| Broj 1077, 3. novembar 2006.
 
| Poseta vladike Artemija Kanadi |  |  |  | Poseta episkopa Raško-prizrenskog G. Artemija 
  Kanadi bila je u svakom pogledu uspešna. Uspeh te 10-dnevne misije krajem 
  oktobra ove godine meri se duhovnom i moralnom snagom kojom je obogaćena 
  srpska zajednica i narod ove zemlje. Srpski pravoslavni narod u Kanadi saborno 
  se sakupio na četiri mesta u Kanadi, u Nijagari, Vaterlu, Torontu i Hamiltonu, 
  kako bi pomogao svoju braću i sestre i srpsku decu sa Kosova i Metohije i 
  obezbedio sredstva za njihov opstanak u sadašnjim teškim us-lovima, koja će 
  bar za malo ulepšati ili olakšati njihove živote i opstanak njihovih porodica. 
  Ova prva blagoslovena poseta Raško-prizrenskog i kosovo-metohijskog Episkopa 
  srpskim crkvenim opštinama i Srbima Kanade donela je svima duhovnu radost u 
  kojoj je narod celivajući krst iz Vladikine desnice poljubio i naše Kosovo i 
  Metohiju i naš narod koji tamo živi. U vladikinoj pratnji bio je iguman 
  obnovljenog manastira Banjska, kod Zvečana, a ujedno i sekretar 
  Raško-prizrenske eparhije protosinđel Simeon. 
 
  Drugi 
  aspekt ove posete, moguće i važniji, bilo je prvo javno svedočenje istine o 
  stradanju srpskog hrišćanskog naroda na Kosovu i Metohiji pred kanadskim 
  parlamentom i zvaničnicima kanadske države. Ti susreti dali su zvaničnicima 
  ove zemlje, koja u svojim načelima sadrži borbu za svetski mir, tolerantnost i 
  pravdu kroz mnoge međunarodne organizacije, sliku koja se ne uklapa u njihov 
  sistem vrednosti i dokaze da su na KiM ugroženi život i opstanak srpskog 
  naroda i drugih etničkih zajednica. Uz sve to, posebno je naglašeno da bi 
  davanje saglasnosti za izdvajanje KiM iz okvira države Srbije, o kome se 
  govori u međunarodnim krugovima, značilo trajnu nestabilnost regiona i totalno 
  istrebljenje srpskog hrišćanskog naroda sa teritorije koja je središte njegove 
  duhovne kulture. 
 Poseta duhovnog vođe srpskog naroda na Kosovu Preosvećenog vladike Artemija 
  Kanadi imala je čudne preokrete, koji su Božjom voljom i blagoslovom 
  Patrijarha Pavla prebačeni na teren kome pripadaju i o kojima će još biti reči 
  u našim lokalnim medijima.
 
 Pošto je prvi zvanični susret sa kanadskim predstavnicima vlasti bio zakazan u 
  Nijagari, to je i početno odredište ove misije bilo tamo. Uvaženog arhipastira 
  primio je vođa vladajuće stranke u Parlamentu Kanade g. Rob Nikolson, ugledni 
  poslanik koji nosi jednu od najvažnijih funkcija u Parlamentu i koordinira rad 
  poslanika vladajuće stranke. A zna se da parlament određuje i stratešku 
  politiku vlade prvog ministra Kanade Stivena Harpera. Sastanku je prisustvovao 
  i poslanik Rik Dajkstra, član poslaničke grupe za spoljne poslove u Parlamentu. 
  U zvaničnom razgovoru izmenjeni su pozdravi i zahvalnost vladike za mogućnost 
  da se prenese poruka srpskog naroda sa Kosova i Metohije kanadskim državnim 
  vlastima. A ona je jasna, rekao je episkop Artemije: život srpskog naroda na 
  KiM je u velikoj opasnosti, nema sigurnosti, nema povratka koji je obećan i 
  ostao neostvaren, nema slobodnog kretanja za preostale Srbe, preko 150 
  pravoslavnih hramova je uništeno, groblja razbijena i oskrnavljena, decu i 
  starce štiti i prati jedino međunarodna vojska… Pravo na bezbedan i miran 
  život omogućeno je samo jednom narodu - šiptarskom, koji se sve više trudi da 
  izbriše hrišćansku kulturu sa ovih prostora i zameni je novom, islamističkom. 
  Pokazujući kanadskim poslanicima fotografije sa zgradama koje nose arapska 
  imena iz Saudijske Arabije, Kuvajta i drugih islamskih zemalja, vladika 
  Artemije ukazao je na podatak da je na KiM sponzorstvom ovih bogatih zemalja 
  izgrađeno 400 novih džamija. Sve što je na sastanku rečeno primljeno je sa 
  najvećom ozbiljnošću jer je Kanada zemlja koja o takvim prestupima vodi računa, 
  bilo gde na svetu da se dešavaju a pogotovo tamo gde takve pojave ostaju 
  sakrive.
 
 
  Ovi 
  razgovori završeni su molbom kosovskog vladike najvišim kanadskim vlastima da 
  KiM ostane u sastavu Srbije i da se ne dozvoli da se stvori još jedna albanska 
  država u Evropi koja u svom planu ima istrebljenje svih nehrišćanskih naroda. 
  Vladika Artemije je bio zadovoljan ovim susretom, a kanadski parlamentarci su 
  zahvalili na izvornom svedočenju o stanju na Kosovu i Metohiji. 
 Izvanredno gostoprimstvo Njegovom Preosveštenstvu vladiki Artemiju u Nijagari 
  pružila je porodica Đorđa i Ljubice Jerić, vlasnik poznatog hotela "Holidej 
  In", u kome su gosti boravili, a u međuvremenu posetili i svetski poznate 
  nijagarske vodopade, čuveni "Skajlon" toranj, novi spomenik Nikoli Tesli i 
  druge znamenitosti. Vladika je upitno stajao pored snažnih vodopada i zadovio 
  se toj velikoj Božjoj kreativnosti. Najveću zaslugu za uspešnu posetu Nijagari 
  imaju upravnici ujedinjene crkvene opštine Sv. Arhangela Mihaila i Sv. Đorđa 
  Dušan Kolundžić, Majkl Jerić i Aca Pantelić, koji su zajedno sa vladikom 
  Artemijem i protosinđelom Simeonom posetili obe nijagarske crkve.
 
 U prepunoj crkvi Sv. Arh. Mihaila u subotu, 21. oktobra, u 6 sati uveče 
  održano je večernje bogosluženje, u kome su sasluživali namesnik NGMitropolije 
  prota Vojislav Pavlović, mesni paroh o. Mile Perenčević, protojerej-stavrofor 
  Milovan Sredojević iz Vaterlua, prota Dobrica Obradović iz Londona, prota 
  Rastko Trbuhović iz Lakavane, jerej Dejan Obradović iz Nijagare i protosinđel 
  Simeon, a na jektenijama je odgovarao crkveni hor pod upravom Đorđa Pejnovića. 
  Posle je održan vrlo uspešan svečani banket u čast vladike Artemija u sali 
  Srpskog kulturnog centra na Mejn ulici. Prepuna sala dočekala je premijerno 
  vladiku u svojoj kanadskoj misiji. Pozdrave su uputili major grada Ted Salci, 
  predsednik crkvene opštine Dušan Kolundžić i Đorđe Jerić, jedan od 
  najuglednijih Srba Kanade. Vladika Artemije je u svom govoru objasnio današnju 
  situaciju na KiM i predstavio rad i nastojanja da ta pokrajina ostane u 
  sastavu Srbije, rekavši da je Kosovo odstranjeno samo onda kada budemo stavili 
  svoj potpis, a za to ima malo verovatnoće da će iko učiniti. Programom je 
  rukovodio Aca Pantelić, predsednik bratske Srpske narodne odbrane i član 
  uprave ujedinjene CŠO.
 
 
  Kasno 
  uveče vladika se uputio u Vaterlu, gde je sutradan, u nedelju, održana Sveta 
  arhijerejska liturgija u crkvi Sv. Đorđa, na kojoj je on načalstvovao, uz 
  sasluženje prote Vojislava Pavlovića, prote-stavrofora Milovana Sredojevića, 
  mesnog paroha, prote Dobrice Obradovića, protosinđela Simeona, ipođakona Tode 
  Manojlovića i crkvenog hora pod upravom Željka Bandića. Crkva je bila prepuna 
  i zaista mala da primi sve vernike. Vladika Artemije je propovedao o potrebi 
  negovanja čiste vere za spasenje duše, a zatim vernicima koji su ispunili 
  sveti hram podelio naforu i blagoslov. 
 Po završetku svetog bogosluženja Episkop je prerezao slavski kolač i osvetio 
  slavsko žito čestitajući slavu ogranka SNO. Sve prisutne je najpre pozdravio 
  predsednik SP CŠO Neđo Krajišnik i pozvao da svojim prilozima pomognemo srpski 
  narod na KiM. O uglednom gostu kao velikom duhovniku i diplomati, o blagoslovu 
  kosovskih svetinja koji vladika donosi kao i značaju posete crkvama govorio je 
  prota Sredojević. Predsednik SNO za Kanadu Dragan Ćirić je pozdravio skup i 
  podsetio na velika dela ove patriotske nacionalne organizacije ističući i 
  organizovanje ove značaje posete, vladike Artemija Kanadi, u okviru koje se 
  kanadskim zvaničnicima svedoči istina o Kosovu i Metohiji.
 
 Sa velikom pažnjom prisutni su saslušali predavanje vladike Artemija o srpskom 
  Kosovu i Metohiji i problemima koje šiptari prave, kao i o istorijskom i 
  kulturnom prostoru koji je ugrožen ali koji moramo sačuvati. Svetinje nas naše 
  na to obavezuju ali i narod koji se moli i pati, rekao je vladika Artemije.
 
 
  Posle 
  ovih divnih susreta u Nijagari i Vaterlu, vladika i o. Simeon posetili su 
  grčki manastir Sv. Kozme u Boltonu, potraživši malo monaškog mira i 
  razgovarajući sa monahinjama na tečnom grčkom jeziku o ovoj oazi pravoslavlja 
  na kanadskom tlu. 
 Sledeće odredište ove misije bio je glavni grad i politički centar Kanade - 
  Otava. Gosti sa delegacijom iz Toronta koju su sačinjavali i Dragan Ćirić, 
  predsednik SNO i Milorad Luković, potpredsednik Srpske bratske pomoći, uputili 
  su se na već zakazane sastanke. U Otavi nas je dočekala i susrete organizovala 
  Boba Borojević, voditelj tamošnjeg programa "Susreti ponedeljkom" i urednik 
  engleske sekcije "Glasa kan. Srba" i prevodilac Dragan Radojčić.
 
 Svedočenju pred sekretarom za spoljne poslove kanadskog parlamenta Piterom Van 
  Loanom i pomoćnikom za parlamentarne odnose lidera vodeće stranke Rik 
  Džonsonom, pridružili su se i ugledni ambasador Džejms Biset i Džim Džatras iz 
  američkog Saveta za Kosovo i agencije za pomoć opstanku Kosova u okviru Srbije, 
  kako bi dali najviši značaj testamentalnoj poruci kanadskim vlastima.
 
 "Pitao sam se u Americi, pitam se i ovde u Kanadi danas gde sam po prvi put, 
  kako je moguće da međunarodna zajednica i demokratski svet tolerišu kršenje 
  verskih sloboda i istrebljenje hrišćanstva, dok razmišlja o stvaranju 
  nezavisnog Kosova pod vlašću kriminalaca i džihadista. Kosovu se nasilno menja 
  njegov hrišćanski identitet", rekao je vladika Artemije.
 
 "Od 1999. godine do danas na Kosovu je uništeno 150 (srpskih pravoslavnih) 
  crkava dok je 400 novih džamija podignuto uz pomoć Saudijske Arabije i drugih 
  zemalja Persijskog zaliva. Amerika i ostali slobodan svet predugo su 
  podržavali put Kosova prema nezavisnosti, a da pri tome možda nisu ni bili 
  svesni da bi takav put doveo moj narod do uništenja," izjavio je vladika 
  Artemije u svom obraćanju novinarima na konferenciji za štampu održanoj u 
  zgradi Parlamenta Kanade posle razgovora, a koje je direktno prenosio 
  parlamentarni tv-kanal signalom koji je dopro do kancelarija svih poslanika i 
  senatora Kanade.
 
 Na konferenciji je rečeno da Albancima na Kosovu zbog njihove svireposti i 
  netolerancije koju pokazuju prema Srbima i drugim narodima koji žive na Kosovu, 
  svet nikad ne bi trebalo da dozvoli nezavisnost.
 
 U kratkom susretu sa Srbima Otave priređenom u pravoslavnoj crkvi Hrista 
  Spasitelja i pod gostoprimstvom o. Maksima, vladika je u najkraćem opisao 
  stanje na KiM i najnoviju situaciju povodom opstanka Kosova u okviru Srbije. 
  Srpska crkva Sv. Stefana i ambasada Srbije imali su mnogo važnija posla toga 
  dana tako da nisu imali mogućnost da ukažu gostoprimstvo vladiki Artemiju.
 
 U subotu 28. oktobra, Toronto se spremao da dočeka i ukaže najviše 
  gostoprimstvo duhovnom vođi kosovskih Srba vladiki Artemiju. Na večernjem 
  bogosluženju u novoj i prelepoj crkvi Sv. Arhangela Mihaila okupio se veliki 
  broj vernika, a dobrodošlicu su najpre ukazala deca folklorne grupe posluživši 
  goste hlebom i solju, dok je mesni paroh o. Srđa Kosanović izrazio reči 
  zahvalnosti na du-hovnom bogatstvu ove posete. Na bogosluženju su učestvovali 
  kanadski namesnik prota Vojislav Pavlović, prota Milovan Sredojević, prota 
  Milan Krstić iz Vindzora i o. Simeon, dok je crkveni hor, pod dirigentskom 
  upravom Petra Drobca, darovao divno pojanje.
 
 Kasnije, u prepunoj sali, na svečanom banketu program je otpočeo uvodnom rečju: 
  "Ako se danas Srbija izjašnjava o svom ustavu u kome je zapisano da je KiM 
  neodvojivi deo Srbije, mi se ovde večeras takođe izjašnjavamo i upisujemo da 
  nikada nećemo svojevoljno dati ognjište našeg duhovnog i životnog postojanja 
  srpskog naroda - Kosovo i Metohiju. Iako možda i neupisani u te prave spiskove 
  znajte da naše srce i daleko od Otadžbine kuca Kosovom i Metohijom", rekao je 
  Dragan Ćirić, predsednik SNO u Kanadi i voditelj večernjeg programa, dodavši 
  da je "Božjom voljom i blagoslovom Patrijarha Srpskog poseta više viđena s 
  neba nego sa zemlje".
 
 Potom je vladiki dobrodošlicu uputio predsednik CŠO Gojko Paić, a uvodnu temu 
  o Kosovu izgovorio je istoričar Srđa Trifković, autor velikog broj značajnih 
  knjiga i izvršni direktor Fondacije "Lord Bajron", u kojoj je rekao da ne 
  treba nasedati priči o "konačnom statusu" srpske pokrajine i da Srbi moraju 
  svim silama da se bore za KiM u okviru države Srbije. Na ovom skupu, pored 
  mnogobrojnih zvaničnih gostiju, delegaciju SNO Amerike predvodio je njen 
  predsednik Slavko Panović.
 
 Vladika Artemije je pored svog predavanja o značaju Kosova u duhovnom i 
  nacionalnom smislu za Srbe, rekao da je putovao svuda po svetu, bio više puta 
  u Americi i Evropi, "ali da ovakvu dobrodošlicu teško da sam igde doživeo" . 
  To je ujedno bila i zahvalnica Torontu, ali i svima koji su učestvovali na 
  ovim sabornim skupovima i pokazali bratsku i sestrinsku ljubav i podršku za 
  opstanak srpskog naroda na Kosovu i Metohiji i razgranatom sveštenstvu i 
  mnogobrojnom monaštvu Raško-prizrenske eparhije (185 monaha i monahinja). "Po 
  tome, mi prepoznajemo da je Kosovo znak i merilo po kome se poznaje i 
  prepoznaje svaki Srbin i Srpstvo u celini", rekao je vladika iznoseći sliku 
  današnjeg stanja svoje Eparhije poredeći je kao čudo Božije koje se javlja u 
  ovako teškom trenutku za srpski narod.
 
 Tokom svog nedeljnog gostovanja u Torontu, gostima je najsrdačnije 
  gostoprimstvo pružila porodica dr. Miše Drobca, kardio-hirurga i specijaliste 
  za srce, koji svojim višedecenijskim crkvenim i horskim radom, kao i 
  izvanrednom pomoći SPC u vreme stradanja srpskog naroda u Otadžbini, već 
  odavno zaslužno nosi Orden sv. Save prvog stepena.
 
 Hamiltonska pravoslavna zajednica imala je prilike sutradan, 29. oktobra, da 
  bude na Svetoj Arhijerejskoj liturgiji u crkvi Sv. Oca Nikole kojoj je 
  načalstvovao Nj.P. G. Artemije uz sasluženje kanadskog namesnika 
  Novogračaničke mitropolije i mesnog paroha prote Vojislava Pavlovića, 
  protojereja Steve Stojisavljevića, protosinđela o. Simeona, đakona Ivana 
  Radovića, ipođakona Tode Manojlovića i divno pojanje crkvenog hora pod upravom 
  Džon Vukovića. Prostrana crkva bila je ispunjena do poslednjeg mesta zbog 
  duhovne radosti i blagoslova kosovskih svetinja koji je doneo Nj.P. episkop 
  Artemije, koji je takođe i ovde ponovio blagoslov Patrijarha Srpskog G. Pavla 
  svom okupljenom narodu. Na svečanom banketu koji je vodio prota Vojislav, 
  gostima se obratio istoričar Srđa Trifković i major grada Hamiltona Lari 
  Dijani, upućujući reči zahvalnosti vladiki koji donosi istinu sa Kosova i 
  predstavlja je Kanadi.
 
 Svoju misiju u Kanadi vladika Artemije je završio rečima: "I tako, Kosovo je 
  vekovima bilo i ostalo znak i merilo po kome se poznaje i prepoznaje Srpski 
  narod i svaki Srbin posebno. Bez Kosova Srpski narod ne bi postojao. Izgubio 
  bi svoj nacionalni, moralni i duhovni indetitet. Isto tako i Srbija, kao 
  država, bez Kosova je nezamisliva. Srbija je hram, a Kosovo je - oltar. Bez 
  oltara, hram gubi svoju svrhu i svoj smisao postojanja. Srbija je telo, a 
  Kosovo je srce u tom telu. Iščupa li se srce iz tela, ostaje leš koji se 
  raspada. Kosovo za Srbe ima ontološku i eshatološku vrednost. Kosovo daje 
  smisao celokupnoj našoj nacionalnoj istoriji, ono je osmišljava i opravdava. 
  Jer, Kosovo je opredeljenje za 'Carstvo nebesko', za večne i neprolazne 
  evanđelske vrednosti. Taj izbor prvi je učinio u ime svoje i u ime celoga 
  Srpskog naroda sveti Velikomučenik kosovski Knez Lazar u oči prve Kosovske 
  Bitke davne 1389. gidine. Ta bitka traje kroz vekove, i trajaće. Svaka nova 
  generacija Srba se opredeljuje slobodno i odgovorno ili za Carstvo Nebesko, i 
  time staje pod krstaš barjak čestitoga Kneza, ili za carstvo zemaljsko i 
  odlazi u tabor Vuka Brankovića. I mi, današnji Srbi smo na tom životnom ispitu. 
  Ne sumnjam da ćemo učiniti pravi izbor", rekao je na kraju svog predavanja 
  Episkop Artemije.
 
 Ova misonarska poseta vladike raško-prizrenskog bila je duhovna radost svima 
  koji su prisustvovali ovim sabornim okupljanjima srpskog naroda, a takođe i 
  prvo javno svedočenje o kosovskim problemima pred kanadskim vlastima. U oba 
  pravca misija vladike Artemija ostvarila je veliki i potpuni uspeh. U četiri 
  grada sakupljeno je preko 83 hiljade dolara koji će bar malo olakšati život 
  našem narodu na Kosovu i Metohiji, a koji će ovih dana biti upućeni 
  posredstvom najstarije dobrotvorne organizacije Srba u Kanadi Srpske bratske 
  pomoći. Kanadskom Parlamentu i njenom vođi iznesena je poruka srpskog 
  hrišćanskog naroda, uz nadu da će ova velika i demokratska zemlja iznaći 
  načina da svoj glas razuma, po kome je poznata u svetu, uputi i iskaže 
  prilikom rešavanja krize na Kosovu i Metohiji.
 
 Nj.P. episkop G. Artemije, u pratnji protosinđela Simeona, napustili su Kanadu 
  u ponedeljak 30. oktobra, puni utisaka koje će preneti srpskom rodu na 
  stradalnom srpskom Kosovu i Metohiji. Bog ih sve čuvao i sačuvao!
 |  |  |  | D. Ćirić |  |  |  |  
 
| SKUD OPLENAC - SVEČANO OTVARANjE "MDG" BANKET 
  HOLA |  |  |  | Svečano otvaranje velike sale "MDG Dance Studio" bilo je 29. oktobra 2006 u 
  zgradi SKUD Oplenca. Ovom prilikom prisustvovali su mnogi uvaženi gosti: 
  Gradonačelnica Misisage gospođa Hazel McCallion; g. Borys Wjrzesnenjskyj, MP 
  Liberalne stranke za Etobiko; gospođa Catia Puga predstavnik g. Tony Ruprecth; 
  Srđan Ilić, konzul Generalnog konzulata Republike Srbije i mnogi značajni 
  predstavnici srpske zajednice. 
 
  Svi su bili i oduševljeni novom salom koja zaista fascinira svojim izgledom i 
  svakako predstavlja ponos za srpsku zajednicu. 
 Kompletno renovirana sala sa novim parketom, krovnom konstrukcijom i 
  osvetljenjem, više podseća na luksuznu banket salu nego na prostoriju koja će 
  između ostalog biti korišćena za probe folklornih grupa pod vođstvom 
  umetničkog direktora i koreografa Srboljuba Ninkovića i asistenta Gorana 
  Koraksića.
 
 “SKUD "Oplenac"je ove godine uspeo da obezbedi svoj deci, od najmlađih do 
  najstarijih, izuzetne uslove za probe i druženje - sve učionice imaju parket i 
  retko u kom KUD-u postoje ovakvi uslovi.
 
 
  Od rada ovog studija za igru i banket sale očekuje se dalji finansijski 
  napredak u smislu mogućnosti proširenja repertoara, novih koreografija, 
  nabavke nošnji i uvođenju novih sekcija i programa . 
 Ostale isto tako renovirane prostorije sa novim parketom ugostiće druge 
  mnogobrojne grupe kao su srpska škola, narodni i estradni orkestar pod 
  vođstvom Dušana Suvajca, školu glume i dečije pozorište sa Draganom Živić-Ilić, 
  hor itd. Pod njihovim krovom vežba i Srpsko Pozorište Toronto. Lista je 
  dugačka” rekla nam je Gordana Dimitrijević (desno) predsednik SKUD Oplenac.
 
 U svom govoru, kojim se obratila prisutniim gostima, vidno uzbuđena zbog ovako 
  velikog i značajnog događaja, zahvalila se svima koji su učestvovali u ovom 
  projektu, pogotovu Dragani i Goranu Varakliću koji su zajedno sa svim 
  članovima Oplenca podržali viziju za koju su se sve ove godine neumorno borili 
  da postane stvarnost.
 
 
  “Ono o čemu sam maštala i što sam svim svojim snagama želela da se ostvari - 
  desilo se danas. Ovo je veliki projekat, koji još nije završen , koji želim da 
  stvorimo do kraja za pokolenja koja dolaze. Smatram da su mladi naša budućnost. 
  Nadam se da će ovo biti jedan pravi srpski centar gde ćemo se svi okupljati”, 
  rekla je na kraju Gordana Dimitrijević, žena koja već dugi niz godina neumorno 
  radi na ostvarenju svog sna. 
 U programu koji je usledio učestvovali su: Hor “Kir Stefan Srbin”; hor SCA “Oplenac”; 
  folklorni ansambli SKUD “Oplenac”; orkestar SKUD “Oplenac”, kao i glumci 
  glumačke škole “Oplenac”.
 
 
  Kako saznajemo od članova uprave, prvi ansambl folklornog društva krunisao je 
  mukotrpan rad sa maestralnim izvođenjem programa za godišnji koncert "Oplenca" 
  i mnogobrojnim nastupima na turneji po Grčkoj i Srbiji ovog leta. 
 Ovogodišnja turneja je samo početak dugogodišnje inicijative i stremljenja 
  SKUD-a Oplenac da se igračima i muzičarima obezbede besplatna putovanja i 
  turneje tokom letnjih meseci.
 
 Angažovanje vrhunskog koreografa i instruktora, inteziviranje aktivnosti, 
  otvaranje novih sekcija i podrška drugim srpskim udruženjima u prostorijama 
  Oplenca dovelo je do konstantnog povećanja broja članova, jačanje podrške 
  roditelja i svih ljudi dobre volje, zaljubljenika u ideju očuvanja naše 
  kulturne baštine.
 
 
  Takva energija je uz inicijativu Uprave na čelu sa Gordanom Dimitrijević 
  otelotvorena u proširenju kapaciteta i kompletnoj transformaciji SKUD-a "Oplenac". 
 Uz perfektnu organizaciju Uprave, mukotrpan rad članova, a uz napomenu da 
  članovi Uprave rade na volonterskoj bazi, i nesebičnu novčanu pomoć donatora, 
  koji podržavaju našu kulturu i zajednicu, SKUD "Oplenac" je kompletno 
  renoviran dovodeći svoj enterijer na nivo eksluzivnih objekata.
 
 Ovakvo kulturno umetničko društvo koje poseduje svoje prostorije ovakvog 
  kvaliteta i izgleda i predstavlja kvalitetne umetničke sadržaje je najzad 
  prava slika i pokazatelj brojnosti i nivoa srpske zajednice u Torontu i 
  okolini.
 
 Posle svega rečenog ostaje nam samo da poželimo dalje uspehe i napredovanje 
  SKUD-u "Oplenac".
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
| BEŠE KONCERT ... I BEŠE DUGME |  |  |  | Primili smo ovih dana pismo od naše čitateljke, 
  Biljane Došlo, koja je tako lepo dočarala koncert Dugmića da smo odlučili da 
  ga podelimo sa vama, umesto izveštaja našeg novinara koji je prisustvovao ovom 
  velikom događaju u Torontu. 
 * * * * *
 
 Uprkos svim špekulacijama da će biti odgođen, da je u pitanju prevara, da nisu 
  dobili vize i sve tako u tom smislu koncert je održan. Kod mene nije bilo 
  dileme - karte poručene još u julu. Ko ima namjeru da ide ne razmišlja mnogo. 
  U nekim kasnijim razgovorima sa svojim prijateljima čujem različita 
  objašnjenja, te neće da idu zato što nema Brege, te skupa karta, nekima opet 
  to emocionalno teško pada i zatvaraju sva vrata iza sebe koja bi im mogla 
  poremetiti teško ste-čenu ravnotežu bez koje je teško u dijaspori opstati.
 
 
  Sve 
  stoji, ali... život prolazi. Vrijedilo je biti emocionalno potrešen, vrijedilo 
  je čuti ponovo Bebeka, Tifu, Alena, čak i bez idejnog vođe, Brege, čiju 
  genijalnost tekstopisca i kompozitora niko ne osporava. 
 Dvorana gotovo puna, svi na nogama, u delirijumu. Miješaju se osjećanja 
  izazvana akordima, svaka pjesma priča za sebe. Gledam unaokolo, ispred mene 
  sjedi dobro osijedjeli sredovječni čovjek sa svojim sinom, pankerom. Vidi se, 
  doveo ga tata da mu pokaže šta je rok koncert, ne progovaraju, koncert uveliko 
  rastura, otac očigledno pokrenut ritmom napokon ustaje i nekako stidljivo 
  počinje da igra, sin još sjedi, nezainteresovan.
 
 Bezbroj ruku u zraku, mnogo omladine - pitam se gdje je moja generacija, zar 
  smo izgubili volju za životom, zar smo toliko ostarili, gdje prođoše te godine, 
  pa ova djeca što se ludo provode su ispod 20. Gdje su oni bili kad su albumi 
  izlazili, znaju li oni šta je zadovoljstvo novo kupljenog LP-ja, pa žurim kući 
  da što prije 'pustim ploču', ponovim sto puta pjesmu koju volim, dok moja Mara 
  viče "gasi mi te ludorije!!".
 
 Ovaj ispred mene bi očigledno volio da mu sin sluša te 'ludorije', ali panker 
  se ne pomjera, ne dotiče ga ama baš ništa u tim pjesmama, možda čak i ne 
  razumije ništa.
 
 Pjesma za pjesmom ide, naizmjenično, Bebek, Tifa, Alen, pjevaju ponešto i iz 
  svog repertoara. Orkestar svira odlično, vrijeme prolazi brzo, završavaju 
  koncert i vraćaju se dva puta, poslije čega nastaje ludilo, osjećam kako se 
  tribine tresu pod nogama.
 
 
  Nekako 
  u to vrijem panker ispred mene ustaje, valjda da protegne noge, sretan što je 
  i tome došao kraj i što je ocu ispunio želju. Motaju mi se po glavi 
  razmišljanja, moja djeca, generacije koje dolaze, šta je ispravno, treba li se 
  mijenjati i prihvatati, i koliko. 
 Pjesma ide "ima neka tajna veza", objašnjava na svoj magični način sve, jeste 
  postoji veza, ali zašto je tako tajna i nedostupna. Odbacujem daljna 
  razmišljanja i uživam u muzici, kažem sebi ne idi daleko, prepusti se 
  atmosferi i momentu. Američki način življenja je - nikad ne gledati unazad, ne 
  možeš se fokusirati na budućnost ako stalno gledaš unatrag. Znam, ali hoću 
  večeras da otvorim malo vrata unazad i ostavim emocijama prostora koji će mi 
  vratiti moj identitet.
 
 Feštu nastavljamo u Borsalinu, dolaze članovi grupe, raja prilično kulturno 
  prihvata njihov dolazak, ostavljaju im vremena za odmor i večeru. Trešti 
  muzika, raznih izvođača, narodna, zabavna, sevdalinke, raja se zabavlja, igra, 
  krcato je.
 
 Bebek i Alen svaki zahtjev za slikanje prihvataju smireno, prijateljski. Već 
  je daleko iza ponoći, razmišljam kako i taj život ima svoju cijenu, posmatram 
  ih i razmišljam kako je život svakog od njih film za sebe, kako i oni sigurno 
  kao i mi, prije ili kasnije moraju prihvatiti tu neminovnost gledanja 
  unaprijed, pronalaženja unutrašnje sreće i ravnoteže. I sve to poslije onolike 
  slave koju su imali. To mora da je jako teško.
 
 Ošamućena dimom cigareta i glasne muzike izlazim u hladnu kanadsku noć (ili 
  zoru), leden vjetar me osvješćuje.
 
 Znam da ću još dugo ostati pod ovim emocijama, razmišljanjima, dilemama i da 
  će mi trebati vremena da opet zatvorim ona mala vrata što otvorih samo za 
  večeras.
 
 Ipak znam da sam sretna što sam živjela taj period, na tim prostorima, 
  jedinstven po mnogo čemu. Sretna sam zbog ovog koncerta za koji je bilo teško 
  vjerovati da je moguće organizovati. Sretna sam što je bio uspješan i vrijedan 
  organizovanja.
 
 Hvala svima koji su nam to omogućili.”
 
 Biljana Došlo
 
 
 
 Dugmići su profesionalno odradili ovaj koncert. Dobra svirka , super ozvučenje, 
  izvrsni muzičari. Koncert u Torontu je zaista odlično organizovan i to 
  zahvaljujući kompaniji Gremy i njegovom vlasniku Jasenku koji je u velikoj 
  meri doprineo da sve ispadne kako je planirano.
 |  |  |  | Foto: Ivana Đorđević |  |  |  |  
 
 
| PROMOCIJA KNjIGE - VOJIN JOKSIMOVIĆ |  |  |  | Prošlog vikenda, prepunog događaja, 
  predstavljena je i nova knjiga Vojina Joksimovića (na slici dole) "The 
  Revenge of the Prophet", koji je svoj radni vek proveo, štiteći sve nas od 
  atomskih eksplozija, svesrdno radeći na većoj bezbednosti rada nuklearnih 
  elektrana po celom svetu. Pored tako odgovornog posla pisao je za veliki broj 
  listova i izdao svoju drugu knjigu. 
 
  Bilo 
  je to prijatno veče na kojem je pedesetak ljubitelja knjige koji su ovom 
  prilikom mogli da čuju dosta interesantnih detalja o odnosima, vezama i 
  interesnim sferama svetske sile Amerike i Saudijske Arabije, vodećeg 
  proizvođača nafte i muslimanskih terorista. Dok se američki politički i 
  finasijski moćnici bogate, crpeći naftu Saudijske Arabije, dotle se pipci 
  terorističke organizacije Alkaide šire u sve delove sveta, tvrdi Joksimović. 
 Podatak da je terorostički napad na trgovački centar u Njujorku organizovan iz 
  muslimanske terorističke ćelije u Bosni i Hercegovini politički moćnici u 
  Vašingtonu lako su izostavili iz izveštaja, objašnjava Joksimović. 
  Teroristički napad na Londonski metro, izveden je takođe sa eksplozivom iz 
  Bosne, ali i to je izostavljeno iz izveštaja, jer su muslimanske terorističke 
  ćelije i kampovi za obuku terorista u Bosni finansirani takođe iz Saudijske 
  Arabije. Muslimanska Bosna, pa i Kosovo, potrebno je terorističkim 
  organizacijama samo iz jednog razloga a to su "beli" muslimanski teroristi 
  koji neopaženo mogu prelaziti granice, objašnjava Joskimović.
 
  Iscrpni materijal u knjizi, između ostalog opisuje i vezu porodice Buš, 
  tačnije oca sadašnjeg predsednika Amerike, Džordža Buša sa porodicom Bin Laden 
  i još mnogo mnogo interesantnih podatak o kretanju kapitala između Amerike, 
  islamskih i balkanskih zemalja.
 
 Promociji knjige, koju je organizovala Desanka Krstić, u crkvi Sv. Arhangel 
  Mihailo u Torontu, prisustvovao je i Vladika Artemije.
 |  |  |  | Mirko Stokanović |  |  |  |  
	
         | 
      Znate li šta se dešava u zajednici ovih dana?
 Pročitajte
 
    
 
  |