S  P O R  T

Broj 1022, 30.septembar  2005


FUDBAL ZVEZDA - 1:1 na gostovanju Bragi

Zvezda u ligi Kupa UEFA

Fudbaleri Crvene Zvezde i Brage odigrali su na stadionu "Munisipal" u Portugalu nerešeno 1:1 u revanš meču prvog kola Kupa UEFA.

Prva utakkmica dva tima u Beogradu završena je rezultatom 0:0, pa su se "crveno-beli" plasirali u ligu Kupa UEFA zbog gola postignutog u gostima.

Zvezda je povela u 10. minutu golom Milana Purovića posle asistencije Nikole Žigića, da bi portugalski tim do izjednačenje stigao tek u 86. preko Žaime Žuniora, iako je tokom celog duela imao terensku inicijativu i nekoliko odličnih prilika za pogodak.

Junak utakmice bio je golman Crvene zvezde Vladimir Stojković koji je u višeo navrata odličnim intervencijama spasao mrežu svog tima.

Zvezda je do vođstva došla već iz prve prilike za gol. Reprezentativni napadač Zvezde Nikola Žigić odlično je prosledio dubinsku loptu Dušana Baste do Purovića koji je volejom pogodio prvo zemlju, a zatim i mrežu Brage za 1:0.

Pogodak Purovića je prvi koji je Braga primila u ovoj sezoni.

Domaći tim je od tada potpuno kontrolisao meč.

Igralo se uglavnom ispred šesnaesterca Crvene zvezde, ali je između stativa beogradskog tima odličan bio Stojković, koji je priliku da nastupi u večerašnjoj utakmici dobio, jer je standardni golman Zvezde Ivan Ranđelović primio dva gola na prvenstvenom susretu sa Obilićem.

Prvo je argentinski napadač Maksi Benakva, posle akcije Madrida i Davidea po levoj strani, sa nekih sedam metara šutirao u dobro postavljenog Stojkovića.

Golman Zvezde je u sledećih desetak minuta zaustavio još nekoliko opasnih naleta fudbalera Brage.

Stojković je odbranio nezgodan šut Uga Leala iz slobodnog udarca sa nekih 25 metara, zatim i pokušaj Nunješa da glavom izjednači na 1:1, a posle kornera u 22. minutu u dva navrata sprečio fudbalere Brage da dođu do gola.

Zvezda je do kraja poluvremena samo jednom pokušala da ugrozi Bragu, ali je golman portugalske ekipe Paulo Santoš na vreme izleteo i sprečio Purovića da se i drugi put upiše u listu strelaca.

Drugo poluvreme proteklo nije donelo promene na terenu.

Leal je već u 50. minutu odlično uposlio rezervistu Fa-bijana Rosata koji je sa otprilike 16 metara šutirao u donji desni ugao gola Zvezde, ali je opet siguran bio Stojković i vrhovima prstiju izbacio loptu u korner.

Nekoliko trenutaka kasnije i Maksi je imao izglednu priliku ali je sa nekih sedam metara iskosa prebacio gol be-ogradskog tima.

Zvezda je pripretila u 76. preko Đokaja, ali je ponovo oprezan bio Santoš, da bi Maksi u 80. minutu, posle asistencije Rosata, neometan sa sedam metara opet prebacio gol "crveno-belih".

Braga je do izjednačenja došla posle centaršuta Rosata iz slobodnog udarca, kada je Žunior prevario Stojković koji nije ni pokušao da uhvati loptu.

Fudbaleri Brage, međutim do kraja utakmice nisu uspeli da dođu do pobede, Zvezda je bila sigurna u odbrani i tako se plasirala u ligu Kupa UEFA za koju će se žreb obaviti u utorak 4. oktobra.


 

FUDBAL - KUP UEFA

Partizan sa pet golova ispraćen iz Evrope

Fudbaleri Partizana eliminisani su iz evropskih takmičenja, pošto su u Beogradu izgubili od izraelskog Makabija Petah-Tikve sa 2:5 u revanš utakmici prvog kola kvalifikacija za ligu Kupa UEFA.

Partizan je eliminisan iako je u gostima pobedio sa 2:0.

Het-trik za Makabi postigao je Omer Golan, u 21, 45, 48. minutu, a po gol postigli su Asaf Mešiah sa penala u četvrtom i Kfir Ederi u 87. minutu.

Oba gola za Partizan postigao je Srđan Radonjić i to u 13. i 42. minutu. Prvi gol Radonjić je postigao sa "bele tačke", dok Simon Vukčević nije iskoristio penal dva minuta ranije.

Makabi je odlično počeo, pošto je poveo već u trećem minutu iz penala. Branimir Bajić srušio je u šesnaestercu Golama, a Mašijah je bio siguran izvođač penala.

Šok "crno-belih" nije dugo trajao, pošto je španski sudija Karlos Megija Davilja u devetom minutu dosudio jedanaesterac za domaći tim kada je u kaznenom prostoru Makabija srušen Srđan Radonjić.

Vukčević je sa 11 metara uspeo samo da pogodi stativu, a odbrana Makabija izbacila je loptu u polje. Partizan je odmah uspeo da organizuje napad, a u šesnaesterac Izraelaca prodro je Nenad Brnović, koji je tu i srušen i Megija Devilja nije oklevao da dosudi i treći penal u samo desetak minuta.

Siguran sa penala bio je Radonjić i Partizan je izjednačio. Slavlje Partizanovih navijača trajalo je tačno šest minuta, pošto je Golan posle sjajnog prodora iz šesnaesterca savladao Đorđa Pantića za novo vođstvo.

Makabi se tada oslobodio i zaigrao agresivnije, a Partizan je parirao samo u pojedinim trenucima. "Crno-beli" su posle nekoliko izglednih akcija uspeli da izjednače u 41. minutu, pošto je Radonjić iskoristio nespretnu reakciju golmana Makabija posle centaršuta i praktično se sa loptom ušetao u gol.

Ponovo odlučni Makabi nije dozvolio domaćoj ekipi da se opusti i posle samo četiri minuta, školske akcije i centaršuta sa leve strane, Golan je glavom doneo 3:2 svojoj ekipi u 45. minutu meča.

Poluvreme je donelo kratak predah grogiranoj ekipi Partizana, a Makabiju je trebalo samo dva minuta da dokusuri rivala.

Gostujuća ekipa izvela je praktično istu akciju sa kraja prvog poluvremena, samo ovaj put je u centarštu bio nešto lošiji. To, međutim, nije smetalo odbrani Partizana da pusti Golana da ponovo glavom donese pobednički rezultat svom timu.

Partizan je tada već praktično završio meč, iako su obe ekipe do kraja meča imale nekoliko šansi, uključujući i stativu Obiore Odite.

Makabi se povukao u "bunker" i ograničio se na kontranapade, iz koga je u 87. minutu Ederi postigao pet gol za Makabi.


 

Vladimir VermezoviĆ

Sramota me što postojim

Trener fudbalera Partizana Vladimir Vermezović rekao je  da ga je "sramota što postoji" i da zna šta treba da radi posle poraza od 5:2 njegove ekipe u Beogradu od Makabija Petah-Tikve.

"Sramota je što postojim ovde sada. Ovo je deo posla, ali da stvarno nisam očekivao da će nešto slično da se desi", rekao je Vermezović novinarima posle utakmice .

"Dobro smo se spremili i znali smo odakle nam preti opasnost, ali uzalud. Mnogi od nas su verovali da smo već u prvoj utakmici završili posao, ali ta greška nas je skupo koštala. Nadam se samo da Partizan nikada više neće ovako igrati", rekao je Vermezović.

Trener Partizana nije hteo da odgovori na novinarsko pitanje da li će podneti ostavku.

"Normalno je što navijači traže moju ostavku, razumem to. Znam šta mi je činiti", rekao je Vermezović. Na novinarsko insistiranje da kaže javnosti, on je odgovorio: "Znaćete kad dođe vreme".

Vermezović nije mogao da kaže šta se  desilo njegovoj ekipi.

"Nemam objašnjenja. Ni sebi ne mogu da objasnim šta nam se desilo. Nikada na svom terenu nismo primili pet golova od kada sam ja trener, a u Evropi kod kuće nismo dugo primili gol, a večeras pet. Ne znam zaista šta se desilo", rekao je Vermezović.

Trener Makabija Gaj Luzon rekao je da je vera u sebe donela trijumf njegovom timu.

"Mlad smo tim i verovali smo u sebe, iako nas je javnost u Izraelu otpisala posle prve utakmice. Ja sam, međutim, znao da smo dobar tim sa velikim srcem i sa mnogo vere u sebe smo doputovali u Beograd", rekao je 28-godišnji trener izraelskog tima.

"Znali smo da je Partizan jak u odbrani i da je do sada u Evropi imao jednu od najboljih odbrana. Dobro smo se spremili i prošli smo dalje. Mislim da svaki tim koji da pet golova u gostima zaslužuje da prođe dalje", rekao je Luzon.


 

ZAVRŠEN 34. EVROPSKI ŠAMPIONAT U KOŠARCI

Grci prvaci Evrope

Najboljim na evropskoj smotri košarke održanoj u Srbiji i Crnoj Gori, na zatvaranju u Beogradskoj areni uručila je verovatno najbolja startna postava u istoriji plave košarke: Aleksandar Đorđević, Predrag Danilović, Žarko Paspalj, Zoran Savić i Vlade Divac, heroji evropskog zlata u Atini 1995. Naši legendarni asovi Dražen Dalipagić, Zoran Slavnić i Dragan Kićanović darivali su titulama najboljeg skakača, strelca i najkorisnijeg (MVP) igrača.

Bronzane medalje Francuzima podelio je Boris La-lić, potpresednik FIBA Evropa. Iako je po prvobitnom protokolu ta čast trebala da pripadne predsedniku Našeg Saveza, Babiću, Bogosavljev je skoro samoinicijativno promenio ime u protokolu, želeći da izbegne zviždanje, logično zbog neuspeha naših košarkaša. Srebrna odličja je dodelio Nar Zanolin, generalni sekretar FIBA Evropa. Zlato oko vrata novih šampiona Evrope stavili su Vojislav Koštunica, premijer republike Srbije i predsednik Organizacionog odbora (ne nasmešivši se ni trenutka kao da nije svečanost) i Jorgos Vasilakopulos, predsednik FIBA Evropa (konstantno se smešeći "svojoj" reprezentaciji).

Kao šlag na tortu svečane ceremonije, pehar šampionima Evrope uručili su Jorgos Vasilakopulos i Jelena Pejić, Mis Srbije i Crne Gore. Premijer Srbije Vojislav Koštunica, koji je ujedno predsednik organizacionog odbora Evropskog prvensta u košarci, uručio je Jorgosu Vasilokopulosu, predsedniku FIBA Evropa orden "Nemanje drugog stepena" za svestranu podršku Srbije i Crne Gore prilikom kandidature i dobijanja organizacije Evropskog prvenstva, kao i za izuzetan doprinos u razvoju evropske košarke.


 

Dirk Novicki MVP

Nikakvih dilema nije bilo: Dirk Novicki, NBA superstar i najbolji igrač Nemačke proglašen je za najkorisnijeg (MVP) igrača 34. Evropskog prvenstva. Dobio je još dva priznanja, za prvog strelca i člana najbolje petorke šampionata.

Najbolja petorka: Dimitris Dijamantidis (Grčka), Dirk Novicki (Nemačka), Teodoros Paplukas (Grčka), Huan Karlos Navado (Španija), Boris Dijao (Francuska)

Najkorisniji (MVP) finala: Teodoros Papalukas (Grčka)

Najbolji skakač: Andresj Kirilenko (Rusija)

Najbolji strelac: Dirk Novicki (Nemačka)

Najkorisniji (MVP) šampionata: Dirk Novicki (Nemačka)

Konačan plasman:

1. Grčka,

2. Nemačka,

3. Francuska,

4. Španija,

5. Litvanija,

6. Slovenija,

7. Hrvatska,

8. Rusija


Nerangirani

Srbija i Crna Gora, Italija, Turska, Izrael, Ukrajina, Bugarska, Letonija, Bosna i Hercegovina.

Prvih šest ekipa plasiralo se na SP u Japanu naredne godine


Dominacija Helena

Grčka je aktuelni evropski prvak u dva najpopularnija sporta - košarci i fudbalu.

Heleni su treći na kontinentu u vaterpolu, u Torontu su osvojili i jedno zlato u plivanju, a mladi košarkaši (do 21. godine) su nedavno osvojili i srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu u Argentini.

Uz sve to, ponosni su i na pobedu na pesmi Evrovizije.


 

BIVŠI KAPITEN

Boli me zbog naših navijača

Mirnim korakom, dostojnim jednog od najvećih košarkaša u istoriji srpsko-crnogorske košarke Dejan Bodiroga je, nakon svega, šetao Beogradom. Sva odličja (pet zlata, po jedno srebro i bronza) naše reprezentacije u poslednjoj dekadi i veliki udeo sebe ugrađen u sve te uspehe plavih, dovoljno je da sve, znane i neznane pogleda pravo u oči, bez obzira što su članovi našeg nacionalnog tima bili samo gledaoci na finalnom meču Evropskog prvenstva koje se igralo u našoj "Areni".

- Kada sam prvi put ušao u Arenu, otkad se igraju završne borbe, i kada sam video atmosferu, okrenuo mi se stomak. Šta smo sve propustili… - preneo je Bodiroga utisak sa prvog ovogodišnjeg "susreta" sa beogradskom lepoticom.

Iskreno, svi smo mislili da će silazak velikana sa reprezentativne scene biti upravo silazak sa pobedničkog postolja. Na žalost, ulazak u svlačionicu novosadskog Spensa je bilo Bodirogino doviđenja nacionalnom timu…

- Boli me što smo zbog naših gluposti eliminisani u baražu. Ne boli me zbog mene, Dejana Bodiroga, već zbog osam miliona naših ljudi. Kada imaš plus 14, pa na poluvreme odlaziš sa viškom od devet poena… Naravno, kada je egal završnica, lopta je "teža", odgovornost veća. Nije problem izgubiti, ali i u porazu moraš da budeš dostojanstven… Bio sam ljut na nas, na sebe. Utakmicu dobija kolektiv. Nikad se nije desilo da statistika pobeđuje, nikad, već semafor "odlučuje" protivnika, a utakmica bira igrača. Da se ne lažemo, svi znamo koliko ko vredi. Na pravougaoniku 28 puta 14 metara sve se vidi. Nismo pobedili sujetu, sebe podredili kolektivu. Tu nismo bili veliki - izneo je recept svih uspeha, koji očigledno ovaj put u reprezentaciji nije bio primenjen.

Dejan ne upire prstom konkretno ni u koga, ne deli saigrače na stare i mlade, sa ove ili one strane Atlantika.

- Svi moramo da krenemo od sebe, da vidimo da li smo dali maksimum, koliko smo radili na treningu, na pravljenju atmosfere, da se suočimo samo sa sobom. To je, po meni, jedini način da se napravi prava analiza. Neophodno je na prvi način postaviti sistem vrednosti. Poslednjih godina, pojedini igrači se proglašavaju ekstra zvezdama. Niko ne spori, niti je sporno da momci imaju veliki potencijal, ali kvalitet mora da se pokaže na terenu. Kada sam bio najbolji stranac u Italiji, da bi bio priznat od saigrača, trenera, rivala, publike, morao sam da osvajam trofeje…

 Niz klupskih trofeja koje je dizao u vis je poduži.

 - Nikad ne možete porediti njih sa titulama u nacionalnom dresu. Niti je moguće porediti igre u klubu sa igranjem u reprezentaciji - nastavlja Bodiroga emotivno pokazujući na srce. - Za oblačenje plavog dresa se ne dobija materijalno, ali se dobija mnogo. Pa ima li šta lepše nego kada čuješ u inostranstvu kako kažu "Ah, on je Srbin, šampion…" Ili biti na balkonu Skupštine. Ali, to je lako reći. Treba stići do balkona.

Plavi se nisu popeli na balkon, ali su podignuti na stub srama. Svesno ili nesvesno lavinu je pogurao sada već bivši selektor Željko Obradović. Da li je trebalo da sačeka kraj EŠ ili da se možda ranije u javnost iznesu neke stvari?

- Željko je reagovao kako je reagovao, od prevelike želje. Ništa drugačiji nije bio ni sa igračima u svlačionici. Sad, da li je i kad je trebalo…to ne možete promeniti. Jedno je sigurno, mnogo toga izrečenog nam ne koristi. Treba da, kao što sam rekao, da napravimo detaljnu analizu. Nesporno je da smo veliki rasadnik talenata ali Evropa i NBA će nam i dalje "otimati" igrače, što otvara pitanje da li ćemo biti potpuno posvećeni takmičarskom duhu i potrebi da se kroz rezultat kolektiva dokazujemo, da se vidi koji su nam prioriteti, da se izabere trener, naprave planovi, dođu takmičenja, da vidimo da li da radimo na duže staze… Važno je da ne radimo na brzinu - završio je Bodiroga.

Utakmica protiv Francuza je oproštajna…

- Sigurno je to bio poslednji meč u plavom dresu.  Sigurno mi je teško što sam se porazom i to na našem terenu oprostio od plavih. Ipak, taj neuspeh ne može nadvladati lepe uspomene.

Za mene je igranje za reprezentaciju bilo uživanje. Hvala svim navijačima koji su me bodrili ovih deset godina i koji su mi bili veliki motiv. Dao sam mnogo nacionalnom timu, ali i nacionalni tim je meni mnogo uzvratio, mnogo toga lepog što se nikada ne zaboravlja, jer ni jedno klupsko zlato ne sija kao reprezentativno.


 

ALEKSANDAR ĐORĐEVIĆ O AKTUELNOM TRENUTKU NAŠE KOŠARKE

Poslušajmo Boru Stankovića

Poslednjih dana mnogo se govori o krivicama. I to raznim, pa je nekako ispalo da je i Aleksandar Đorđević "kriv" za najmanje dva evropska zlata. Momak koji ume da kaže šta misli, uradio je to i u ovom trenutku, i to javno, pred medijima na organizovanoj pres konferenciji u Tanjugovom pres centru. Tema je, naravno, debakl plavih košarkaša na ovom beogradskom Evropskom prvenstvu.

- Nisam želeo pojedinačno sa medijima da razgovaram, iz respekta prema takmičenju i ostalim reprezentacijama, košarka se ne igra samo kod nas, već svuda u svetu, možda i bolje nego ovde. Mnogi komentari poslednjih dana bili su kontraproduktivni. Razočaran sam rezultatom naše reprezentacije, ali još teže mi padaju neke reči po novinama i način na koji se prihvata loš rezultat plavih. Morali smo da sačekamo da hladne glave prodiskutujemo o svemu.

Govorio je Đorđević prilično zabrinutog lica.

- Reprezentacija ne postoji 35 dana, kult reprezentacije se stvarao 35 godina. Moramo da naučimo da gubimo, da poslušamo naše stručnjake i vizionare. Nismo bili dostojanstveni u porazu, i to me jako boli. Treba da slušamo struku, vrhunske ljude i stručnjake, podvlačim reč ljude, i prema njima da se orijentišemo. Prozivanje po novinama i nivo izjava koje čitam ne priliče zrelim i edukovanim sportistima i sportskim radnicima. To upiranje prstom mi liči na ponašanje u obda-ni-štu i tome nema mesta u razmišljanju o boljoj budućnosti.

Slavni plejmejker kaže da su se iz golemog razočaranja mnogi prepustili niskim strastima u javnim istupima.

- Možda i iz najbolje namere neki rade najgore. Nije svaka reč za novine i televiziju. Naša košarka ima mnogo vrhunskih individualaca i mnogo dobrih rezultata, ne smemo da do-zvolimo pred očima sveta da nas više ne cene. Neće se sve završiti Svetskim prenstvom u Japanu dogodine. Moramo da omogućimo sledećoj reprezentaciji i novom selektoru da se izbore za svoje sledeće evropsko takmičenje i Olimpijadu, tako će naučiti da cene dres koji nose. Mnogi govore da su pošteno radili, ali reč poštenje ne stoji u sportu. To je relativan pojam. U sportu, posebno na terenu, po-stoji profesionalnost i ona donosi rezultat. Ponavljam, moramo da slušamo stručnjake i funkcionere koji su proveli čitav radni vek u ovom sportu, prenstveno mislim na Borisa Stankovića. Njemu treba prvom da se obratimo za savet i viziju.

U jednoj digresiji istakao je da po medijima kruže ankete: Divac ili Đorđević za selektora.

- Želim da vam kažem da sam sada samo bivši igrač. Ne plašim se bilo kakvog rada i zalaganja za dobrobit naše košarke. Nije vreme za hipoteze. Pre neki dan sam nekim novinarima iz Italije dao intervju i u njemu sam rekao kako mi laska poziv Milana da igram još jednu sezonu, što je pogrešno protumačeno. Imam 38 godina, osećam se još starije fizički. Realan sam i znam gde mi je mesto. Ne mogu da igram do 50. godine.

Jasno je da slede prestrojavanja u vrhu naše košarke. Đorđević je istakao:

- Moramo da profesionalizujemo koliko god možemo vo-deće strukture u Savezu. Da ljudi na taj novi način ponovo po-vedu košarku ka novim uspesima. Svi moramo da pružimo našim juniorksim prvacima Evrope šansu koju je imala moja ge-neracija. Treba reorganizovati sve strukture. Nije nas ovo snašlo zato što je Gurović promašio trojku protiv Francuza. Stručni savet je podnošenjem ostavke uradio ono što javnost očekuje. Član sam kriznog štaba, Grupe 5, sa Dušanom Ivkovićem, Borislavom Stanko-vićem, Rankom Žeravicom i Vla-dom Divcem. Do sada se ni jednom nismo sastali. Sada je sigurno vreme.

Da li ste spremni za profesionalnu funkciju posle reorganizacije?

- Zavisi od dve stvari. Kakva će biti ponuda, i od odluke moje porodice, supruge i moje dece. Do sada sam naučio samo da radim posao igrača, ne treba me gurati da radim nešto što ne znam. Tranzicija treba da ide postepeno. Ja nemam pravo da tražim funkciju. Imam samo želju da pomognem. Ko god bude došao, imaće moju podršku, kao i Miodrag Babić do sada, Bojić takođe i Bogosavljev. Gde će bi-ti moje mesto u prestrojavanju koje sledi, nije ni toliko bitno. Važno je da se promeni sistem, ključna je profesionalizacija. Pohvalio bih marketinšku službu i organizaciju Evropskog šampionata. Sve je bilo na nivou Olimpijskih igara.

Đorđević je nekoliko puta istakao Borislava Stankovića kao ključnog u reorganizaciji. I pored velikog iskustva, ne može ni on sam.

- Neki ljudi iz sadašnje strukture znaju kako treba dalje. Ljudi iz Stručnog saveta su pozitivno reagovali.

Ne treba svi oni da odu. Napravili su pravo tlo za novi početak. Trebalo je nešto ovako da nas udari, da shvatimo gde smo išli. Sada nismo potonuli, već smo na novom početku.

Posle završene zvanične konferencije, Đorđević je ostao u prijatnom ćaskanju sa novinarima. Uskoro se vraća u Italiju, zbog ćerke koja je krenula u školu.

Koliko god da nam ovakve reči sada trebaju, kao melem na ljutu ranu posle neuspeha reprezentacije, ipak sve liči na dobru marketinšku propagandu zarad neke velike uloge u budućnosti. Daleko od toga da Sale nacionale nema mesta u košarkaškoj vrhušci, ali morao bi da mnogo toga nauči u međuvremenu. Nije sramota ni u četrdesetoj upisati fakultet. Sve to da se ne bi desilo kao Divcu i Daniloviću kada su "propali" kao rukovodioci Partizana.


 

VIŠE NEMAMO REPREZENTACIJU ZA RESPEKT

Okupljanje oko Stojakovića

Stručni savet je u ostavci, čeka se zasedanje Upravnog odbora KS SCG, plavi nemaju selektora, ali još gore - nemamo ni reprezentaciju.

U Novom Sadu su poslednji put plavi dres obukli Dejan Bodiroga, Željko Rebrača, Dejan Tomašević, Vlado Šćepanović, Milan Gurović.

Vladimir Radmanović je po pitanju budućih igara u reprezentaciji Srbije i Crne Gore ostao nedorečen, Marko Jarić na direktno pitanje nije rekao ni da, ni ne. Ali, hajde da verujemo da će se odazvati, kao i Igor Rakočević, Nenad Krstić, Darko Miličić, Dejan Milojević i Vule Avdalović. Kako će reagovati prekobrojni konjanik iz Klivlenda, Aleksandar Pavlović, ostaje da se vidi. Bojan Popović nije sporan.

Za dvojicom su svi žalili: Predragom Stojakovićem i povređenim Milošem Vujanićem.

Kao kandidati figurirali su i mladi Uroš Tripković i Kosta Perović, koji je oblačio plavi dres u Švedskoj 2003. Prirodno, do sledećeg takmičenja nametnuće se još neko.

Naš državni tim na sledećem velikom takmičenju imaće potpuno novi izgled, uz ogradu da je trener plavih nezavisan u izboru i ima sva prava kad je završna selekcija u pitanju. No, neće imati preveliki manevarski prostor.

Da li ćemo i sledeće takmičenje, recimo ako budemo u Japanu, Svetsko prvenstvo dočekivati s optimizmom. Odnosno, imamo li zalog u igračima da verujemo da ćemo osvojiti medalju, bilo koju?

Od novosadskih gubitnika koji će najverovatnije i dalje biti u nacionalnom timu, u plave uspehe ugrađen je jedino doprinos Marka Jarića. Na Evropskom prvenstvu u Turskoj 2001. delio je minutažu sa Sašom Obradovićem, na Svetskom prvenstvu u Indijanopolisu bio je starter. Dopunjavao ga je Miloš Vujanić.

Rakočević, koji je učestvovao na pet velikih takmičenja, nosilac igre bio je samo u Novom Sadu. Pri osvajanju medalje u Turskoj i Americi njegov doprinos bio je zanemarljiv, kao i Milojevića na Bosforu, ili Radmanovića na Svetskom prvenstvu 2002. godine. Kišni čovek iz Sietla na poslednja dva takmičenja bio je projektovan za nosioca igre, ako i Rakočević. Oba puta je doživljen fijasko, naravno ne zamo zbog njih, jer košarka je kolektivan sport.

Krstić je u nekim utakmicama olimpijskog turnira u Atini bio i starter, silom prilika jer plavi nisu imali dominantnog centr, a Avdalović, Miličić i Pavlović su do sada bili u epizodnim funkcijama.

Broj igrača iz NBA lige u državnim selekcijama u trećem milenijumu nije temelj za građenje optimizma. Evropski šampionat 2005. osvojila je Grčka, bez profesionalaca iz najjčae lige sveta, kao i Litvanija dve godine ranije u Švedskoj. Na 34. EP u Srbiji i Crnoj Gori imali smo najviše NBA igrača, čak petoricu, a ostali smo bez plasmana.

Ali, jedno ime i prezime ostaje za kraj. Predrag Stojaković. Atribut najboljeg trojkaša na svetu, činjenica da na svakoj utakmici ima po dvojicu čuvara obezbeđuje mu nauporedivi autoritet kod NBA kolega.

Videli smo dokle je stigla Nemačka, a ono što je za bundes tim Novicki, za plave bi trebalo da bude Stojaković. Nemamo više ekstra asove, da bismo mogli da budemo indiferentni prema kralju Sakramenta. Celishodno je naći model za povratak srpske ikone rođene u Slavonskoj Požegi u okrilje matice. Ako želimo da budemo konkurentni onima koji su nas u međuvremenu prevazišli.

Jednu zlatnu epohu započetu povratkom u svet 1995. u Atini, ozbiljno narušenog izgleda još od 2002. Septembar ove godine odneli su u istoriju talasi Dunava kod Petrovaradina u Novom Sadu.

Plavi počinju život ispočetka. Koliko je trenutak težak, svedoči činjenica da od osvajanja prve medalje na Evropskom prvenstvu u Beogradu 1961. nikada na tri uzastopna takmičenja kao sada nismo ostali bez odličja.


 

Na mlađima sve(t) ostaje

Od mlađih u inostranstvu su Žarko Čabarkapa (osvajača zlata u Indijanopolisu), kao i Ivan Koljević. Talenat u mladoj reprezentaciji demonstrirali su Luka Bogdanović i Nikola Peković, među zlatnim juniorima odskaču Miloš Teodosić, Dragan Labović, Milenko Tepić, Vladimir Dašić, Nenad Mijatović. Nezaobilazan dragulj je Nemanja Aleksandrov. Oni jesu budućnost naše košarke, ali pitanje je, s obzirom na to koliko su do sada igrali u klubovima, kako će se razvijati. Možda naredne sezone imaju minutažu proporcionalnu darovitosti.


 

ŠAH - "SRPSKI DANI" - VANCOUVER 2005

Pobednik Milićević

Na tradicionalnom šahovskom turniru, koji je održan u prostorijama CŠO "Sveti Sava" 4. septembra, pobedio je ubedljivo Dragoljub Milićević (višestruki šampion Britanske Kolumbije) sa osvojenih 5 poena iz 5 partija.

Na turniru je učestvovalo 18 igrača. Drugo mesto osvojio je Dr. Marko Nenadić sa 4.5 poena. Na deobi od trećeg do sedmog mesta plasirali su se: Vladimir Bulatović, Ivan Šćekić, Aleksa Đurković, Joca Skrepnik i Pera Janković sa osvojenih po 4 poena itd. Turnir je veoma uspešno organizovao Dragoljub Milićević.


 

EOP - HERCEG- NOVI 2005

Vitjugov i Carnata pobednici

Na evropskim omladinskim prvenstvima, koja su održana u Herceg-Novom od 13 do 23 septembra, vodile su se zanimljive borbe. Na turnirima je učestvovalo rekordnih 643 takmičara iz 42 zemlje.

Turniri su odigrani u devet kola po Švajcarskom sistemu. Tempo igre je bio 90 minuta za 40 poteza + 15 minuta za završetak partije + 30 sekundi za svaki odigrani potez. U najstarijoj grupi za omladince (ispod 18) pobednici su Carnata Pavel (2461) i Vitjugov Nikita (2519) sa 7 osvojenih poena iz 9 partija.

Konačna tabela izgleda ovako:

1.-2. Carnata Pavel (2461) i Vitjugov Nikita (2519)          7 poena (9 partija)

3.-5. Laznicka Viktor (2517), Tukaev Adam (2438), Rager Markus (2434) 6.5 poena itd.

U najstarijoj grupi za omladinke (ispod 18) pobedila je Melia Salame (2305) sa osvojenih 7.5 poena iz 9 partija.

Konačna tabela izgleda ovako:

1.         Melia Salame                 (2305)               7.5 poena

2.         Purtseladže Maka           (2313)               7

3.-5.     Kovanova Baira              (2321)              6.5

            Rožić Vesna                   (2192)               6.5

            Dolzikova Katarina         (2248)               6.5 itd.

 

Nedeljko Đordan


Copyright © 1996-2016 "NOVINE Toronto"

Promena izvrsena: 19 Apr 2012