Povodom otvaranja samostalne izložbe slika u petak, 25 oktobra u galeriji Srpske Nacionalne Akademije, Novine su priredile intervju sa umjetnicom - Dejanom Veljko.
Ovo je tvoja prva izložba. Kako je došlo do nje (izlozbe) i kakva su tvoja očekivanja?
“Aktivno sam počela da slikam prije četri godine, nakon trodecenijske pauze. Sada, kada su se djeca više osamostalila i roditeljske obaveze smanjile, intenzivno sam se vratila svojoj prvoj ljubavi – slikanju.
Ovo je moja prva izložba, koja se desila, manje-više spontano, uz veliku pomoć i podršku moje porodice i prijatelja. Ova izložba predstavlja zbirku mojih radova koje sam kreirala u poslednjih nekoliko godina.
Kao naivna slikarka, imam privilegiju i slobodu da eksperimentišem sa različitim stilovima, bez potrebe da se pridržavam strogo definisanih pravaca.
Moja umjetnost ne mora da se uklapa u standarde vec je spontana, van konvencijalnih normi. Naravno, bilo bi mi drago da se svima svide moja umjetnička djela, ali ako ne, to je sasvim u redu, jer moj cilj nije da zadovoljim očekivanja već da se izražavam kroz svoje radove.
Izložba koju nam predstavljaš ima naziv “Istraživanja”. Za čim ti to tragaš?
Ova izložba bi se trebala zvati “Bosanski lonac,” ali bi to bilo teško prevesti i izgubilo bi kontekst i pravo značenje.
Kada sam ponovo počela slikati, nakon tako duge pauze, bila sam preplavljena opcijama koje su mi bile dostupne za prenošenje mojih ideja na platno. Baš kao što Bosanski lonac sadrži razne sastojke, tako je i ova izložba sastavljena od različitih tema, stilova, motiva i medija.
Istraživanje načina na koji se mogu izraziti i prenijeti viziju onoga što sam zamislila ili vidjela predstavlja suštinu ove kolekcije, a njena eklektičnost dijelom je istraživanje mene same, svijeta u kojem živimo i načina na koji se međusobno uklapamo.
Nadam se da će "Bosanski lonac" biti "ukusan".
Koliko se toga izgubi na dugom putu od oka preko ruke do kista?
Oh, šta se sve desi na tom putu... U početku mi je bilo važno da ono što sam zamislila bude baš tako prikazano, i naravno, kad ne ispadne tako, bilo je razočaranja.
Ali onda sam u tom mom istraživanju otkrila čaroliju – nepredvidljivost!
Sad ostavim prostora za spontanost, i zanimljivo je kako me to uvijek odvede na neki trijumfalni završetak. Neke slike završim brzo, kao da su jedva čekale da budu naslikane, a neke nadograđujem idejama kao neki spor kulinarski recept – svaka ima svoje vrijeme i mjesto”!
Sta te pokreće, motiviše da se baviš umjetnošću i pored svih životnih obaveza koje imaš?
“Za mene je bavljenje umjetnošću urođena potreba. Kao mala, stalno sam crtala i željela studirati umjetnost, ali životni putevi su me odveli na drugu stranu.
Izražavanje vizija i ovjekovječavanje svijeta oko mene predstavlja osnovnu potrebu koja moj život čini ljepšim, a mene boljom osobom.
Liježem, sanjam i budim se s idejama koje želim ostvariti, i ne smirujem se dok ih ne realizujem. Kao dijete koje se raduje novoj igrački, s nestrpljenjem čekam da završim sve obaveze kako bih mogla da se "igram" – s bojama, platnom i kistom”.
Ko je po tebi uspješan umjetnik?
Uspješan umjetnik je ona osoba koja uspjeva da se izrazi autentično, ko stvara iz dubine svoje duše i time dotiče tuđe.
Uspjeh u umjetnosti je, na neki način, neuhvatljiv – to je sposobnost da kroz boje, oblike ili riječi preneseš ono neizrecivo, da probudiš emociju, misao ili sjećanje kod onoga ko stoji pred tvojim djelom.
Umjetnost je dijalog između onoga što vidiš i onoga što osjećaš, a uspješan umjetnik je onaj ko taj razgovor vodi iskreno, bez kompromisa sa sobom.
Kako uspjevaš da uspostavis ravnotežu između života i umjetnosti?
Ja sam veoma sretna što imam porodicu koja me ispunjava, podržava i omogućava mi da posvetim vrijeme svojoj umjetnosti. Umjetnost je dio mene, i oni to znaju, jer bez njihove podrške ne bih mogla sve postići. Svi su uključeni u moje "projekte", kako fizički, tako i kritički. Bez obzira na njihove svakodnevne obaveze, uvijek pronađu vremena da mi pomognu – bilo da se radi o obradi drveta, pravljenju kalupa ili jednostavno razmjeni mišljenja o nekoj ideji.
Naša dinamika je takva da je umjetnost postala sastavni dio porodičnog života, a ravnoteža dolazi iz vremena koje provodim stvarajući, okružena ljubavlju i podrškom mog muža i naše djece, što me motiviše da nastavim dalje. Oni su dio mog stvaralačkog procesa, i svaki moj rad nosi djelić naše zajedničke energije, truda i kolaboracije.
S Dejanom razgovarao Ozrenko Mrkić.
“Bez umjetnosti, okrutnost stvarnosti bi učinila ovaj svijet nepodnošljivim.”
George Bernard Shaw
Dejana Veljko i poreklom iz Sarajeva, gdje je provela prvih četrnaest godina života, nakon čega je kratko živela u Srbiji, pre nego što je sa porodicom nastanila u Kanadi.
U Kanadi živi već tridest godina sa svojom porodicom, koja uključuje dvoje dece i muža, zajedno sa mamom i ostalom bližom rodbinom, ljudima koji joj pružaju najveću podršku.
Školovanje je završila u Ontariju; po profesiji je medicinska sestra, sa magistraturom iz zdravstvene administracije.
Svečano otvaranje izložbe je u petak, oktobar 25 od 19 - 23h., a za posetioce je otvorena: 25, 26 i 27 oktobra od od 11 do 19h.
