|
Oglasavanje Marketing
|
Broj 1119, 7. septembar 2007.
| ROK URANAK |
| |
Dugo najavljivani rok spektakl, “Rok Uranak”, u kome je trebalo da učestvuje
preko 14 grupa i izvođača održan je u subotu 1. septembra 2007 godine u
Grimzbiju kod Hamiltona.
Velika američka turneja koja je trebala da bude “nešto još neviđeno” na ovim
prostorima, na samom početku je doživela fiasko. Broj posetioca popeo se na
oko 700 ljubitelja roka.
Zamisao je bila svakako za svaku pohvalu i pored možda malo neobičnog izbora
bendova kao i mesta gde je koncert održan. Trebalo je to biti, koliko smo
shvatili, susret muzičara iz bivše Jugoslavije. Sve je krenulo sa puno
entuzijazma i velikih najava.
 Po
gradu se još početkom leta kružile priče o tome koliko je pametno dovesti
toliko muzičara na jedno mesto. Neki su bili oduševljeni predstojećim
događajem dok su drugi na sve gledali pomalo skeptično. Međutim sve u svemu
bila je to idealna prilika da se svi vide u jednom danu na celodnevnom
koncertu.
Firma Gremy Concerts, koja je bila zadužena za Toronto od glavnog
organizatora iz Amerike, odradila je svoj posao na nivou. Sve što je bilo u
njihovoj organizaciji funkcionisalo je odlično. Predivno mesto na obali
jezera, iako možda malo daleko od Toronta ali, s druge strane, pristupačno
mnogima koji su trebali doći iz raznih krajeva Ontarija i, možda, čak i
Amerike. Pružena je mogućnost prevoza autobusima ali se do toga nije došlo
zbog malog broja prijavljenih. Ozvučenje i bina su bili vrlo dobri i grupe
su se smenjivale bez većih pauzi.
Iako je plasman karata bio dobar, nekoliko dana pred koncert bilo je jasno
da će poseta biti slaba jer je na prodajnim mestima bilo dosta neprodatih
karata. Predivan dan koji je osvanuo, davao je nadu da će se možda
predviđena masa pojaviti na samim kapijama.To se, međutim, nije desilo.
Tokom koncerta prisutni posetioci su shvatili da neki od najavljenih
učesnika nisu došli. Za ovako grandiozan projekat, koji se dešava prvi put
na ovom kontinentu, negde se moglo i očekivati da su mogući propusti glavnih
organizatora ove turneje. Nezvanično smo saznali da su Bebek i Vatreni
Poljubac zakasnili na avion, tako da su na mesto događaja stigli oko ponoći,
kada su se mnogi već razišli tako da su sa prvim avionom otišli za Čikago,
gde je turneja nastavljena.
 Za
ostale muzičare nismo uspeli da saznamo iz koji se razloga nisu pojavili,
obzirom da se za Rok uranak zna već mesecima. Pretpostavljamo da im je sve
organizovano na vreme da se ne bi desilo da, zbog nepredviđenih okolnosti,
budu sprečeni da dođu.
Sve ovo nije sprečilo prisutne muzičare da profesionalno odrade svoj posao.
Istakli bi odličnu svirku Električnog orgazma, grupe Van Gog, Vlade Divljana,
Atomskog skloništa i grupe sa ovih prostora Srčani udar.
Ipak, moram konstatovati da je velika šteta što nije bilo više posetioca,
jer dobrog roka nikada nije dovoljno, ili možda rokera nema baš toliko
koliko se čini, bar dok se slušaju priče o muzičkim opredeljenjima... a
možda će turbo folk ipak pobediti... |
| |
| Mirko Stokanović |
|
| |
| Čovjek u starim cipelama i druge priče |
| |
Ovih dana izašla je iz štampe i četvrta knjiga priča našeg sugrađanina iz
Toronta, gospodina Božidara Živanovića, inače magistra elektrotehnike, po
zanimanju, a velikog ljubitelja knjige i književnosti. Svaka njegova naredna
knjiga bolja je od prethodne i svjedoči o nesumljivom vrtoglavom
vrijedonosnom rastu.
 I
ove priče su pisane rukom čovjeka od nesumljivog književnog dara.
Božidar opisuje i u ovoj knjizi, četvrtoj po redu, sudbine emigranata u
Americi i Kanadi. To su priče sa snažnom lokalno etničkom i sentimetalnom
bojom. Ove priče uglavnom zahvataju život naših ljudi sa ruba, što je
univerzalna sudbina onih koji prinudno traže svoje mjesto u tuđem svjetu.
Između nužnosti i nostalgije koja probija iz dubina bivšeg života, u ovoj
najnovijoj knjizi "ČOVJEK U STARIM CIPELAMA", dosljedno se bavi sudbinama
srpske emigracije u SAD i Kanadi. Junaci ovih priča su raspeti u jednoj
vrsti unutrašnje dezintigracije u svom traganju za novim životom. Ispisujući
reminiscencije o životu u bivšoj domovini, sa tamnim političkim konotacijama
ili o trenucima djetinjstva i rane mladosti, pisac povezuje dva svijeta,
bivši i sadašnji, obasjavajući dvostrukom svjetlošću prošli život, kao
patnju i kao nostalgičnu himnu.
Sadašnjost emigracije je data neposrednim dramatizovanim glasom pripovjedača
koji posmatra i saučestvuje i iluzijama i gestovima života koji se kreće u
razmjerama stvarnosti u koju je teško integrisati se i prošlosti koju junaci
ovih priča nose, tegobno obnavljaju i gube pred razmjerama nesentimentalne
borbe za opstanak.
Lirske i potresne, faktografske i lakonske, ove priče jednostavnom snagom i
sociološkom uvjerljivošću o jednom djelu naše rubne kulture i kulture koja
nastoji da samu sebe razumije i spasi.
 U
najnovijoj knjizi pisac (na slici desno) pripovjeda jednostavno, iz pozicije
dramatizivanog pripovjedača, realizujući situacije i karaktere sažeto i
filmski, kratkim i sugestivnim kadriranjem, kojim se reprezentuje realni i
realistički dramatizam jednog svjeta koji traga za svojim mjestom u svjetu.
Božidarove priče su realna slika srpske emigrantske svakodnevnice na
prostorima sjeverne Amerike. Njegove priče i slike su sa mnogim šaljivim
aspektima, pa i sa primjesama ironijskog, veoma uzbudljive i ubjedljive
artikulacije.
On prati dnevne emigranske sudbine, i sa humorom i ironijom piše o vječnim
temama opšteg života, od siromaštva, neispunjene ljubavi, prijateljstva,
traganja sa srećom, i smislom u ambijentu drugačije kulture i nastojanja da
se sačuva porijeklo i zavičaj…Njegova proza čitaoce vodi na uzbudljiva
sentimentalna putovanja, nastala iz oskudice života. Njegovi likovi žale za
izgubljenim identitetom, i veoma su nostalgični za zavičajem i otadžbinom.
Njegovi junaci duboko proživljavaju sve što ih u sjećanju poput sjenki prati
i ne napušta. Ove priče se doživljavaju i kao snažna sjedočanstva o
sudbinskom i prisilnom izbjeglištvu.
Njegove knjige mogu se čitati kao "pričaonica", kao štivo u unutrašnjim
razgovorima, ili razgovorima sa samim sobom. Pisac čitaoce na specifičan
način uvodi u razgovor o vječnim i graničnim temama života i smisla.
…Kako nam reče pisac u razgovoru, "on posmatra sopstveni život i život
svojih sunarodnika u ambijentu druge kulture, kanadske i američke, u koju se
dospjeli pod prinudom različitih društvenih i političkih okolnosti. Taj
drugi život i druga kultura nemilosrdno prodiru u srpskog čovjeka i njegovu
dušu. Ove priče su i sentimetalne, zasnovane su na prozi života, hladnoći
modernosti i hiperurbanizaciji i želja njegovih protagonista, da se preživi
u višestrukoj napetosti i realnosti…"
Priče iz ove knjige se u čehovljeskoj poetičnosti, često anegdotske, jer
pričaju o srpskoj emigraciji u vavilonskoj Americi.
Skoro svi pisci kratkih priča, pa i naš Božidar su pomalo hemingvejski
nastrojeni u znanju, pisanju i svjetu. Čitajući njegove knjige, sentimetalno
putujemo kroz Kanadu i Ameriku.
Božidar Živanović, rođen je 1954 god., prije rata živio je u Sarajevu.
Kratke priče objavljivao je u periodičnim časopisima u Jugoslaviji, Kanadi,
i Americi. Bavio se filmom. Objavio je knjige "Kauboj iz Arizone", "Čovjek
iz ulice Kvin", "Kako je otišla Lili". Trenutno radi na petoj knjizi, naime
u pripremi je englesko izdanje njegovih najboljih priča koje su do sada
objavljene. |
| |
| Slobodan Rundo |
|
| |
|
Oglasavanje Marketing
|
