Broj 
        1000, 22. april 2005
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        
        Informacije o nestaloj deci na lutrijskim terminalima
        
 
        
        Premijer Dalton 
        MekGvinti je najavio da ontarijska vlada  proširuje program traženja 
        nestale dece, tzv. Amber Alert program, tako što će davati vitalne 
        informacije na lutrijskim video ekranima. On je rekao da će na svim 
        lutrijskim terminalima biti emitovani podaci koji mogu pomoći da se 
        pronađe neki nestali mališan, budući da svaki minut, čak i sekund jako 
        mnogo znači u spašavanju života.
        
        
        Premijer MekGvinti je naglasio da ovaj potez nije samo korak napred u 
        podizanju bezbednosti građana, jer se ovde radi o onom najbitnijem - da 
        se obezbedi da deca budu živa i zdrava.
        
        
        Tokom Amber Alerta, putem TV i radio stanica i na elektronskim znakovima 
        pored puteva su se razašiljale informacije o nestalom detetu, sumnjivim 
        osobama i vozilima koja bi mogla ukazati na trag, a sada će ove 
        informacije biti još dostupnije i prisutnije. Budući da u provinciji ima 
        oko devet hiljada lutrijskih terminala i da su oni deo naše svakodnevice, 
        ministar za ekonomski razvoj Džo Kordiano, u čijem se nadleštvu nalazi i 
        Ontarijska lutrijska korporacija, veruje da će šanse da se pronađe dete 
        biti toliko puta i uvećane. On je dodao da se nadležni nadaju da će od 
        iduće godine biti moguće da se emituju i slike nestalih mališana.
        
        
         
        
        
        Povećan broj nasrtaja na jevrejsku zajednicu
 
        
        B'nai Brit 
        kanadska liga za ljudska prava objavila je da je u prošloj godini 
        drastično porastao broj nasrtaja na pripadnike jevrejske zajednice. Oni 
        kažu da za 22 godine, koliko prate ovakve incidente, nikada nije bilo 
        toliko napada. Samo u odnosu na prethodnu, 2003. godinu, broj je 
        porastao skoro za polovinu.
        
        Incidenti se 
        kreću od pisanja grafita pa do nasilja i pretnji bombama. Najveći broj 
        slučajeva je ispitivala policija, a neki su se našli i pred sudom.
        
        Najviše 
        incidenata zabeleženo je u Ontariju i Kvebeku, a pominje se i da je po 
        prvi put jedan incident bio u Nanavutu. Direktor Lige Rut Klajn kao 
        posebno indikativan ističe podatak da je za gotovo 60 odsto porastao 
        broj napada na kuće u kojima žive Jevreji. Po njenim rečima, to samo 
        pokazuje da nasrtljivci ne prezaju od toga da otkrivaju gde Jevreji žive 
        kako bi ih uznemiravali u njihovim domovima.
        
             Liga u svom 
        izveštaju sugeriše uvođenje nekih mera za suzbijanje nasilja. Oni 
        zagovaraju osnivanje jedinica za zločine iz mržnje u svim većim 
        policijskim snagama i apeluju na federalnu vladu da u krivični zakonik 
        uvede amandman po kome bi poricanje holokausta bilo okarakterisano kao 
        zločin iz mržnje.
        
         
        
        
        Kriminalci neće moći da zarađuju od prodaje svojih priča
        
        
        Od ove nedelje u Manitobi je počeo da važi novi zakon koji sprečava 
        kriminalce da zarade na knjigama ili filmovima u kojima se opisuju 
        njihovi zločini. Zakon pokriva mnogobrojne kriminalne radnje, počevši od 
        namernog oštećivanja tuđe imovine, preko krađa, pa do podmetanja požara 
        i ubistva.
        
        Donošenje ovog 
        zakona pozdravili su mnogi, posebno žrtve i njihove porodice.
        
        Ministar pravde 
        Gord Mekintoš kaže da će zakon zaživeti uprkos skepticima, zato što 
        predstavlja pravi balans između prava kriminalaca i prava žrtava.
        
        Drugačije 
        mišljenje zastupa Tim Denson, poznati ontarijski advokat. On kaže da 
        uvek postoji mogućnost da se zakon ospori zbog ugrožavanja slobode 
        govora i dodaje da, iako ovakav zakon postoji u Ontariju, on se nikada 
        ne primenjuje.
        
        
         
        
        Žene 
        skuplje plaćaju lepotu
        
        
        Pred ontarijskim parlamentarcima će se  naći predlog interesantnog 
        zakona, koji se u suštini zalaže za ravnopravnost polova i poštovanje 
        ontarijskog Kodeksa o ljudskim pravima. Po njemu, trebalo bi da se robe 
        i usluge zaračunavaju podjednako ženama i muškarcima. Ukoliko se usvoji, 
        svi koji prave razliku između svojih mušterija, mogli bi da plate 
        novčane kazne do pet hiljada dolara.
        
        Predlagač je 
        Lorenco Berardineti, član Liberalne stranke, koji kaže da je čudno da u 
        ovo vreme u Ontariju i Kanadi postoji ovakva diskriminacija između 
        polova. On je odnedavno, otkako se oženio, počeo da primećuje da se cene 
        određenih roba i usluga razlikuju u zavisnosti od toga kome su namenjeni. 
        Kao jedan od primera, on je naveo Armanijevo odelo. Muško odelo ovog 
        proizvođača košta 1.200 dolara, dok ženska verzija istog proizvoda staje 
        čak 2.000 dolara. Po njegovim rečima, naproCo nema objašnjenja za ovu 
        pojavu, tim pre što je za ženski model potrebno manje materijala.
        
        Sličnih primera 
        ima i kod frizerskih i kozmetičarskih usluga i hemijskog čišćenja. Za 
        ovo poslednje je veoma slikovit primer dala Džoana Tomas Jakato, 
        stručnjak za istraživanje tržišta. Jedan ekperiment sa skrivenom kamerom 
        u Vankuveru je pokazao da je za istu košulju ženi i muškarcu rečena 
        različita cena. Muškarac je za čišćenje trebalo da plati pet dolara, a 
        samo neki minut kasnije je ženi rečeno da takva usluga košta 7,5 dolara.
        
        Gospođa Tomas 
        Jukato procenjuje da se samo za frizerske usluge godišnje ženama 
        zaračunava 750 miliona dolara više nego muškarcima. Objašnjenje za to je 
        da je za žensku kosu potrebno više vremena i materijala, mada ona 
        opravdava jedino razliku na osnovu dužine trajanja procesa.
        
        Sličan zakon o 
        zaštiti potrošača postoji u Kaliforniji, gde je protivzakonito 
        zaračunavanje različitih cena na osnovu pola mušterije.
        
         Međutim, 
        napominje se da ovaj zakon gotovo niko ne poštuje, jednostavno zato što 
        građani nisu ni svesni njegovog postojanja i važenja.
        
        
        
        Usvojenoj deci pravo da saznaju ko su im roditelji
        
        
        U ontarijskom zakonodavnom telu predstavljen je zakon o pravu na 
        saznavanje informacija o poreklu. Tiče se osoba koje su date na 
        usvajanje i, kada zakon postane važeći, najverovatnije u junu, one će sa 
        punoletstvom steći pravo da dobiju svoju pravu krštenicu i saznaju svoje 
        pravo ime i imena svojih bioloških roditelja. Podjednako, roditelji će 
        biti u mogućnosti da dobiju podatke o svojoj deci koju su dali na 
        usvajanje, ali tek kada ona navrše devetnaest godina.
        
        Ostavljeno je i 
        pravo izbora, pa će oni koji ne žele da otkriju svoj identitet moći da 
        stave zabranu na otkrivanje podataka. Ministarka za socijalna pitanja 
        Sandra Pupatelo naglašava da pravo na informaciju nikako ne treba 
        izjednačiti sa pravom na uspostavljanje kontakta i odnosa i pominje da 
        će se novčano kažnjavati neovlašćeno davanje podataka.
        
        Ministarka 
        Pupatelo je istakla da će najverovatnije proći bar godinu dana u 
        razgovorima i propagandnim kampanjama pre nego što budu uspostavljeni 
        prvi kontakti, što bi trebalo da bude dovoljno vremena da ljudi razmisle 
        da li ih žele ili ne.
        
        Jedna od najvećih 
        pobornika ovog zakona je Merilin Čirli, parlamentarac iz NDP-a, koja je 
        na sopstvenoj koži iskusila sve probleme kod pronalaženja svog deteta.
        
        
        
        Toronto dobija kliniku za operacije katarakte
        
        Ontarijski 
        ministar zdravlja Džordž Smiterman je najavio da će tokom ove godine u 
        Torontu biti otvorena nove, neprofitna klinika na kojoj će se vršiti 
        samo operacije katarakte. On je skrenuo pažnju da se takve operacije 
        sada izvode u četiri bolnice u gradu što je, po njegovim rečima, 
        nepotrebno opterećivanje postojećih bolničkih kapaciteta, pa je ovo 
        korak ka pružanju boljeg i kvalitetnijeg lečenja i smanjenju troškova. 
        Smiterman veruje da dobro što se polazi upravo od racionalizacije u ovoj 
        hirurškoj grani, zato što ovi pacijenti neće zauzimati operacione sale 
        preko potrebne za ozbiljnije operacije. Ovi pacijenti, naime, na 
        hirurškom stolu provedu oko pola sata, pa će im u specijalizovanoj 
        bolnici biti pružena adekvatnija nega i oporavak.
        
        Planira se da će 
        na klinici biti obavljano preko pet hiljada operacija godišnje. Ona će 
        raditi u sklopu Univerziteta u Torontu i, samim tim, biće i mesto za 
        obrazovanje kadrova.
        
        Protivnici ideje 
        formiranja usko specijalizovanih klinika naglašavaju da će to doneti 
        samo probleme ljudima koji žive van velikih centara. Oni kažu da će 
        pacijenti morati da putuju do bolnica, ukoliko se ukaže potreba za 
        hirurškom intervencijom. Međutim, premijer Dalton MekGvinti insistira da 
        će se ovakve klinike otvarati samo tamo gde to ima opravdanja. On 
        obećava da neće biti ovakvih poteza u severnim i seoskim područjima, gde 
        bi pacijenti ostali uskraćeni za pravovremene intervencije.
        
        Ministar 
        Smiterman je rekao da će nova agencija za integraciju mreže lokalnog 
        zdravstva doneti odluku o rasporedu gde će i šta u provinciji moći da se 
        racionalizuje. Biće formirano 14 regionalnih mreža u provinciji, koje će 
        koordinisati lečenje pacijenata i obezbeđivati vladino finansiranje 
        lokalnih zdravstvenih službi. Na njihovom čelu će biti ljudi, imenovani 
        od strane vlade, koji će moći lakše da definišu lokalne potrebe.
        
        
         
        Pregovori vlade i starosedelaca
        
        
        Ontarijska korporacija za loto i igre na sreću i predstavnici 
        starosedelaca vode pregovore o podeli procenta od igara na sreću u 
        provinciji. Ključni čovek u pregovorima je nekadašnji ontarijski 
        premijer Dejvid Piterson, koji je tu funkciju obavljao od 1985 - 1990. 
        godine.
        
        Prvi narodi su 
        dobijali procenat od igara na sreću u kazinu Rama, blizu Orilije, od 
        njegovog otvaranja 1996. godine, ali je taj ugovor istekao 2001. godine. 
        Sudeći po pisanju lokalne štampe, Indijanci su u tom periodu dobili oko 
        500 miliona neto. Sadašnji pregovori trebalo bi da uključe prihode sa 
        svih mesta za kockanje u provinciji.
        
        Ministar 
        finansija Greg Sorbara je u saopštenju izjavio da je važno da se, u 
        saradnji sa starosedeocima, iznađe izvor stabilnih prihoda za 
        finansiranje njihove zajednice, njihovog ekonomskog i kulturnog razvoja, 
        zdravstva i obrazovanja.
        
        Premijer Dalton 
        MekGvinti je istakao da se diskusije u tom pravcu vode već neko vreme, 
        ali nije mogao da iznese nikakve detalje o njihovom toku.
        
        
        
        Kanadski pisci u užem izboru za književnu nagradu Impak Dablin
        
        
        Dela dvoje 
        kanadskih pisaca, Frensis Itani i Daglasa Glavera, nalaze se u užem 
        izboru za vrednu književnu nagradu Impak Dablin, čiji je novčani iznos 
        100 hiljada evra (više od 160 hiljada dolara).
        
        Ime jubilarnog, 
        desetog dobitnika nagrade biće objavljeno 15. juna.
        
        Itani i njeno 
        delo Zaglušivanje (Deafening) nominovale su biblioteke u Torontu, 
        Vankuveru i Halifaksu, a Glaverovu Eli biblioteke u Otavi i Edmontonu. 
        Ova dela su već dobila značajna priznanja.