18. mart 2005.
PROMOCIJA KNJIGE RADOVANA GAJICA
“TIHOVANJE RECI”
Ovom prilikom ja cu samo zapoceti ovu pricu, malim osvrtom o jednom izuzetnom i svestranom Coveku. Reci cu samo par reci o tom coveku, jer se ne osecam dovoljno hrabrom ili mozda dovoljno spremnom da pisem o njegovoj knjizi "Tihovanje reci" cija je promocija bila 11. marta u sali crkve Sv Sava na Riveru.
Mnogi ga poznaju ali mislim da ga malo ljudi zna... imam utisak da je u nekom segmentu svog zivota odlucio kome ce koju ulogu da dodeli.
Radovan Gajic je jedan nesvakidasnji lik, koga vec godinama vecina ljudi, iz njegovog (velikog) okruzenja, zeli da stavi u neke fioke, u kalupe, da ga defenisu opste priznatim frazama.
G. Radovan Gajic...a on u stvari ne pripada nikome i nicemu a opet jos uvek nije svoj. Jos uvek ovaj covek traga za nekim svojim poimanjem sveta, boreci se iz dubine duse i punim srcem za NESTO sto je zacrtao. U jednom trenutku svesrdno pokusavajuci da sledi te vizije koje ga obuzimaju i koje na razne nacin prezentira ljudima, nadajuci se da ce biti shvacen...da bi u nekom sledecem trenutku sve odbacio odustajuci od ubedjivanja i objasnjavanja, stapajuci se sa masom, ucauren, cekajuci neki pogodniji trenutak. Ekscentrican je medju ljudima koji “plutaju”, jer njegove teznje nisu ovovremenske, njegovo izrazavanje je cesto neshvaceno i sa poteskocom propraceno.
Cesto sam ga slusala na raznim promocijama, vecerama, raznim dogadjanjima kako se unosi kao da je to nesto najbitnije na svetu. Nikada nisam imala utisak da je tu da bi zadovoljio formu koja je u tom trenutku ocekivana.
Svoj mir jos uvek mislim da trazi ali je na pravom putu - ako pravog puta ima. Putokaze nije nikada sledio jer je to isuvise dosadno i neispirativno. Prosao je kroz mnoge opasne "predele" ali se na srecu u njih nije utopio i iskreno se nadam da nece. Pokusavaju da ga "zguse" ali on uspeva jos uvek da punim plucima dise.
Ako hodate parkom pokrivenim snegom, prepunim uredno ociscenim stazama ...i ugledate u tom dubokom snegu utisnute tragove stopala van ikakve logike - budite uvereni da je to Gaja prosao jer ucrtane staze uvek su mu bile mrske...pa makar bile krace, jednostavnije i lakse savladive.
Promocija knjige "Tihovanje reci"O knjizi dacu rec ljudima koji su mnogo merodavniji da o njoj sude i kude. Izdvajamo deo onoga sto je te veceri receno u prepunoj sali crkve na Riveru :
Otac Vasilije Tomic
“Knjiga Radovana Gajica - Gaje "Tihovanje reci" je roman - ep. Sa lakocom bi se - mislim - njena poglavlja dala pretociti u spjevove. Gajinu prozu citam kao poeziju. Knjiga je pisana srcem: srcem se cita i prihvata. "Sto ne vidi oko, vidi srce, makar i u slepca", veli Radovan Gajic
Citanje ove knjige zahtijeva solidno i svestrano obrazovanje i prilicnu mjeru upornosti. Pisac se nije trudio da citaocu muke olaksa; naprotiv. Gajin stil nije lak i to nije sto citaoca za knjigu prikuje; razgranat, i na nekoliko nivoa rasiren, lavirint Gajinih misli je ono sto nas za njegovu knjigu zalijepi. Kad se u taj lavirint zabasa, iz njega se ne izlazi ni lako a i cijena mora da se plati. Kao omadjijan, citalac sve dublje ponire i kad posljednju stranu knjige prevrne, i izlaz iz lavirinta mu se ukaze, on se vraca prvoj strani, uvjeren da ce se ovoga puta kroz lavirint bolje snalaziti.
Izopsten iz svoga maternjeg jezika, i hiljadama milja udaljen od matice, Radovan Gajic cini jezicka cuda i vratolomije, i materinskim u sebi poniruci u dubinu i tminu, on traga za svojim korijenima, za bicem i sudbinom naroda koji ga je iznjedrio. Jereticki uvjeren, i jereticki uvjerljiv, priznajem, on rusi ustaljene okvire i norme i u svom rodu nalazi odgovore na pitanje o porijeklu svih i svega. A u samom nam imenu sve nam je sadrzano: ko smo, kakvi smo i kuda smo se uputili. (151-152). Imenomsmo kleti i ukleti.
Ne sudim pisca, jer "da sudi ne sme niko, a ako ko mora, taj treba da to cini milosrdno", (155), ali osjecam kako Gaja vjecnosti prilaze svoju patnju bogotraziteljsku. "Kao munje u noci, tinjaju bitke po poljima njegove duse, i danas" (103). Ako bi postojala mjerenja dubina, svjetlosti i tame ljudske duse, ja bih se usudio da ustvrdim da je Radovan Gajic dobar dio svoje staze bogotraziteljske presao ali da mu jos veci put, srcem, valja prelaziti”.
Dr. Davor Milicevic:
“Sve do ove knjige, do “Tihovanja reci”, stvaralastvo Radovana Gajica bilo je u znaku stiha. I paradoksalno, mozda ce upravo njegova prva prozna knjiga najubedljivije pokazati i dokazati da je Gajic, po svom naznacenju, prije svega pjesnik. Ne po tome sto bi prozna odora za njega bila presiroka, sto bi njegovom temperamentu vise odgovarao mali prostor lirske forme. Jer, prisjetimo se, i u svom lirskom izrazu, Gajic je tezio ostvarivanju kompleksnijih oblika, kombinovanju koje je nekako uvijek dovodilo u pitanje klasicno shvacenu definiciju lirske pjesme i nagovjestavalo da ce to bogato uspostavljanje jezickih veza morati jednom, prije ili kasnije, da se prelije u neki vid proze...
...Gajiceva proza, bas kao i poezija, inficirana je virusom postmodernizma ali se njime serumski lijeci. Jer ono na cemu insistira Gajiceva proza, ponovo bas kao i njegova poezija, jeste povratak smisla u svijet djela i, shodno tome, saucesnicko utvrdjivanje smisla u Tvorcevom djelu-u svijetu stvorenom cinom Bozije volje, nesto sto iz temelja podriva postmodernisticku literarnu i uopste duhovnu gradjevinu.
A tu smo, dabome, ponovo u susretu sa Rijecju. Onoj koja bjese na pocetku, koja bjese u Boga, i koja bjese Bog. Ukratko, Gajicev postupak moze da se ucini kao poigravanje sa svim i svacim, ali on svakako nije poigravanje sa Rijecju”.
Zivko Cerovic:
“Krecemo se u civilizaciji u kojoj je jezik raslojen na niz metajezika. Oni su do te mjere razvijeni i posebni da ih pokusavamo svesti na nivo obicnog govora, a obicni govor napusta sve ono sto je prisutno u metajezicima i lako postaje "plen mita".
Mit je danas difuzan, vrlo ga je tesko dobiti u nekim pojedinacnim oblicima, ali ponekad se on i te kako uspostavi i onda deluje. Njegovo je delovanje vidljivo u, recimo nekim sektama, u nekim pokretima gdje deluje kao potajni pokretac ili orjentir. Njegova je osobenost u tome sto je apsolutan. Sve se njime moze objasniti, nista ga ne moze osporiti. Kad jednom udje u zbilju, on postaje neosporiv. S njim se ne moze raspravljati. Kada mit jednom obuzme jezik do te mere da se poveruje u odredjena semanticka cvorista oko kojih se oblikuje celi jezicki sistem, onda ga nista vise ne moze srusiti, on onemogucava bilo kakav razgovor.
Gajiceva interpretacija mita i otkrivanje skrivenih nivoa jezika tera nas na inspirativni razgovor”.
Ranko Radovic:
“Osvrt na knjigu "Tihovanje reci" koju jr Radovan Gajic objavio u Beogradu1994 naslovio sam sa "Radovan Gajic lovac na snove". U ovoj knjizi Radovan je ispricao jedan veliki san, za koji se tesko moze reci da se nije obistinio. Ovo knjiga je uistinu nastavak knjige "Legenda o Srb" Radovan i dalje pjeva onu pjesmu koju je zapoceo u prethodnoj knjizi. O tome najbolje svjedoci ljepota izraza u Gajicevoj prozi koja svakome ko ju je procitao odmah postane prepoznatljiva i ako se Gajic ranije u "Legenda o Srb" oglasio s tim. Ova knjiga je svojevrstan prirucnik ili prorocnik kako se razgovara sa mastom koja je po Radovanu vec davno bila stvarnost . Njegov junak koji je zadobio sposobnost da posle izlecenja, zalazi u tudje snove, prica piscu a preko njega i citaocu pojeidnacni i kolektivni san njegovoga roda. Ovaj metafizicki roman nije pustolovina koja obiluje neizvjesnostima u njemu je sve izvjesno a izvjesnost tumace samo proroci”.
s leva: g. Gajic, g. Miokovic i g. Nikolic
g. Branko Miokovic slavi ove godine 10 godina "Praxis"-aNa promociji specijalan gost bio je Branko Miokovic koji ove godine slavi 10 godina od osnivanja “Praxis” galerije i 40 godina njegovog umetnickog stvaralastva.
G. David Bachelor, specijalni gost na promocijiRadovan Gajic ovom prilikom predstavio je i Davida Bachelora - rendering asistetenta, za animirani film RAYAN - dobitnik Oskara 2005.
Odlomke iz knjige citali su Mirjana Conkic i Dimitrije Porobic.
Nakon programa za goste je organizovano druzenje uz muziku i gibanicu.
Ivana Djordjevic
