je od pet hiljada ljudi iz 26 zemalja da popune izuzetno detaljne
upitnike o ustaljenim postupcima i ritualima koji čine sastavni deo
svakodnevnog života. Insistiralo se na vremenu i načinu buđenja i ustajanja iz
kreveta ujutro, literaturi koja se koristi u toaletu, ritualima kod jela,
spavanja, seksa, dakle na svim manje ili više važnim sitnicama koje
svakodnevno ponavljamo, bili mi svesni toga ili ne.
Prikupljeni podaci, ali i zaključci koji iz njih mogu da se izvedu, daju
materijal za veoma opsežnu studiju ljudskog ponašanja, koja će biti
upotrebljena u marketinške svrhe.
Za Kanađane je primećeno da nisu previše društveni. Uveče, u najvećem broju
slučajeva, radije će izabrati da gledaju televiziju ili da čitaju elektronsku
poštu, nego da se druže sa ostalim članovima porodice. Stručnjaci to tumače
kao hvatanje priključka za sledeći dan. Lin Flečer, šef strategije pri BBDO
Kanada, kaže da to može značiti da ljudi sa ovih prostora naprosto ne mogu da
se opuste ukoliko nisu sigurni da je sav posao završen.
No, opet ostaje otvoreno pitanje zašto Kanađani radije izabiru da ignorišu
svoje drage i da, umesto sa njima, vreme provode uz TV. Gospođa Flečer ističe
da su ljudi sa ovih prostora na neki način upućeni na medije. Dok je
svojevremeno bilo važno slušati radio i uz njegovu pomoć biti povezan sa
žiteljima ove ogromne zemlje i sa čitavim svetom, kasnije se to prenelo na
televiziju, a potom i na komunikaciju putem e-mejla.
Takođe, Kanađani će ređe nego susedi Amerikanci odvojiti vreme tokom nedelje
za druženje sa prijateljima. Svega sedam odsto građana između 48 i 59 godina,
odvojilo je svake nedelje vreme za druženje sa svojim najbližim.
Amerikanci provode manje vremena nego Kanađani pred ogledalom, što bi trebalo
da se sruši mit o Amerikancima kao o glamuroznijim i narcisoidnijim tipovima.
Gospođa Flečer objašnjava da se vreme pred ogledalom koristi za svojevrsno
pripremanje sebe za suočavanje sa svetom, odnosno za stavljanje 'oklopa' ili
naših 'ratničkih' boja.
Ali, tu se ne završava proces pripremanja za spoljašnji svet. Deo priprema
obavlja se u prevozu do posla. Nešto više od trećine Kanađana jede u putu za
posao, a oko tri odsto nastavlja da se šminka.
Ponovo, objašnjenje se nalazi u veličini prostora u kojem živimo i koje čini
da se i na posao putuje dugo i da je veoma važno to vreme korisno upotrebiti.
Pored ovog, manje-više logičnog tumačenja, treba se podsetiti i nedavnog
istraživanja koje je sugerisalo da je jednom broju građana najlepši deo dana
upravo to putovanje na posao i, potom, kući. Nije onda ni čudo što se tom
zadovoljstvu onda pridodaju još neka prijatna iskustva ili uživanja za čula.
Stručnjaci iz BBDO-a su ustanovili da ljudi mnogo češće liče jedni na druge,
nego što se potpuno razlikuju, što je veoma povoljno za ljude iz marketinške
službe. Oni napominju da svakog jutra svi imamo rituale koji nam pomažu da se
rasanimo i spremimo za dan koji je pred nama, a da se od zemlje do zemlje
razlikuju samo načini da se to izvede.
Daje se primer najintimnijih trenutaka, za koje četiri petine ljudi u svetu
najviše ceni spontanost. Ispostavlja se da se 'spontanost' dešava između deset
uveče i ponoći, kod polovine samo tokom vikenda.
Kod više od dve petine Kineza postoji čak određivanje termina za seks, bez
obzira da li postoji raspoloženje za to ili ne. U gusto naseljenim zemljama, u
kojima u istom prostoru živi mnogo članova proširene porodice, ne iznenađuje
da parovi iznajmljuju sobu kada žele da se osame.
U saopštenju koje ide uz izveštaj, predsednik kompanije BBDO Endru Robertson
je naglasio da je ideja bila da se sagledaju svakodnevni rituali kao važni
elementi ponašanja potrošača, koji mogu pomoći da se bolje razume šta sve ima
značaj na njih, njihov rad i mesto brendova u njihovim životima. Kompanija
tvrdi da rezultati istraživanja omogućavaju da se ostvari emotivniji odnos sa
potrošačima, kroz način pakovanja, pozicioniranja, reklamiranja, promocije i
razvoj proizvoda. |
|
|
|
|
|
|