Toronto, 
		
        13. april  2005.
 
        
        
        orden NemanjE zasluznim srbima
		
		
		
        
        Ukazom od 16. decembra 2004 godine koji je doneo g. Svetozar Marović. 
        presednik državne zajednice Srbija i Crna Gora odlikovani su ordenom 
        Nemanja trećeg stepena gospođa Rebeka Mekdonald, gospodin Gojko 
        Kuzmanović i gospodin Đorđe Jerić.
        
        
        
        
        
        Odlikovanja su dodeljena povodom zasluga u predstavljanju 
        državne zajednice Srbije i Crne Gore i njenih građana, za negovanje veza 
        srpskih iseljenika u Kanadi sa domovinom i nesebičnu pomoć i 
        dobročinstvo svom narodu i državi matici.
        
        Ovim 
        povodom, 
        uz 
        prisustvo mnogobrojnih gostiju,  održan je, 13. aprila 2005,  koktel u Ontario klubu gde je,  
        Generalni konzul SCG, gospodin Zoran Pavlović, uručio odlikovanja.
        
         Gospođa Rebeka Mekdonald 
        primivši ovo visoko odlikovanje rekla je između ostalog: U Kanadi sam 
        već 
        dugi niz godina ali je još uvek deo mene u mojoj domovini. Veoma sam 
        ponosna na našu srpsku zajednicu za koju smatram da je mnogo toga 
        postigla i da se razvila u svakom pogledu. Mislim da među vama ima puno 
        Srba koji čak više zaslužuju ovo odlikovanje i zato sam posebno 
        počastvovana što mi je ovakav visok orden dodeljen. Takođe sam ponosna 
        na svoju decu koja su mi stalno pružala podršku i što su ponosni na 
        svoje srpsko poreklo.
Gospođa Rebeka Mekdonald 
        primivši ovo visoko odlikovanje rekla je između ostalog: U Kanadi sam 
        već 
        dugi niz godina ali je još uvek deo mene u mojoj domovini. Veoma sam 
        ponosna na našu srpsku zajednicu za koju smatram da je mnogo toga 
        postigla i da se razvila u svakom pogledu. Mislim da među vama ima puno 
        Srba koji čak više zaslužuju ovo odlikovanje i zato sam posebno 
        počastvovana što mi je ovakav visok orden dodeljen. Takođe sam ponosna 
        na svoju decu koja su mi stalno pružala podršku i što su ponosni na 
        svoje srpsko poreklo.
        
        
         Gospodin Gojko 
        Kuzmanović, 
        koji je primio mnoga odlikovanja, izuzetno je bio dirnut te večeri: 
        “Veoma sam ponosan što se ‘naša zvona’ čuju do Srbije i presrećan sam  i 
        zahvalan gospodinu Maroviću. Decenijama sam se zalagao da naša crkva 
        bude nešto čime ćemo se ponositi i borio se da ljudi ne izgube  veru  u 
        Boga. Kada sam došao u ovu zemlju bilo je samo 8 sveštenika, a sada uz 
        neizmerno zalaganje Njegovog Preosveštenstva Vladike Georgija i moje 
        finasijske pomoći imamo predivan manastir u Miltonu, preko 30 sveštenika 
        i još mnogo toga.
Gospodin Gojko 
        Kuzmanović, 
        koji je primio mnoga odlikovanja, izuzetno je bio dirnut te večeri: 
        “Veoma sam ponosan što se ‘naša zvona’ čuju do Srbije i presrećan sam  i 
        zahvalan gospodinu Maroviću. Decenijama sam se zalagao da naša crkva 
        bude nešto čime ćemo se ponositi i borio se da ljudi ne izgube  veru  u 
        Boga. Kada sam došao u ovu zemlju bilo je samo 8 sveštenika, a sada uz 
        neizmerno zalaganje Njegovog Preosveštenstva Vladike Georgija i moje 
        finasijske pomoći imamo predivan manastir u Miltonu, preko 30 sveštenika 
        i još mnogo toga.
        
        
         Gospodin 
        Đorđe Jerić  
        istakao je značaj konzulata i konzula Zorana Pavlovića u uspostavljanju 
        i održavanju veza sa maticom."Na taj način upoznao sam brojne umetnike, 
        privrednike i ljude iz vlasti SCG. Želim da poručim da će naša vrata  
        biti uvek otvorena za sve Srbe sveta i da ću kao i do sada pomagati  da 
        Srbi u Kanadi dobiju mesto koje im pripada. Moji sinovi i cela moja 
        porodica bili su i još uvek su uz mene i njihova pomoć i razumevanje su 
        nešto što mi puno znači."
Gospodin 
        Đorđe Jerić  
        istakao je značaj konzulata i konzula Zorana Pavlovića u uspostavljanju 
        i održavanju veza sa maticom."Na taj način upoznao sam brojne umetnike, 
        privrednike i ljude iz vlasti SCG. Želim da poručim da će naša vrata  
        biti uvek otvorena za sve Srbe sveta i da ću kao i do sada pomagati  da 
        Srbi u Kanadi dobiju mesto koje im pripada. Moji sinovi i cela moja 
        porodica bili su i još uvek su uz mene i njihova pomoć i razumevanje su 
        nešto što mi puno znači."
         
        
        
		U 
        kratkom kulturno umetničkom programu učestvovao je glumac Tihomir - Tika 
        Stanić koji je govorio deo iz monodrame “Na Drini ćuprija” a mladići i 
        devojke “Akademije Bate Marčetića” odigrali su splet folklornih igara.
        
        
        Ivana Đorđević
        
        
        
        
        Toronto, 
		
        15. april  2005.
        
        Inicijativa za 
        direktnu liniju   Toronto - 
        Beograd -Toronto
 
        
        Organizacija "Serbo-Canadian Link" 
        već poznata po
        
         akciji 
        u kojoj je uspela da dobije prvu srpsku ulicu u Torontu pod imenom 
        "Beograd Gardens" nastavlja sa akcijama. Nova incijativa je da se ponovo 
        uvede direktna avionska linija na relaciji Beograd-Toronto-Beograd, a 
        koja bi funkcionisala preko cele godine. Ko-predsednik organizacije "Serbo-Canadian 
        Link", Srđan Bešir tim povodom se, 30. marta 2005. godine, susreo sa 
        poslanicom u federalnom parlamentu Kanade, gospođom Yasmin Ratansi.
akciji 
        u kojoj je uspela da dobije prvu srpsku ulicu u Torontu pod imenom 
        "Beograd Gardens" nastavlja sa akcijama. Nova incijativa je da se ponovo 
        uvede direktna avionska linija na relaciji Beograd-Toronto-Beograd, a 
        koja bi funkcionisala preko cele godine. Ko-predsednik organizacije "Serbo-Canadian 
        Link", Srđan Bešir tim povodom se, 30. marta 2005. godine, susreo sa 
        poslanicom u federalnom parlamentu Kanade, gospođom Yasmin Ratansi.
        
        
        
        Pošto je upoznata sa problemima koji su uzrokovani, sada već 
        petnaestogodišnjim prekidom direktnog avio saobraćaja između dve zemlje, 
        gospođa Ratansi je odlučila da odmah sa ovom inicijativom upozna 
        Ministra Transporta u federalnoj vladi gospodina Jean C. Lapierre-a.
        
        Ovoj 
        inicijativi bezrezervnu podršku dali su: Srpska Pravoslavna Crkva 
        Sv.Sava Eparhije Kanadske, “Novine Toronto”, preduzeće Alba Avis, 
        kompanija Multitrade Vuci Inc., preduzeće Marko and Associates, Zaric 
        Group kao i mnogi drugi.
        
        
        Sadržaj pisma gospođe Ratansi, 
        federalnom ministru saobraćaja.
        
        
        
        
        Toronto, 
		
        10 i 14. april  2005.
		
        
        
        
        Dve drame - jedan glumac
        
        
        Tihomir - Tika Stanić
        
        Član 
        Ateljea 212 - glumac koji je povratio 
        dostojanstvo monodrami; trostruki 
        pobednik Drugog Yu festivala pozorišta jednog glumca u Nikšiću;  
        dobitnik Zlatne 
         plakete na festivalu "Zemun Fest" za najbolju mušku 
        ulogu, Tihomir - Tika Stanić gostovao je u Torontu 10. i 14. aprila 
        2005.
plakete na festivalu "Zemun Fest" za najbolju mušku 
        ulogu, Tihomir - Tika Stanić gostovao je u Torontu 10. i 14. aprila 
        2005. 
        
        Ovaj 
        izuzetan glumac pokazao je i publici u Torontu da je profesionalac i 
        izuzetan 
        umetnik. U organizaciji Nikole Čurčina imali smo 
        zadovoljstvo da gledamo odlično izvođenje  dve monodrame: Na Drini 
        ćuprija i Detinjarije. Publika je g.Stanića ispratila burnim aplauzom u 
        znak zahvalnosti za prijatne trenutke koje im je omogućio.
        
        I.Đ.
        
        
        
        
        
        
		Toronto, 
		
        14. april  2005.
        
        
        Četiri zlatne medalje za 
        
        
        "Oakville Conservatory of Music"
        
        
        
         Četiri 
        đaka klavira "Oakville 
        Conservatory of Music" učestovali su na takmičenju "Greater Hamilton 
        Music Festival" koje je održano 
        u nedelju 10. aprila 2005 godine u "Hamilton Convention Centre".
Četiri 
        đaka klavira "Oakville 
        Conservatory of Music" učestovali su na takmičenju "Greater Hamilton 
        Music Festival" koje je održano 
        u nedelju 10. aprila 2005 godine u "Hamilton Convention Centre".
        
        U 
        kategoriji klasične muzike svo četvoro je osvojilo, u svojim 
        kategorijama, zlatne medalje i samim tim prvo mesto.
        
        
        Ilija Vulić - drugi razred klavira na "Royal Conservatory of Music"; 
        grupa 2D. Rođen 24. aprila 1993, đak škole od 2003 godine.
        
        Kate 
        Lynn Robles - 2 razred klavira na "Royal Conservatory of Music"; grupa 
        2B. Rođena 3. oktobra 1996, đak škole od 2002 godine.
        
        
        Trishia Rae Jamison (na slici 
        desno, sa 
        profesorom, g. Antićem) - 3 
        razred klavira na "Royal Conservatory of Music". Rođena novebra 5. 1994, 
        đak škole od 2002 godine.
        
        
        
        
        Ian Dingle 
        
        (na slici 
        
        levo) 
        - 5 
        razred klavira na "Royal Conservatory of Music". Rođen 14. januara 1992 
        godine, đak škole od 2002 godine.
        
        Svi 
        đaci su u klasi profesora muzike Slađana Antića, koji je vlasnik muzičke 
        škole "Oakville Conservatory of Music" od marta meseca 2002 godine.
        
        Ovo 
        je veliki uspeh jedne naše muzičke škole.
        
        
        Nadamo se da će biti još dobrih vesti i da će biti još puno zlatnih 
        medalja i uspeha na takmičenjima.
        
         
        
        I.Đ.
        
        
        
        
        
        
		Toronto, 
		
        8. april  2005.
        
        
        Proslava 125 emisije 
        
        Srpske Televizije u TorontU
 
        
        U 
        Konzularnom predstavništvu SCG u Torontu obeležena je godišnjica i 
        proslava 125 emisije “Srpske Televizije u Torontu” čiji je producent 
        Blagoja Ristić. 
        
        
         U 
        svom uvodnom govoru g. Ristić se zahvalio svim sponzorima i oglašivačima 
        koji su sve ove godine podržavali rad srpske televizije. Takođe je 
        napomenuo da je rad na ovakvom jednom mediju veoma kompleksan, da 
        iziskuje veća finansijska sredstva da bi se postigao kvalitet i 
        profesionalan pristup gledaocima. Ujedno je izrazio i nadu da će se u 
        godinama koje predstoje, prevazići tekući problemi, naravno
        uz
        podršku 
        celokupne srpske zajednice.
U 
        svom uvodnom govoru g. Ristić se zahvalio svim sponzorima i oglašivačima 
        koji su sve ove godine podržavali rad srpske televizije. Takođe je 
        napomenuo da je rad na ovakvom jednom mediju veoma kompleksan, da 
        iziskuje veća finansijska sredstva da bi se postigao kvalitet i 
        profesionalan pristup gledaocima. Ujedno je izrazio i nadu da će se u 
        godinama koje predstoje, prevazići tekući problemi, naravno
        uz
        podršku 
        celokupne srpske zajednice.
        
        
        Program STV prikazuje se već više od 5 godina, svake druge subote, na 
        Rogers kanalu u 9č. 
        
        
        Svake godine odlukom žirija, proglašava se najuspešnija poslovna žena 
        godine. Do sada dobitnice su bile: Bisa Šćekić, Marina Glogovac i Rebeka 
        Mekdonald.
        
        Ovom 
        prilikom, uz prisustvo mnogobrojnih gostiju, proglašena je najuspešnija 
        poslovna žena za 2004. Titula je pripala našoj eminentnoj glumici 
        Dragani Varagić, koja smatra da je njen lični uspeh, uspeh svih Srba i 
        da joj je jako drago što se konačno “progovorilo”o nekim stvarima.
        
        
        “Da 
        nije bilo vas ne bi bilo ni mojih pozorišnih predstava, jer vas ja uvek 
        osećam u publici” rekla je g. Varagić.
        
        
         I.Đ.
        
        
        
        
        
		Toronto, 
		
        8. april  2005.
        
        
        Promocija knjige “Uh Kanada”
 
        
        
         U 
        knjižari Srbika, 8. aprila 2005. održana je promocija knjige “Uh Kanada” 
        Nebojše Milosavljevića.
U 
        knjižari Srbika, 8. aprila 2005. održana je promocija knjige “Uh Kanada” 
        Nebojše Milosavljevića. 
        
        
        Posle knjige Čiode, koja je doživela veliki uspeh, i kako Nebojša kaže, 
        nastala iz priča koje su objavljivane u “Kišobranu”,  rešio je da napiše 
        i drugu knjigu priča koja ima malo drugačiju tematiku.
        
        
        Posle prikaza predgovora koji je pročitala Suzana Sudar, Nebojša 
        Milosavljević je odgovarao na pitanja mnogobrojnih gostiju koji su 
        ispunili predivan ambijent jedine srpske knjižare u Kanadi.
        
             
        “Knjiga”, kako kaže Nabojša, “tek započinje svoj život ” Vrlo je 
        zadovoljan dosadašnjim reakcijama i  planira da je prevede i na engleski 
        jezik i time omogući široj publici da je pročita.
        
          U 
        planu su promocije širom Kanade i Amerike.
        
        I.Đ.
        
        
        
        
        
        
		Toronto, 
		
        9. april  2005.
        
        DUHOVNI POMEN 
        ZA MILICU RAKIĆ
        
        Bolu - 
        Neprebolu 
        
        
         Molitvom, 
        ali i kletvom; batom koraka "Gluvog Kola" ("Stražilovo") i baletom "Kosovke 
        Devojke" u duhu narodnog, izvornog pokreta, pojanjem, zvukom-muzikom, a 
        pre svega stihom koji su kazivali i odrasli i deca, a pre svega čistim 
        dečijim SRCEM svih dečaka i svih devojčica - koji kroz recital "Ne 
        dirajte moju belu kuću" , ZABRANJUJU RAT, i "Vilinom Pesmom" 
        poručuju da 
        "Sve što bomba poruši / Vila pesmom obnovi". Jedino "oružje" koje deca 
        imaju to je PESMA ljubavi, kojoj su deca "agresivna" tek koliko i 
        ptičica koju u pesmi "progone", jer "ona kljuca svaku ruku / koja 
        bombarduje".
Molitvom, 
        ali i kletvom; batom koraka "Gluvog Kola" ("Stražilovo") i baletom "Kosovke 
        Devojke" u duhu narodnog, izvornog pokreta, pojanjem, zvukom-muzikom, a 
        pre svega stihom koji su kazivali i odrasli i deca, a pre svega čistim 
        dečijim SRCEM svih dečaka i svih devojčica - koji kroz recital "Ne 
        dirajte moju belu kuću" , ZABRANJUJU RAT, i "Vilinom Pesmom" 
        poručuju da 
        "Sve što bomba poruši / Vila pesmom obnovi". Jedino "oružje" koje deca 
        imaju to je PESMA ljubavi, kojoj su deca "agresivna" tek koliko i 
        ptičica koju u pesmi "progone", jer "ona kljuca svaku ruku / koja 
        bombarduje".
        
        U 
        subotu, 9-og aprila u sali crkve Svetog Save "Slovo Rodu" - program 
        Miroslave Đurčić od januara 1999, održalo je duhovni pomen trogodišnjoj 
        Milici Rakić i svoj deci, i svim žrtvama NATO-bombardovanja proleća 1999 
        god. Povod je bio 24 MART, kao i predlog SPC da se Milica Rakić 
        kanonizuje kao Sveta Novomučenica od NATO Milica Dete. Njen fresco lik 
        je u crkvi Uspenje Presvete Bogorodice pri manastiru Tvrdoš u 
        Hercegovini naslikao đakon Nikola Lubardić iz Beograda. 
        
        U 
        Milicinoj mučeničkoj smrti poznajemo još i smrt 30% naše dece od 
        ubijenih civila u dvoipomesečnom bomardovanju. Njena malenost i nevinost 
        simboliše i sudbinu male Srbije u najneravnopravnijem od svih ratova: 19 
        najmoćnijih država sveta sa ukupnim brojem od oko 800 miliona stanovnika 
        naspram jednog malog naroda koji broji čak manje od 10 miliona!
        
        
         Program 
        je "najavljen" zvukom sirena koje su simbolično nadjačala Zvona sa 
        Vračara, molitvom Oče Naš oca Vasilija Tomića i prisutnih, te kao 
        jedinstvena nit nastavljen izvanrednom igrom prkosa i ponosa,  "Gluvim 
        Kolom" folklorne grupe "Stražilovo" u koreografiji Mileta 
        Ocokoljića, a 
        onda  baletom Aleksandre Bjelice koja nam je dočarala "Kosovku devojku" 
        s ibrikom u ruci koji je odigrala. Anđeoskim glasom, kakvim među 
        anđelima na Nebesima peva Milica Rakić i moli Boga za spas svog roda, 
        Marija Stošić je otpevala "Gusta mi magla padnala".
Program 
        je "najavljen" zvukom sirena koje su simbolično nadjačala Zvona sa 
        Vračara, molitvom Oče Naš oca Vasilija Tomića i prisutnih, te kao 
        jedinstvena nit nastavljen izvanrednom igrom prkosa i ponosa,  "Gluvim 
        Kolom" folklorne grupe "Stražilovo" u koreografiji Mileta 
        Ocokoljića, a 
        onda  baletom Aleksandre Bjelice koja nam je dočarala "Kosovku devojku" 
        s ibrikom u ruci koji je odigrala. Anđeoskim glasom, kakvim među 
        anđelima na Nebesima peva Milica Rakić i moli Boga za spas svog roda, 
        Marija Stošić je otpevala "Gusta mi magla padnala".
        
        U "Malom 
        koncertu", u muzičkom delu programa nastupile su devojčice: Tatjana 
        Jagodić i Karolina Pejanović na klaviru, Aleksandra Simić (violončelo) 
        Natalija Đurčić (flauta) Tamara Jemuović dečji sopran. Dragana Stošić 
        otpevala je "Oj Srbijo" Sv. Nikolaja Žičkog.
        
        
         Virtuoznost 
        i čistotu zvuka na klaviru priuštio nam je pijanista, Vojislav Perućica, 
        student, a već profesionalac, dobitnik Prve nagrade na međunarodnom 
        muzičkom takmičenju mladih  u Barleti, 2001 u Italiji. Scenario Recitala 
        spontano se odvijao u tri dela: 1. poemom "Bilo je to…"  Miroslave 
        Đurčić pisanoj stilom "Krvave Bajke", 2. "Ne dirajte moju belu 
        kuću", sa 
        pesmama naše dece pisanim u vreme bombardovanja a oformljene u knjizi 
        "Kosovo 1999" kineskog pesnika Li Qinga, kao i naših pesnika 
        čiji je 
        protestni glas našao mesto u zbirci "Kletva" objavljenoj 1999. Završni 
        deo (3) recitala činile su pesme-molitve, "Zavet" Dobrice 
        Erića, i "Oj 
        Srbijo" Sv. Nikolaja Žičkog, koju je otpevala Dragana Stošić.
Virtuoznost 
        i čistotu zvuka na klaviru priuštio nam je pijanista, Vojislav Perućica, 
        student, a već profesionalac, dobitnik Prve nagrade na međunarodnom 
        muzičkom takmičenju mladih  u Barleti, 2001 u Italiji. Scenario Recitala 
        spontano se odvijao u tri dela: 1. poemom "Bilo je to…"  Miroslave 
        Đurčić pisanoj stilom "Krvave Bajke", 2. "Ne dirajte moju belu 
        kuću", sa 
        pesmama naše dece pisanim u vreme bombardovanja a oformljene u knjizi 
        "Kosovo 1999" kineskog pesnika Li Qinga, kao i naših pesnika 
        čiji je 
        protestni glas našao mesto u zbirci "Kletva" objavljenoj 1999. Završni 
        deo (3) recitala činile su pesme-molitve, "Zavet" Dobrice 
        Erića, i "Oj 
        Srbijo" Sv. Nikolaja Žičkog, koju je otpevala Dragana Stošić.
        
        U 
        srednjem delu recitala učestvovala su deca "Stražilova" uzrasta od 
        četiri do 15 godina, govoreći emotivno, sa dikcijom, bez zastoja, ili 
        grešaka. Učestvovala su: Luka Pejanović, Aleksa Mitrović, Miša Tasić, 
        Pavle Kotarac, Pavle Beader, Marija Kosovac, Tatjana Jagodić, Sara 
        Jelaca, Mila Petrović, braća: Radomir, Novak i Gligor Đogo, Nina 
        Solomon, Karolina Pejanović, Jelena Karan, Tatjana Troparić, Luka 
        Bjelaković, Marijana Žugić, Ranko Savić, Petar Karan, Marko Kalabić, 
        Ivona Sikirić, Jana Milošević, Maja Kalabić Ivana Radunović i Tamara 
        Radojičić.
        
         Ostala 
        dva dela poneli su odrasli: Zoran Papić, Blaško Bjelica, Dragana 
        Živić-Ilić, Dragana Stošić i Miroslava Đurčić. Pitanjem "Que vadis, 
        homo?" - "Kuda ideš, čoveče?!" skulptura Miodraga 
        Beatovića Zorana 
        postavlja planetarno pitanje za Čoveka koji je izgubio svoj Put.
Ostala 
        dva dela poneli su odrasli: Zoran Papić, Blaško Bjelica, Dragana 
        Živić-Ilić, Dragana Stošić i Miroslava Đurčić. Pitanjem "Que vadis, 
        homo?" - "Kuda ideš, čoveče?!" skulptura Miodraga 
        Beatovića Zorana 
        postavlja planetarno pitanje za Čoveka koji je izgubio svoj Put.
        
        Na 
        kraju programa je dodeljena nagrada "Minerva"- figurina rimske boginje 
        mudrosti i umeća (odgovara grčkoj Atini)  koja je  ustanovljena 2000 g. 
        kao delo, i lični dar autora, ali i po predlogu od strane srbskih org. 
        ili pojedinaca, onoga ko govori Istinu o Srbima ili im pomaže na neki 
        drugi način. Minerva je prvi put dodeljena Xejmsu Bisetu i Skotu Tejloru. 
        Ove godine, na predlog Udruženja književnih stvaralaca "Desanka 
        Maksimović" i čitalaca lista "Zbilja" pripala je književniku i glavnom 
        uredniku "Zbilje" Momiru Laziću.
        
        
        Prihod od ulaznica namenjen je hendikepiranoj deci "Doma Svete Petke" 
        kod Paraćina i crkvi Sveti Sava.
        
        Svim 
        učesnicima, i svim posetiocima koncert-recitala "Bolu-Neprebolu" 
        zahvaljujem za dolazak na ovaj neovdašnji pomen. Takođe zahvaljujem 
        našim medijima koji su obaveštavali o ovom događaju: radio stanicama: "Srpski 
        Koreni", "Zvuci rodnog kraja", "Srpski radio", "Srpskom Kafeu", a na 
        prvom mestu redakciji lista "Novine Toronto".
        
         Miroslava 
        Đurčić