| 
     | 
		    Broj 1138, 25. januar 2008.
		 
 
| Vozači u TTC-u pate od post-traumatskog 
	sindroma |  |  |  | Ni malo nije lako biti vozač u gradskom prevozu. Blizu 200 vozača TTC-a pate 
	od ozbiljnog oblika post-traumatskog stresnog poremećaja, kakav se obično 
	javlja kod osoba koje su preživele borbena dejstva, prirodne nepogode ili 
	silovanje. 
 
  Podaci 
	čak govore da je stopa obolelih veća u TTC-u, nego kod pripadnika policije 
	koji patroliraju torontskim ulicama, ili kod bilo kog drugog profila radnika 
	u Ontariju. 
 Vozači su izloženi najrazličitijim oblicima uznemiravanja, počevši od 
	verbalnog i psihičkog maltretiranja, pa do izuzetno brutalnog fizičkog 
	nasrtanja putnika na njih i zadobijenih rana od metaka, navodi Toronto Star. 
	Mnogi godinama osećaju posledice tih izuzetno neprijatnih situacija, bez 
	obzira na lečenje.
 
 Dugotrajno bolovanje ( u pojedinim slučajevima čak i do godinu dana), 
	nesanica, depresija, a potom i česta odsustvovanja zbog bojazni da bi se 
	neprijatna situacija mogla ponoviti, strah od suočavanja sa mestom 
	neprijatnog iskustva, sve su to odlike poremećaja kod post-traumatskog 
	sindroma stresa.
 
 Vozači, koji moraju svoje radne zadatke da obavljaju savesno i na vreme kako 
	se ne bi zamerili svom poslodavcu, zameraju putnicima da su sve manje 
	tolerantni. Podaci to i dokazuju. Samo između 2005. i 2006. godine, broj 
	prijavljenih krivičnih dela u vozilima i na prostoru TTC-a povećan je čak za 
	četvrtinu.
 
 Stručnjaci objašnjavaju da vozači češće no ostali na meti napada zato što, 
	noseći uniformu, predstavljaju neki oblik autoriteta. Oni, međutim, nemaju 
	moć da deluju, da upotrebe bilo koji oblik sile da reaguju na nalet 
	adrenalina, tako da to čini da oni češće pate od post-traumatskog sindroma.
 
 Predsednik TTC-a Adam Đambrone kaže da uprava ima obavezu da ovom problemu 
	pristupi izuzetno ozbiljno i preduzme nešto kako bi se povećalo uvažavanje i 
	bezbednost zaposlenih.
 
 U TTC-u je već u toku realizacija velikog projekta postavljanja video 
	nadzora u autobusima, tramvajima i na stanicama podzemne železnice, što bi 
	trebalo da pomogne u identifikaciji potencijalnih napasnika, a planiraju da 
	već ove godine u autobusima i tramvajima postave i plastične paravane iza 
	vozača.
 
 Takođe, u saradnji za zdravstvenim radnicima iz dve torontske bolnice i 
	predstavnicima Saveta za bezbednost na radu i osiguranje, radi se na studiji 
	koja bi trebalo da pomogne u lakšem i bržem oporavku kod post-traumatskog 
	sindroma.
 
 Đambrone i generalni menadžer TTC-a Geri Vebster kažu da kompanija pokušava 
	da doprinese na polju boljeg sagledavanja mentalnih i emotivnih potreba 
	vozača.
 
 Kao još jednu od mera koje uvodi TTC, treba pomenuti i novi, nedavno 
	predstavljen, izuzetno verodostojan kompjuterizovani simulator vožnje 
	autobusa, koji po najavama predstavlja idealno sredstvo za upoznavanje 
	budućih vozača sa uslovima u vožnji, od saobraćajnih, preko vremenskih i 
	onih vezanih za putnike i njihovo ponašanje. Počevši od proleća, svi 
	novozaposleni vozači moraće da prođu obuku na simulatoru pre nego što sednu 
	za volan autobusa.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Zabrana vatrenog oružja |  |  |  | Posle druge pucnjave u svega nedelju dana, u kojoj je na torontskim ulicama od 
	zalutalog metka stradao nedužni prolaznik, i lider NDP-a Džek Lejton 
	pridružio se apelima premijera Daltona Mekgvintija i gradonačelnika Dejvida 
	Milera da se u potpunosti zabrani vatreno oružje. 
 
  Lejton 
	je podsetio da je i devojčica Džejn Kreba stradala na isti način, drugog 
	dana Božića 2005. godine. 
 Lejton apeluje na vladu da obezbedi dodatna sredstva za finansiranje većeg 
	broja policajaca na kanadskim ulicama, bolje zaštite svedoka i programa za 
	prevenciju kod mladih. Predstavnici NDP-a predlažu još i sazivanje samita sa 
	američkom stranom, na kome bi se sačinio akcioni plan za sprečavanje daljeg 
	ilegalnog unošenja oružja u zemlju.
 
 Profesor sa Univerziteta u Torontu Džefri Rozental, autor knjige Udar groma: 
	Čudan svet verovatnoće, tvrdi da i pored dva ubistva slučajnih prolaznike na 
	torontskim ulicama u svega nedelju dana, nema nikakvog razloga za dodatnu 
	zabrinutost. On naglašava da je verovatnoća da se tako nešto desi svega 
	jedan prema 220 hiljada. Poređenja radi, gledano po učestalosti, dvostruko 
	je veća verovatnoća da vam supružnik radi o glavi, a čak 125 puta 
	verovatnije je da ćete imati srčani napad.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Anonimna linija za školske incidente |  |  |  | Školska uprava za region Toronto ove nedelje je otvorila telefonsku liniju 
	kojom daje učenicima priliku da anonimno prijave bilo koju vrstu problema u 
	svojim školama, bez opasnosti da budu prepoznati i označeni kao doušnici. 
 
  Ovakva 
	mera usledila je posle izveštaja o stanju dečje sigurnosti u školama u 
	regionu, koji je izazvao dodatnu zabrinutost, kako među roditeljima, tako i 
	među nastavnicima i svim stručnjacima i nadležnima koji se bave decom. 
 Iz izveštaja se vidi da ni školski odbor, niti torontska policija ne znaju 
	tačno koliko i kakvog oružja se donosi u škole. Takođe, utvrđeno je da su 
	različiti oblici seksualnog uznemiravanja sve prisutniji u školama u regionu.
 
 Ono što naprosto bode oči je zavera ćutanja koja prati sve incidente koji se 
	dešavaju u školskom okruženju. Očigledno je da učenici, iz raznoraznih 
	razloga, ne žele ili ne smeju da skupe hrabrost i prijave prekršaj bilo koje 
	vrste, za koji su čuli, kome su prisustvovali ili, eventualno, bili žrtva. 
	Baš za takve slučajeve je i namenjen ovaj novouvedeni telefon.
 
 No, po rečima Kortni Beti, advokata porodice Džordana Menersa, posle čijeg 
	ubistva je i došlo do akcije preispitivanja sigurnosti učenika u školama, 
	mnogo drastičniji problem proizilazi iz ćutanja i neažurnosti nastavnika kod 
	prijavljivanja nasilja u školama.
 
 On smatra da nastavnici mogu biti prva linija odbrane, ukoliko načine prvi 
	korak, prijave ili reaguju na odgovarajući način.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| U Kanadi kuća umereno nepristupačna |  |  |  | Iako često deluje kao da je drugima štošta lakše i dostupnije, nije baš uvek 
	tako. Recimo, onima koji pokušavaju da kupe stan ili kuću u Torontu, teško 
	je da poveruju da je u drugim gradovima još gora situacija i da su 
	nekretnine još skuplje. 
 
  Napravljena 
	je uporedna analiza tržišta u 227 gradskih sredina u SAD-u, Australiji, 
	Novom Zelandu, Velikoj Britaniji, Irskoj i, naravno, Kanadi gde se 
	proveravalo sa koliko napora žitelji tih mesta mogu da stignu do svojih 
	stanova. 
 Za osnovni kriterijum korišćen je odnos između godišnje plate i cene kuće. 
	Kao 'pristupačno' se računalo kada su za kupovinu kuće potrebna do tri 
	godišnja prihoda, 'umereno nepristupačno' za do četiri godišnja prihoda, do 
	pet 'prilično nepristupačno' i preko pet je svrstano u kategoriju 'veoma 
	nepristupačno'.
 
 U Kanadi je žiteljima Britanske Kolumbije i Kelovne najteže da stignu do 
	svog krova nad glavom. Toronto se nalazi na 24. mestu, u istoj ravni sa 
	Kalgarijem, gde su kuće i stanovi 'prilično nepristupačni'.
 
 Ako vam je stalo da živite u svojoj kućici, onda treba otići u Tander Bej, 
	Ontario, gde su vam potrebne manje od dve godišnje zarade za svoju slobodicu. 
	Za njim slede Jangstaun u Ohaju i Fort Vejn, u Indijani, dok je Sagenej, 
	Kvebek na četvrtom mestu.
 
 U regionu Toronto, najpovoljnije ćete proći ako kuću kupite u Ošavi.
 
 Do kuće po pristupačnoj ceni u Kanadi, možete doći još u St. Džonsu, Sent 
	Džonu, Ridžajni, Vindzoru, Kvebek Sitiju, Troa Rivijers, Vinipegu, Sadberiju, 
	Londonu, i Otavi.
 
 Interesantno je da je za čitavu Kanadu proračunato da kupovina kuće spada u 
	kategoriju 'umereno nepristupačno', pošto je potreban 3,1 godišnji prihod za 
	kupovinu prosečne kuće.
 
 Naravno, najskuplje kvadrate možete naći u Los Anđelesu, Salinasu, 
	Kalifornija, San Francisku, Honoluluu i San Dijegu.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Kanadsko zdravstvo nije po evropskim 
	standardima |  |  |  | Kanada se našla na 23. mestu, od ukupno 30 zemalja koje su bile obuhvaćene 
	istraživanjem o stanju u zdravstvenom sistemu, stoji u izveštaju dve 
	privatne institucije, vinipeškog Centra za društvenu politiku i briselskog 
	Helt konzjumer pauerhaus. 
 
  Kanadsko 
	zdravstvo je, u studiji pod nazivom Evro - Kanada zdravstveni indeks 
	pacijenata, zapravo, upoređivano sa evropskim. Autori studije naglašavaju da 
	je dobijena slika o stanju nacionalnog sistema zdravstvene zaštite 
	automatski realnija nego kada se poredi sa zdravstvom u SAD-u. 
 Oni su ustanovili da su medicinski rezultati dobri u Kanadi u kategoriji 
	faktora za srčane napade i stopu preživljavanja od raka, ali da zaostaje po 
	vremenu čekanja na lečenje, nivou dostupnih službi, mogućnostima za 
	dobijanje novih lekova i pojedinih dijagnostičkih pomagala, kao i prava 
	pacijenata. Takođe je navedeno da Kanada izdvaja za zdravstvo više nego bilo 
	koja druga zemlja obuhvaćena istraživanjem, ali da su, nažalost, rezultati 
	ispod prosečnih.
 
 Od mogućih 1000 poena, Kanada je dobila 550 poena, čime je pokazala da je 
	bolja od Bugarske, Mađarske, Litvanije, Letonije, Rumunije, Slovačke i 
	Poljske. U Sloveniji, Malti, Portugaliji i Grčkoj približno je slična 
	situacija, dok je malo bolja u Velikoj Britaniji i Irskoj.
 
 Na vrhu liste našla se Austrija, koja je sakupila ukupno 806, dok su za njom 
	Holandija, Francuska, Švajcarska, Nemačka i Švedska.
 
 Ista grupa radiće tokom ove godine i komparativnu listu stanja zdravstvene 
	zaštite u kanadskim provincijama, čime bi trebalo da se dobije dodatni 
	materijal za debatu o stanju u zdravstvu u zemlji.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Najbolja je umerena originalnost |  |  |  | Modni trendovi ogledaju se i u davanju imena deci. Primećuje se da pojedina 
	imena jednostavno isplivaju, u nekom trenutku mnogima zazvuče lepo, postanu 
	popularna i to se primeti najčešće kada deca pođu u obdanište ili školu. 
	Neretko se desi da se više dece iz iste grupe isto zove i to dovodi do niza 
	zabuna, katkad više, katkad manje smešnih. 
 
  Najnovija 
	moda u ovoj oblasti je biti drugačiji. Emi Mekenzi, koautorka knjige 
	Najbolja bebi imena za Kanađane (The Best Baby Names for Canadians), kaže da 
	popularno postalo nepopularno, i da se sada svi trude da ime novog člana 
	porodice obavezno bude van top 20 liste. 
 Neki podaci govore da su pre pedesetak godina čak dve petine dečaka i svaka 
	četvrta devojčica dobijali najpopularnija imena, a sada je taj broj daleko 
	manji.
 
 Ona ipak, primećuje da se trenutno devojčicama daju imena Medison, Olivija i 
	Sofija, dok kod dečaka preovlađuju imena koja se završavaju sa -en i -an, 
	poput Itan, Rajan, Ejdan ili Kejdan.
 
 Koje ime izabrati?
 
 Mekenzijeva kaže da je vreme da umesto američkih geografskih imena, kao što 
	su Dakota, Džordžija i slično, počnu da se upotrebljavaju kanadska, koja 
	podsećaju na starosedelačko, francusko ili keltsko nasleđe. Naravno, kod 
	biranja takve opcije treba izuzetno voditi računa i ne preterivati, jer dete 
	može, ni krivo, ni dužno, patiti zbog roditeljskog hira.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Internet ucena za lakoverne devojke |  |  |  | U Kingstonu je ovih dana održano suđenje Marku Bedfordu, 23, studentu 
	računarstva na koledžu St. Lorens, koji je proglašen krivim po deset tačaka 
	u veoma kompleksnom slučaju vezanom za dečju pornografiju. 
 
  Svoje 
	znanje i umeće Bedford je koristio tokom 2005. i 2006. godine za ucenjivanje 
	putem interneta i sajtova za druženje. Bedford bi razmenjivao poruke sa 
	nekom devojčicom ili devojkom, a potom bi primenjivao jedan od dva scenarija 
	- ili bi provaljivao u njihove naloge i menjao lozinku, ili bi ih ubedio da 
	veb kamerom slikaju svoje grudi. Nakon toga bi usledilo ucenjivanje da će 
	proslediti njihove slike porodici i prijateljima, ili ih staviti na 
	internet, ukoliko ne prikažu eksplicitnije seksualne scene. 
 Najmlađa Bedfordova žrtva ima svega deset godina.
 
 Tužilac Ros Dramond kaže da među žrtvama ima nekoliko stotina u različitim 
	delovima zemlje i šire. On procenjuje da se tu radi o jednom od najvećih, 
	ako ne i najvećem slučaju takve vrste u provinciji i zemlji.
 
 U istrazi vezanoj za ovaj slučaj učestvovale su brojne policijske snage iz 
	Ontarija i drugih provincija, potom RCMP, kao i britanska policija.Bedfordu 
	će kazna biti izrečena u martu.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Tri od četiri nigde bez automobila |  |  |  | Bez obzira na zalaganje za zdraviju životnu sredinu i sve napore za 
	poboljšanje javnog prevoza, i dalje je prosečnom Kanađaninu najlakše i 
	najbrže da se do željenog odredišta preveze sopstvenim automobilom. 
	Statističari to određuju pojmom zavisnost od automobila. 
 Po podacima koje je prikupila Statistička služba 2005. godine, 74 odsto 
	građana vozilo se svugde svojim automobilom. U međuvremenu, drastično opada 
	vreme provedeno u vožnji biciklom ili pešačenju.
 
 Mesto stanovanja umnogome određuje navike vezane za automobil. Iako makar na 
	prvi pogled nema logike, oni koji žive u centralnim gradskim zonama ređe 
	sedaju u kola, za razliku od žitelja prigradskih i seoskih sredina.
 
 Veoma bitan faktor kod korišćenja automobila je da li u porodici ima dece, 
	pa tako vidimo da roditelji sa decom od 5-12 godina 1,6 puta češće sedaju za 
	volan, nego oni koji nemaju decu.
 
 Stanovnici Edmontona i Kalgarija najmanje mogu da zamisle svoj život bez 
	automobila, budući da tri četvrtine nigde ne kreće bez automobila. Sa druge 
	strane, žitelji Montreala 'najmanje' zavise od automobila - dva od tri 
	svugde ide automobilom.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Fordov kombi zabranjen za prevoz đaka |  |  |  | U Nju Brunsviku, Novoj Skotiji i na Ostrvu princa Edvarda je, iz bezbedonosnih 
	razloga, stavljena privremena zabrana na prevoz đaka kombijem tipa ford klub 
	vagon, sa petnaest sedišta. 
 Zabrana će važiti do kraja ove školske godine.
 
 Ovakva odluka doneta je posle nesreće u kojoj je poginulo sedam članova 
	košarkaškog tima i jedna nastavnica iz Batursta. Ministar prosvete u Nju 
	Brunsviku Keli Lemrok veruje da je, u ovom trenutku, u najboljem interesu 
	svih koji odlučuju o bezbednom putovanju učenika da se opcija prevoza ovim 
	kombijem izbegava sve dok ne budu poznate sve pojedinosti.
 
 Ovakav fordov klub kombi u SAD-u je proglašen za nedovoljno bezbedan i vlada 
	je zabranila školama da ga nabavljaju i upotrebljavaju za prevoz učenika. 
	Mnoge organizacije, takođe, polako ga izbacuju iz upotrebe.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Drugačija procedura kod provere tiketa |  |  |  | Ontarijska korporacija za lutriju i igre na sreću (OLG) odlučila je da 
	dodatnim merama predostrožnosti stane na put malverzacijama koje ruše ugled 
	ove kuće. 
 Od sada će procedura provere tiketa biti drugačija i zahtevati drugačiji 
	postupak, i za prodavca i za mušteriju. Ukoliko mušterija ima dobitak od 10 
	hiljada dolara i više, onda će se mašina oglasiti na poseban način. Tada će 
	se i lutrijski terminal zakočiti i pozvaće službenik OLG-a, koji će 
	razgovarati sa dobitnikom pre reaktiviranja mašine.
 
 Mušterije u svako doba mogu sami da provere svoj tiket i ustanove da li 
	imaju dobitak. Pored toga, oni će morati da potpišu tiket pre nego što 
	prodavac može da ga overi.
 
 Portparol OLG-a Tereza Ronkon ističe da je veoma važno da građani budu 
	sigurni da ih niko ne vara i potkrada i da su ove mere uvedene da bi se 
	povratilo njihovo poverenje.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Nagi nosač Frenk vratio novac vajaru |  |  |  | Gradić Pentington moraće da plati 14 hiljada dolara Majklu Hermešu, autoru 
	sporne skulpture nagog Nosača Frenka, koju su vandali u više navrata 
	oštećivali u predelu genitalija. 
 Skulptura je postavljena pre tri godine na jednoj okretnici u centru grada i 
	odmah su počele dileme da li je u redu da na javnom mestu bude izloženo nago 
	muško telo. Većnici su odlučili da pokriju diskutabilan deo tela, ali to 
	nije sprečilo vandale da ubrzo zatim sruše dva metra visoku figuru i polome 
	joj muškost.
 
 Vajar Hermeš je zahtevao da grad plati popravku skulpture u Vankuveru, ali 
	se ispostavilo da bi cena nadmašila originalno plaćen iznos.
 
 Rešenje je stiglo u vidu vlasnika vinarije Red ruster, Bita i Prudens Marer, 
	koji su kupili skulpturu, platili popravku i izložili je u svojoj galeriji 
	iznad prostora za degustaciju. Oni su čak u čast nosača Frenka proizveli 
	vino koje su navali Kabernet Frenk 2004, sa njegovom slikom na etiketi.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Pušenje sve ređe porok među mladima |  |  |  | Poslednjih godina pušenje je sve ređi porok kod mladih, sudeći po podacima 
	koje je ovih dana iznelo Ministarstvo zdravlja. 
 Istraživanje o praćenju pušenja na nacionalnom nivou pokazuje da je u 
	poslednjih sedam godina čak za 11 odsto smanjen broj pušača među 
	tinejdžerima starosti 15-19 godina.
 
 Dok je 2000. godine bilo 26 odsto pušača među mladima, od toga 17 odsto onih 
	koji su svakodnevno pušili, prošle godine je zabeleženo da ih ima ukupno 15 
	odsto, od čega tek 9,1 odsto redovnih.
 
 Veruje se da su različiti faktori uticali na ovu pozitivnu promenu.
 
 Tu svakako treba pomenuti zakone koji zabranjuju pušenje u barovima, 
	restoranima i igraonicama, potom kampanje o opasnostima pušenja, a nikako ne 
	treba zaboraviti ni činjenicu da taj porok postaje sve skuplji.
 
 Opadajući trend nije primetan samo kod mladih. I u starosnoj grupi do 24 
	godine ima za oko desetak odsto manje pušača, ali je zato među starijima 
	situacija malo drugačija.
 
 Oni se teže odriču cigareta, moguće i zbog toga što im je pušački staž duži, 
	mada se mora priznati da je svaki drugi pušač u poslednjih godinu dana 
	pokušao da prestane.
 
 Interesantno je da je sličnu želju i pokušaj imala polovina pušača i 2000. 
	kao i 2007. godine.
 |  |  |  |  |  |  |  |  | 
             
Oglasavanje Marketing
   
Oglasavanje Marketing   |