Dokaz o poreklu trebao bi da pomogne u borbi protiv pranja novca. Pravilo važi i ako se uplata obavlja u više navrata, a ukupan iznos prelazi 10.000 evra.
Kod gotovinskih transakcija u drugim bankama (koje nisu matična banka klijenta), obaveza dokazivanja porekla novca važi već za iznose iznad 2.500 evra. To uključuje kupovinu plemenitih metala poput zlata ili zamenu valute.
Šta moe biti dokaz o poreklu novca?
Prema BaFinu prihvatljivi dokazi uključuju:
Aktualni izvod računa s drugog klijentovog bankovnog računa iz kojeg je evidentno podizanje gotovine
Potvrde o gotovinskom podizanju novca s drugog bankovnog računa
Klijentovu štednu knjižicu gde je evidentirano podizanje gotovine
Potvrde o prodaji (npr. račun za prodaju automobila ili plemenitih metala)
Potvrde o razmeni valuta
Oporuku, testament, nasledni list ili slični dokazi o nasleđivanju
Ugovor o poklonu ili prijava poklona
Uplate u više navrata i dokaz o poreklu
Čak i ako uplatu izvršite iz više delova, morate da pružite dokaz o poreklu novca – naravno, ako ukupan iznos premašuje 10.000 evra. Međutim, kod redovitih (npr. mesečnih) uplata banka ili štedionica neće automatski pretpostaviti da se radi o namernom deljenju iznosa.
Ipak, tehnički se proverava postoji li tzv. “smurfing” (doslovno “štrumfovanje”). To znači da se veliki iznosi namerno dele na manje kako bi izgledali beznačajni. U tom slučaju banka ili štedionica proverava je li verojatno da se radi o različitim uplatama ili o namernom zaobilaženju obveze dokazivanja porekla novca.
Moraju li pravna lica takođe pružiti dokaz?
Kod pravnih lica češće se događa da polažu veće iznose u gotovini, pa stoga preduzetnici obično nisu obuhvaćeni ovim pravilom. Obično ne moraju dokazivati poreklo novca, osim ako gotovinska transakcija značajno odstupa od uobičajenog načina uplata.
Vanja Karličić
