|
|
Broj 1139, 1. februar 2008.
| SV. SAVA - DEČJA SLAVA |
| |
Svečano, kako i dolikuje u našAim crkvama na Diksiju, Deleveru, Riveru,
kulturno-umetničkim društvima SKUD Oplenac i Akademiji Bata Marčetić,
obeležena je prošlog vikenda proslava Sv. Save.
Program je na svim mestima počeo Svetosavskom himnom i sečenjem slavskog
kolača. Kumovi ovogodišnje slave Sv.Save okretali su kolač sa decom i
pozvali buduće kumove da preuzmu slavu za sledeću godinu zajedno sa parčetom
slavskog kolača.
 Recitacije,
poslovice, folklorni ansambli, horsko pevanje, pozorišni komad, bili su deo
bogatog sadržaja gde god da ste se zatekli. Deca, nasmejana i radosna,
pokazala su šta su naučila i šta tek uče. Jer Sv. Sava i jeste slava onih
koji uče i koji se uče.
Ostalo je zabeleženo da je Savindan proslavljen kao školska svečanost još
1375. da bi knez Miloš Obrenović naredbom ozvaničio Savindan kao školsku
slavu, a 1841. Zakonom i utvrdio obavezu škola, da svake godine slave Sv.
Savu kao svoju slavu.
Za ono vreme Sv.Sava je bio moderan čovek. Gde god da je putovao, nosio bi
sa sobom srpski duh a po povratku u Srbiju presađivao iskustva
najnaprednijih zemalja. Zahvaljujući njemu, Srpski tragovi su duboki i u
Svetoj Zemlji. Manastir Svetog Jovana Bogoslova, manastir Časnog Krsta u
Jerusalimu i crkvu Sv.Đorđa u Akru, podigao je Sv. Sava.
Na prvom putovanju u Jerusalim, Sv.Sava je kupio kuću Jovana Bogoslova. U
ovoj kući je soba tajne večere, odaja u kojoj je Gospod apostolima oprao
noge, a zatim na poslednjoj večeri ustanovio Svetu tajnu pričešća. Tu je Sv.
Sava sazidao crkvu Sv.Jovana Bogoslova.
Kuću i crkvu daće kasnije kao metah lavri Sv.Save Osvećenog, po kome je i
dobio monaško ime. Pored crkve Sv. Jovana Bogoslova, sazidao je i manastir
Časnog Krsta i to na mestu gde je raslo drvo od koga je načinjen krst na
kome je Gospod raspet.
Vera u zagrobni život nije ga sprečila za delovanje u "zemaljskim" oblastima.
Bio je sjajan političar, državnik, diplomata, zakonodavac, spisatelj,
osnivač srpske književnosti. Utemeljivač srpske škole.
Još od ranih školskih dana učimo kako dela Sv.Save prožimaju srpsku
tradiciju poznatu kao Svetosavlje. Duh tog Svetosavlja bio je je ono što je
davalo srpskom narodu snagu da izdrži i u najtežim trenucima istorije.
Svetosavsko načelo, iako drevno, aktuelnije je danas nego ikada. Ono je
jedini putokaz kuda da idemo i kako da ne skrenemo sa zacrtanog puta.
Svetosavsko načelo je u nama, govorio je Sv.Sava. A to su ljubav, vera i
nada.
Ove godine, na Sv.Savu, đaci Srpske škole iz Toronta održali su "očiglednu"
nastavu iz istorije i srpskog jezika. Prikazali su publici treći čin drame
koju je napisao doktor Rade Baturan, a režirao magistar Mladen Obradović,
pod nazivom "Miomirisno mirenje Sv. Simeona". Težak i obiman tekst deca su
junački iznela do kraja i bila nagrađena velikim aplauzom. Glumački pečat
ovoj polusatnoj produkciji dao je nesumnjivo Nikola Gligorević, za koga smo
u nekoliko navrata pomislili da je lično veliki župan Stefan. |
| |
| Ksenija Vučević |
|
| |
| HUMANITARNO VECE |
| |
U galeriji “Urbanscape” u Torontu, Boban i Julijana Vejin organizovali su
predivno humanitarno veče sa željom da okupe ljude dobre volje koji su im
izašli u susret i podržali njihovu akciju da sakupe sredstva sa lečenje
Dušana Milovanovića.
 Ono
što ovo veče čini posebnim je sama ideja da se na ovaj način prikupi pomoć,
da se ljudi sretnu na jednom mestu uz odličan kulturno-umetnički program sa
izvrsnim umetnicima koji su svako na svoj način dali doprinos celoj ovoj
akciji. Prijatna atmosfera i ambijent upotpunjeni jednom pozitivnom
energijom doprineli su da se svi osećaju prijatno.
Ekskluzivno za “Novine Toronto” zamolili smo Bobana Vejina da nam kaže kako
se odlučio na ovakvo jedno nesvakidašnje veče i koji je povod bio da
organizuje ovu humanitarnu akciju:
“Sa Dušanovim roditeljima se znamo još iz Sarajeva, gde smo skupa bili
članovi RKUD-a Proleter - Juca (moja supruga) i Ranko i Ines Milovanović (Dušanovi
roditelji) su igrali u folkloru i a ja sam svirao u orkestru ). Potom su nam
se putevi razišli, kao i većini onih koji su napustili Sarajevo zbog rata.
Mi smo završili u Torontu a Ines i Ranko u Teksasu. Nažalost i pored toga
što smo na istom kontinentu, nismo uspeli da se sretnemo ali smo se redovno
čuli telefonom.
Sredinom decembra, Ines nam se javila (sva tužna i uplakana, kako samo majka
može da bude), saopštivši nam da su tokom rutinskog pregleda Dušanu otkrili
da boluje od leukemije. To je podrazumevalo da mora hitno da ostane u
bolnici da bi mu radili transplataciju krvi i kemoterapiju.
Da stvari budu još teže, Dušan nije radio, a sve troškove lečenja, koji su
od prilike 200 hiljada dolara , morali su sami da snose.
Juca i ja smo hteli da pomognemo i došli smo na ideju da organizujemo
dobrotvorni koncert/koktel parti sa ciljem da damo nešto za uzvrat svim
dobrim ljudima koji bi hteli da daju prilog ...odatle su sve stvari krenule
svojim tokom.
Moje kolege muzičari iz benda "Sjajna vremena" (Boža Milovanović, i Dragan
Veljković) su se odmah odazvali da besplatno nastupaju, a pošto su Dragan i
Boža članovi DiDi's Jazz Quartet, a obzirom da se ja poznajem i sa ostala
dva člana kvarteta (Darko Dizdar, i Saša Kocić), zamolio sam i njihov bend
da učestvuju u ovoj dobrotvornoj akciji.
Prijateljica Gordana Laković, nas je povezala sa Ivanom Martinovićem,
vlasnikom Urbanscape, slikarom Lazom Zemuncem, i Goranom Gojevićem, koji je
uz klavirsku pratnju Jasmine Vučurović izveo par odabranih kompozicija koje
će predstaviti na svom solo koncertu u Glen studiju u maju mesecu.
Draganova ćerka Mima Veljković, učitelj klavira, je takođe uzela učešće,
predstavši se sa par kompozicija. Naši dobri prijatelji su pomogli sa
posluženjem, tako da smo uz pomoć svih dragih ljudi, sa kojima smo se
upoznali ovde u Kanadi, uspeli da imamo uspešno, i nezaboravno veče, i pri
tom skupimo oko $3600 za pomoć Dušanu (u taj iznos je su uključene i
donacije naših prijatelja koje smo zamolili da za našu slavu ne donose cveće
i vino, nego da ta sredstva doniraju u Dušanov fond.
Želim ovom prilikom da se zahvalim svima koji su dali dobrotvorni prilog, a
posebno nekolicini familija koje nisu mogle prisustvovati koncertu, ali su
našli način da nam pošalju svoje donacije.
Svi oni koji bi želeli da pomognu Dušanu, zamolio bih da mi se jave na moj
e-mail boban.vejin@gmail.com
ili da me mogu kontaktiraju na 416-455-5444. Vrlo rado ću im proslediti sve
potrebne informacije za uplaćivanje pomoći. |
| |
| Ivana Đorđević |
|
| |
| Promocija KNjIGE - Labud DragiĆ - KRV I VODA |
| |
U petak, 25 januara, u knjižari "Srbika", tom divnom prostoru, porodice Apić,
u kome caruju knjige i dolaze ljudi dobre volje, jedinstvenom kulturnom
mjestu u Torontu i sjevernoj Americi, promovisane su knjige, poznatog
književnika iz Beograda, gosp. Labuda Dragića (slika dole).
 Našeg
gosta iz Beograda, predstavila je gospođa Tamara Apić, a o knjigama je
govorila poetesa Katarina Kostić.
Književnik Labud Dragić je jedan od najtalentovanijih pisaca srednje
generacije u otadžbini.
Njegov najnoviji roman "Krv i Voda", je od onih djela koja sliku svijeta
prividno oblikuje na epskom arhetipu našeg plemenskog čovjeka. U Dragićevoj
vizuri taj čovjek, vlasnik mita i sopstvenog udesa, viđen je kao nesrećni,
tragikomični junak jednog svijeta u nestajanju, svijeta koji zna svoju
prošlost, ali nezna šta ga sutra čeka. Njegov svijet više je u jeziku i
pamćenju nego u stvarnom životu.
Uzimajući tačku gledišta iz koje se daju sagledati moralne i etnopsihološke
vrijednosti tog homo heroicus-a, odnosno njegovo lice i naličje, Dragićev
pripovjedač, podozriv i sumnjičav prema epskom klišeu, i sam zajedljivom
ironijom sjenči taj nesrećni svijet.
Sjenka i crnohumorna neravnoteža postaju još očitiji kad se njegovi junaci
nađu u tuđini, daleko od zavičaja od kojeg se u suštini nikada i nisu
odvajali. Zato njihov povratak zatvara krug priče koji postaje simbolički
znak jednog izgubljenog, tjeskobnog i odužnog svijeta bez nade i spasa.
Roman je veoma uvjerljiv.
Njegov drugi roman "Divlji Anđeo" je knjiga jednog izuzetnog pisca, veoma
darovitog. U ovoj knjizi pisac pokazuje raskošnu lepezu humora, ironije,
sarkazma, groteske, poetske fantastike, pa ga mnogi književni kritičari vide
kao nastavljača velikog srpskog pisca Miodraga Bulatovića.
U romanu, pisac je inspirisan našom neposrednom stvarnošću, priča se vrti
oko putovanja glavnog junaka u južne krajeve, prije svega u Crnu Goru, ali
ta stvarnost u njegovoj viziji dobija dimenzije iščašenog i naglavačke
okrenutog svijeta, koji sav plamti u žarkim i kontrasnim bojama jedne
fantastike dovedene do usijanja.
Izvor inspiracija za njegova dijela su istorija njegovog srpskog naroda u
čijem se prenosu miješaju realnost i nadrealno, a i humor i fantazija imaju
veliku ulogu. Intenzitet piščevih opservacija i briljantna upotreba jezika
su glavne karakteristike. On je pisac snažnog dara, reskog jezika i
mišljenja, sklon artizmu i grotesci, vatrenoj lirici i ciničkoj duhovitosti.
Pojedine djelove iz njegovog književnog stvaralaštva čitali su, pjesnikinja
Buba Veljović-Braunštajn, pjesnik Milan Janković i novinar Slobodan Rundo.
Književnik Labud Dragić rođen je 1954 godine u Gornjoj Morači, u Crnoj Gori.
Diplomirao je Opštu književnost sa teorijom književnosti na Filozofskom
fakultetu u Beogradu. Autor je sljedećih knjiga: "Koji nemaju pečata", "Sram
u katedrali", "Dolinom sjenki", "Uoči trećih petlova", "Divlji Anđeo", "Pandorini
vetrovi", "U zatonima Lete"(književna nagrada "Branko Ćopić") i najnoviji
roman "Krv i voda". Priče i pripovjetke su mu prevedene na ruski, talijanski,
španski i engleski jezik. Prevodi sa ruskog i talijanskog. Živi u Beogradu. |
| |
| Slobodan Rundo |
|
| |
|
Oglasavanje Marketing
Oglasavanje Marketing
|
