18. mart 2005.
PROMOCIJA KNJIGE RADOVANA GAJICA
“TIHOVANJE RECI”
Ovom prilikom ja cu samo zapoceti ovu pricu, malim osvrtom o jednom
izuzetnom i svestranom Coveku. Reci cu samo par reci o tom coveku, jer
se ne osecam dovoljno hrabrom ili mozda dovoljno spremnom da pisem o
njegovoj knjizi "Tihovanje reci" cija je promocija bila 11. marta u sali
crkve Sv Sava na Riveru.
Mnogi ga poznaju ali mislim da ga malo ljudi zna... imam utisak da je u
nekom segmentu svog zivota odlucio kome ce koju ulogu da dodeli.
Radovan Gajic je jedan nesvakidasnji lik, koga vec godinama vecina ljudi,
iz njegovog (velikog) okruzenja, zeli da stavi u neke fioke, u kalupe,
da ga defenisu opste priznatim frazama.

G. Radovan Gajic
...a on u stvari ne
pripada nikome i nicemu a opet jos uvek nije svoj. Jos uvek ovaj covek
traga za nekim svojim poimanjem sveta, boreci se iz dubine duse i punim
srcem za NESTO sto je zacrtao. U jednom trenutku svesrdno pokusavajuci
da sledi te vizije koje ga obuzimaju i koje na razne nacin prezentira
ljudima, nadajuci se da ce biti shvacen...da bi u nekom sledecem
trenutku sve odbacio odustajuci od ubedjivanja i objasnjavanja,
stapajuci se sa masom, ucauren, cekajuci neki pogodniji trenutak.
Ekscentrican je medju ljudima koji “plutaju”, jer njegove teznje nisu
ovovremenske, njegovo izrazavanje je cesto neshvaceno i sa poteskocom
propraceno.

Cesto sam ga slusala na raznim promocijama, vecerama, raznim
dogadjanjima kako se unosi kao da je to nesto najbitnije na svetu.
Nikada nisam imala utisak da je tu da bi zadovoljio formu koja je u tom
trenutku ocekivana.
Svoj mir jos uvek mislim da trazi ali je na pravom putu - ako pravog
puta ima. Putokaze nije nikada sledio jer je to isuvise dosadno i
neispirativno. Prosao je kroz mnoge opasne "predele" ali se na srecu u
njih nije utopio i iskreno se nadam da nece. Pokusavaju da ga "zguse"
ali on uspeva jos uvek da punim plucima dise.
Ako hodate parkom pokrivenim snegom, prepunim uredno ociscenim stazama
...i ugledate u tom dubokom snegu utisnute tragove stopala van ikakve
logike - budite uvereni da je to Gaja prosao jer ucrtane staze uvek su
mu bile mrske...pa makar bile krace, jednostavnije i lakse savladive.

Promocija knjige "Tihovanje reci"
O knjizi dacu rec
ljudima koji su mnogo merodavniji da o njoj sude i kude. Izdvajamo deo
onoga sto je te veceri receno u prepunoj sali crkve na Riveru :
Otac Vasilije Tomic
“Knjiga
Radovana Gajica - Gaje "Tihovanje reci" je roman - ep. Sa lakocom bi se
- mislim - njena poglavlja dala pretociti u spjevove. Gajinu prozu citam
kao poeziju. Knjiga je pisana srcem: srcem se cita i prihvata. "Sto ne
vidi oko, vidi srce, makar i u slepca", veli Radovan Gajic
Citanje ove knjige zahtijeva solidno i svestrano obrazovanje i prilicnu
mjeru upornosti. Pisac se nije trudio da citaocu muke olaksa; naprotiv.
Gajin stil nije lak i to nije sto citaoca za knjigu prikuje; razgranat,
i na nekoliko nivoa rasiren, lavirint Gajinih misli je ono sto nas za
njegovu knjigu zalijepi. Kad se u taj lavirint zabasa, iz njega se ne
izlazi ni lako a i cijena mora da se plati. Kao omadjijan, citalac sve
dublje ponire i kad posljednju stranu knjige prevrne, i izlaz iz
lavirinta mu se ukaze, on se vraca prvoj strani, uvjeren da ce se ovoga
puta kroz lavirint bolje snalaziti.
Izopsten iz svoga maternjeg jezika, i hiljadama milja udaljen od matice,
Radovan Gajic cini jezicka cuda i vratolomije, i materinskim u sebi
poniruci u dubinu i tminu, on traga za svojim korijenima, za bicem i
sudbinom naroda koji ga je iznjedrio. Jereticki uvjeren, i jereticki
uvjerljiv, priznajem, on rusi ustaljene okvire i norme i u svom rodu
nalazi odgovore na pitanje o porijeklu svih i svega. A u samom nam imenu
sve nam je sadrzano: ko smo, kakvi smo i kuda smo se uputili. (151-152).
Imenomsmo kleti i ukleti.
Ne sudim pisca, jer "da sudi ne sme niko, a ako ko mora, taj treba da to
cini milosrdno", (155), ali osjecam kako Gaja vjecnosti prilaze svoju
patnju bogotraziteljsku. "Kao munje u noci, tinjaju bitke po poljima
njegove duse, i danas" (103). Ako bi postojala mjerenja dubina,
svjetlosti i tame ljudske duse, ja bih se usudio da ustvrdim da je
Radovan Gajic dobar dio svoje staze bogotraziteljske presao ali da mu
jos veci put, srcem, valja prelaziti”.
Dr. Davor Milicevic:
“Sve do ove knjige, do “Tihovanja reci”, stvaralastvo Radovana Gajica
bilo je u znaku stiha. I paradoksalno, mozda ce upravo njegova prva
prozna knjiga najubedljivije pokazati i dokazati da je Gajic, po svom
naznacenju, prije svega pjesnik. Ne po tome sto bi prozna odora za njega
bila presiroka, sto bi njegovom temperamentu vise odgovarao mali prostor
lirske forme. Jer, prisjetimo se, i u svom lirskom izrazu, Gajic je
tezio ostvarivanju kompleksnijih oblika, kombinovanju koje je nekako
uvijek dovodilo u pitanje klasicno shvacenu definiciju lirske pjesme i
nagovjestavalo da ce to bogato uspostavljanje jezickih veza morati
jednom, prije ili kasnije, da se prelije u neki vid proze...
...Gajiceva proza, bas kao i poezija, inficirana je virusom
postmodernizma ali se njime serumski lijeci. Jer ono na cemu insistira
Gajiceva proza, ponovo bas kao i njegova poezija, jeste povratak smisla
u svijet djela i, shodno tome, saucesnicko utvrdjivanje smisla u
Tvorcevom djelu-u svijetu stvorenom cinom Bozije volje, nesto sto iz
temelja podriva postmodernisticku literarnu i uopste duhovnu gradjevinu.
A tu smo, dabome, ponovo u susretu sa Rijecju. Onoj koja bjese na
pocetku, koja bjese u Boga, i koja bjese Bog. Ukratko, Gajicev postupak
moze da se ucini kao poigravanje sa svim i svacim, ali on svakako nije
poigravanje sa Rijecju”.
Zivko Cerovic:
“Krecemo se u civilizaciji u kojoj je jezik raslojen na niz metajezika.
Oni su do te mjere razvijeni i posebni da ih pokusavamo svesti na nivo
obicnog govora, a obicni govor napusta sve ono sto je prisutno u
metajezicima i lako postaje "plen mita".
Mit je danas difuzan, vrlo ga je tesko dobiti u nekim pojedinacnim
oblicima, ali ponekad se on i te kako uspostavi i onda deluje. Njegovo
je delovanje vidljivo u, recimo nekim sektama, u nekim pokretima gdje
deluje kao potajni pokretac ili orjentir. Njegova je osobenost u tome
sto je apsolutan. Sve se njime moze objasniti, nista ga ne moze osporiti.
Kad jednom udje u zbilju, on postaje neosporiv. S njim se ne moze
raspravljati. Kada mit jednom obuzme jezik do te mere da se poveruje u
odredjena semanticka cvorista oko kojih se oblikuje celi jezicki sistem,
onda ga nista vise ne moze srusiti, on onemogucava bilo kakav razgovor.
Gajiceva interpretacija mita i otkrivanje skrivenih nivoa jezika tera
nas na inspirativni razgovor”.
Ranko Radovic:
“Osvrt na knjigu "Tihovanje reci" koju jr Radovan Gajic objavio u
Beogradu1994 naslovio sam sa "Radovan Gajic lovac na snove". U ovoj
knjizi Radovan je ispricao jedan veliki san, za koji se tesko moze reci
da se nije obistinio. Ovo knjiga je uistinu nastavak knjige "Legenda o
Srb" Radovan i dalje pjeva onu pjesmu koju je zapoceo u prethodnoj
knjizi. O tome najbolje svjedoci ljepota izraza u Gajicevoj prozi koja
svakome ko ju je procitao odmah postane prepoznatljiva i ako se Gajic
ranije u "Legenda o Srb" oglasio s tim. Ova knjiga je svojevrstan
prirucnik ili prorocnik kako se razgovara sa mastom koja je po Radovanu
vec davno bila stvarnost . Njegov junak koji je zadobio sposobnost da
posle izlecenja, zalazi u tudje snove, prica piscu a preko njega i
citaocu pojeidnacni i kolektivni san njegovoga roda. Ovaj metafizicki
roman nije pustolovina koja obiluje neizvjesnostima u njemu je sve
izvjesno a izvjesnost tumace samo proroci”.

s leva: g. Gajic, g. Miokovic i g. Nikolic
g. Branko Miokovic slavi ove godine 10 godina "Praxis"-a
Na promociji
specijalan gost bio je Branko Miokovic koji ove godine slavi 10 godina
od osnivanja “Praxis” galerije i 40 godina njegovog umetnickog
stvaralastva.

G. David Bachelor, specijalni gost na promociji
Radovan Gajic ovom
prilikom predstavio je i Davida Bachelora - rendering asistetenta, za
animirani film RAYAN - dobitnik Oskara 2005.
Odlomke iz knjige citali su Mirjana Conkic i Dimitrije Porobic.
Nakon programa za goste je organizovano druzenje uz muziku i gibanicu.
Ivana Djordjevic