| 
     | 
		    Broj 1142, 22. februar 2008.
		 
 
| Ambasador Bataković izrazio nadu da Kanada 
	neće priznati odvajanje teritorije Srbije |  |  |  | Ambasador Srbije u Otavi Dušan Bataković izrazio je nadu da Kanada neće 
	priznati jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, znajući koliko je Kanada 
	posvećena međunarodnom pravu, povelji UN i multilateralizmu. 
 U intervjuu koji je dao Kanadijen presu, ambasador Bataković je istakao da 
	bi priznavanje Kosova kao nezavisne države bio opasan presedan u svetskim 
	okvirima i izrazio nadu da Otava neće slediti primer drugih svetskih sila 
	koje su na brzinu prihvatile odvajanje teritorije. On kaže da prihvatanje 
	ove vrste narušavanja međunarodnog prava označava napad na međunarodni 
	poredak.
 
 
  Ambasador 
	Bataković je zatražio prijem kod lidera Liberalne stranke Stefana Diona, 
	koji se zalaže da se Kanada pridruži SAD-u, Francuskoj, Velikoj Britaniji i 
	Nemačkoj, koje su priznale Kosovo. Bataković želi da razgovara o stanju 
	ljudskih prava na Kosovu i diskriminaciji koju administracija sprovodi 
	protiv Srba i drugog nealbanskog stanovništva, i da jasno ukaže da Kanada ne 
	bi trebalo da kao državu prizna entitet u kome se u tolikoj meri krše 
	ljudska prava i vrši diskriminacija po etničkim osnovama. 
 Ambasador Bataković u ponedeljak predao pismo srpskog predsednika Borisa 
	Tadića Džejmsu Foksu, pomoćniku ministra za bilateralne odnose pri 
	Ministarstvu za inostrane poslove. U pismu se ističe da je kosovska 
	deklaracija nezavisnosti, bez saglasnosti Srbije ili Saveta bezbednosti, 
	nelegitimna i, po međunarodnom pravu, potpuno ništavna i nevažeća.
 
 Po legalnoj proceduri, postupak priznavanja nove države ide preko 
	odobravanja rezolucije Saveta bezbednosti UN. Ali Rusija je, kao saveznik 
	Srbije, jasno stavila do znanja da neće odobriti nikakvo rešenje za kosovsku 
	situaciju koju ne odobrava Srbija.
 
 Ukoliko Kanada odluči da prizna Kosovo, ambasador Bataković kaže da će 
	uložiti diplomatski protest i potom će odmah biti povučen u Beograd na 
	konsultacije.
 
 U razgovoru sa voditeljkom informativnog programa državne televizije 
	Si-Bi-Si (CBC), Bataković je istakao da 'Srbija nikada i ni po koju cenu 
	neće priznati jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova. "Kosovo nije samo 
	15 odsto teritorije Srbije, niti samo srce srednjovekovne srpske države, već 
	vitalan deo srpskog identiteta.
 
 Ono što se sada tamo dešava nije stvaranje nove kosovske nacije, jer takva 
	ne postoji, nego albansko proširenje u srcu Srbije", rekao je ambasador 
	Bataković.
 
 "Govoreći pred Savetom bezbednosti, predsednik Srbije Boris Tadić upozorio 
	je da je jednostrano proglašena nezavisnost Kosova globalni presedan koji 
	može podstaći separatizam širom sveta, uključujući i Severnu Ameriku", 
	podsetio je Bataković.
 
 "Srbija nikada neće prihvatiti (samoproglašenu) nezavisnost Kosova i ovo 
	proglašenje samo je pokušaj stvaranja druge albanske države u Evropi", 
	izjavio ambasador Bataković, gostujući na najgledanijem frankofonskom 
	kanadskom TV kanalu RDI.
 
 Ambasador Bataković je tom prilikom preneo kanadskoj javnosti da će 
	Skupština Srbije odmah poništiti nelegalnu odluku privremenih institucija 
	samouprave na Kosovu i Metohiji, jer je ona u potpunoj suprotnosti sa 
	ustavom Srbije, rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN i međunarodnim pravom. 
	On je takođe podsetio da za takvu odluku nema ni potrebne većine u SB UN.
 
 Odgovarajući na pitanje mogućnosti da Srbija prizna Kosovo kako bi brže 
	postala članica Evropske unije, ambasador Bataković je potvrdio da "Srbija 
	želi u EU, ali samo kao celovita država, dakle sa Kosovom i Metohijom". "Jedna 
	grupa članica EU ne prihvata jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova" , 
	dodao je Bataković.
 
 Dušan T. Bataković, 50, bio je ranije direktor Balkanološkog instituta SANU, 
	napisao je i priredio veći broj knjiga i objavio više od stotinu naučnih 
	radova. Već četvrt veka bavi se srpsko-albanskim odnosima. Od novembra 2005. 
	godine bio je član Državnog pregovaračkog tima o budućem statusu Kosova i 
	Metohije.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Ako Kanada prizna Kosovo, moraće jednog dana 
	priznati i Kvebek |  |  |  | Reakcije u kanadskoj javnosti na samoproklamovanu nezavisnost južne srpske 
	pokrajine veoma su različite i podeljene, kao i među državama u svetu, i 
	kreću se od potpunog odobravanja, do otvorenog negodovanja, s tim da je jako 
	izražena bojazan da bi se ovaj događaj mogao nepovoljno odraziti na odnose u 
	regionu i čitavom svetu. 
 
  Zvanična 
	Otava još uvek nije saopštila svoj stav po tom pitanju, a portparol 
	Ministarstva inostranih poslova izjavio je da 'vlada još uvek procenjuje 
	situaciju i razmatra kakvu će odluku doneti'. 
 Pojedini poznavaoci prilika nagoveštavaju da kanadska vlada svojim 
	neizjašnjavanjem pokazuje da joj ovo pitanje može biti bliže od samog 
	Balkana, dok drugi veruju da će doći do priznavanja, ali tek kada to ne bude 
	više od tako velikog značaja kao u ovom trenutku.
 
 Robert Ostin, profesor istorije i politike jugoistočne Evrope na 
	Univerzitetu u Torontu, smatra da se situacija na Kosovu ne može porediti sa 
	situacijom u Kvebeku, ali general major Luis Mekenzi, komandant UN trupa za 
	vreme rata u Bosni, smatra da je doneta pogrešna odluka koja bi mogla imati 
	dalekosežne međunarodne posledice.
 
 On dodaje da će Kosovo priznati iste zemlje koje su ga bombardovale 1999. 
	godine.
 
 Lider Liberalne stranke Stefan Dion smatra da bi Kanada trebalo da prizna 
	Kosovo na isti način na koji su to uradile i neke druge zemlje. Primetivši 
	da je teško dobiti međunarodno priznanje, Dion je odbacio paralelu koju daju 
	kvebečki separatisti, kada izjednačavaju svoju želju za nezavisnošću sa 
	kosovskom deklaracijom.
 
 On je naglasio da bi se suverenitet Kvebeka tretirao kao unutrašnje kanadsko 
	pitanje i međunarodna zajednica ne bi intervenisala u tom slučaju.
 
 Orel Braun, sa programa za međunarodne odnose na Univerzitetu u Torontu, 
	kaže da kanadska vlada želi da bude sigurna da je Kosovo demokratski entitet 
	koji poštuje vladavinu prava i ljudska prava.
 
 On je, govoreći na vestima CBC-a, rekao da Kanada takođe ima briga vezanih 
	sa separatizmom, ali da postoje značajne razlike između situacije na Kosovu 
	i u Kanadi. Braun veruje da Kanada neće biti među prvim zemljama koje 
	priznaju Kosovo, ali da neće ni previše oklevati da ga prizna.
 
 Uticajni advokat iz Kvebek Sitija Ande Žoli-Koer ističe da je unilateralna 
	deklaracije nezavisnosti Kosova jasan primer koliko će federalna vlada biti 
	bespomoćna u sprečavanju Kvebeka da uradi istu stvar.
 
 On je naglasio da će Kanada, ukoliko prizna Kosovo, imati problem da odbije 
	takav status Kvebeku, ako provincija eventualno proglasi svoju nezavisnost. 
	U pismu upućenom Globu end Mejlu, Žoli-Koer kaže da slučaj Kosova jasno 
	pokazuje da su osnovni faktori u stvaranju države volja stanovništva na 
	nekoj teritoriji i stav međunarodne zajednice. "Država matica ne mora da ima 
	odlučujuću ulogu u tom procesu", kaže Žoli-Koer.
 
 Eventualno priznavanje Kosova može se Kanadi vratiti kao bumerang jednog 
	dana, ako se postavi pitanje kvebečkog suvereniteta, podseća Žoli-Koer.
 
 Predstavnici Parti Kvebekva bili su među prvima koji su već u u nedelju 
	poslali čestitke Kosovarima povodom jednostranog proglašenja nezavisnosti.
 
 Oni su se kod premijera Stivena Harpera založili da vlada prizna Kosovo, 
	naglasivši da međunarodno priznanje pokazuje da država nastaje na osnovu 
	volje naroda. Danijel Tarp, iz Parti Kvebekva, u televizijskom intervju, 
	kaže da je u ovom slučaju posebno to što je Srbija protiv nezavisnosti 
	jednog svog konstitutivnog dela, a da SAD, Francuska, i ostale zemlje to 
	ignorišu to protivljenje.
 
 On primećuje da Kvebeku neće biti teško da jednog dana podseti sve da 
	protivljenje države, u ovom slučaju Kanade, ne može da bude važnije od volje 
	naroda.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Uz Verovali ili ne! |  |  |  | Kompanija Džim Patison saopštila je da je preko jedne od svojih filijala 
	kupila od britanske firme 'HIT Entertejment' prava na 'Ginisovu knjigu 
	rekorda'. 
 
  U 
	saopštenju se međutim, ne navodi po kojoj ceni su otkupljena prava, ali 
	britanski mediji tvrde da je reč o sumi od oko 60 miliona funti (118 miliona 
	dolara). 
 Kompanija Džim Patison, sa sedištem u Vankuveru, treća je po veličini 
	privatna kompanija u Kanadi, sa 29 hiljada zaposlenih i godišnjim obrtom od 
	6,3 milijardi dolara. Oni su već vlasnici Riplijevog Verovali ili ne! i 
	imaju globalna prava na upravljanje muzejima i znamenitostima Ginisovih 
	svetskih rekorda, kojih ima ukupno šest, u Tokiju, Kopenhagenu, Holivudu, 
	Nijagarinim vodopadima, San Antoniju, Teksas, i Getlinburgu, Tenesi. U 
	njihovom vlasništvu je i trideset muzeja Riplijevog Verovali ili ne!, koji 
	se nazivaju Čuditorijumi, kao i knjiga, televizijskih programa i crtane 
	verzije ove svetski poznate zbirke čuda.
 
 Godišnje izdanje Ginisove knjige rekorda, pak, koje se štampa u više od 100 
	zemalja i na 37 jezika, ruši sve rekorde kao najprodavanija knjiga sa 
	autorskim pravima.
 
 Patisonov sin Džim Junior, koji se nalazi na čelu ogranka Ripli, kaže da je 
	prosto neverovatno ovo istorijsko objedinjavanje o dve svetske vodeće kuće 
	vezane za rekorde i njihovo obaranje.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Venčanje u Dominikani nije upisano u knjige |  |  |  | Neki parovi koji su želeli da im venčanje bude po scenariju iz snova, i za to 
	platili velike novce, ni u košmaru nisu mogli da naslute da se može desiti 
	da u stvari nisu ni venčani. 
 Istražni organi u Dominikanskoj Republici, ustanovili su, naime, da je u toj 
	zemlji načinjena velika prevara sa navodnim venčanjima parova iz Velike 
	Britanije i Kanade.
 
 
  Zainteresovanim 
	parovima je od jula prošle godine, pa naovamo, po ceni od nekoliko hiljada 
	dolara u Dominikani organizovano venčanje i medeni mesec, ali se ispostavilo 
	da ništa od toga nije ušlo u zvanične knjige. 
 Na sajtu tamošnjeg Ministarstva za turizam stoji da je cena venčanja 455 
	dolara, ali da može biti i viša ukoliko se organizacija ceremonije prepusti 
	odmaralištu.
 
 Privedene su četiri osobe, ali optužnice još uvek nisu podignute.
 
 Nadležni iz Dominikanske Republike obećavaju da će u saradnji sa 
	predstavnicima Nacionalne asocijacije za hotele i ugostiteljstvo pokušati da 
	obezbede garanciju turistima da se ovakvi propusti više ne dešavaju.
 
 Džoslin Pudžol, službenica za konzularne poslove pri ambasadi Dominikanske 
	Republike u Otavi, obećava kanadskim parovima koji kao žrtve prevare još 
	uvek nisu dobili nikakvu zvaničnu potvrdu o svom venčanju, da će im izvod iz 
	knjige venčanih stići od tamošnje vlade, samo da budu strpljivi.
 
 Ona je istakla da se ovo desilo prvi put, da se ne radi o raširenoj pojavi i 
	da nema razloga da se zbog usamljenih slučajeva gubi poverenje.
 
 Po nekim podacima čak oko sedam hiljada kanadskih parova godišnje se venča 
	ili priušti sebi ponovnu ceremoniju upravo u Dominikani, i kod 99 odsto je 
	sve regularno i po propisima.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Hokejaši i klizači za Ginisa |  |  |  | Upravo u vreme kada je objavljeno da je Kanađanin Džim Patison postao vlasnik 
	Ginisove knjige rekorda, stigle su i vesti o dva nova poduhvata koji će biti 
	uvedeni među ovogodišnje rekorde. 
 Lanac sa ukupno 1.438 osoba, koje su se držale rukama za ramena ili struk 
	osobe ispred njih, klizao je ukupno tri minuta zajedno duž vinipeške reke 
	Asiniboin u ponedeljak u želji da obori Ginisov rekord.
 
 
  Organizatori 
	kažu da su želeli da pokažu i da je Vinipeg prestonica zime, koji je već 
	upisan u knjigu rekorda sa najdužim prirodnim klizalištem od 8,54 kilometara. 
 Drugi poduhvat izveden je u Edmontonu, gde je grupa od 40 hokejaša na 
	otvorenom klizalištu postavila je novi svetski rekord u dužini trajanja 
	utakmice. Utakmica je trajala neprekidno 241 sat (deset dana), za jedan sat 
	više od prethodnog rekorda koji su takođe oni držali. Rezultat ove utakmice, 
	koju tek treba da prizna tim iz Ginisove knjige rekorda, glasi 2.250:2.223, 
	mada je on najmanje bitan detalj ove manifestacije. Čitav projekat smislio 
	je i organizovao Brent Sajk, a cilj svih učesnika bio je da podignu svest o 
	bolestima raka i prikupe sredstva za istraživanja ove bolesti kod dece. 
	Veruje se da će akcijom uspeti da zaokruže cifru na pola miliona dolara.
 
 Postizanje rekorda pomogli su brojni prijatelji i dobrovoljci, koji su 
	pružali medicinsku, masersku, moralnu i navijačku podršku hokejašima da 
	ostanu punih deset dana na ledu hokejaškog igrališta.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Petnaest hiljada za psa |  |  |  | Bert Klark, 37, prošlog vikenda ponudio je čak 15 hiljada dolara onome ko mu 
	vrati psa Haklberija, labradora boje čokolade. Odmah je izazvao medijsku 
	pažnja u i interesovanje javnosti, a njegovo obrazloženje je bilo da nema 
	novca koji može da bude ravan vrednosti njegove veze sa ovim psom, jer je u 
	pitanju srodna duša i perfektan pas. 
 Pas je nestao ispred pekare kod ulica Boksboro i Jong gde ga je vezala za 
	drvo devojka koja ga je šetala, ali ga tamo nije više bilo nekoliko minuta 
	kasnije, kada je ona izašla iz pekare.
 
 Potraga za nestalim psom odmah je započela. Saznavši prve pojedinosti i 
	posumnjavši u otmicu, ona je ubrzo obavestila policiju, ali i vlasnika, 
	Klarka, koji je dan ranije otputovao na Floridu. On je ne časeći ni trena, 
	momentalno pronašao način da se vrati kući i ponudi nagradu poštenom 
	nalazaču.
 
 Drama i opsežna potraga za izgubljenim psom Haklberijem završila se posle 
	dva dana hepiendom. Policiji je dojavljeno gde se pas nalazi i vraćen je 
	kući živ i zdrav.
 
 Međutim, ispostavilo se da pošteni nalazač nije to za šta se predstavljao. 
	Ričardu Kasibu, čoveku koji je vlasniku Klarku vratio Haklberija, i njegovom 
	prijatelju, određen je pritvor pod optužbom da su izvršili krađu.
 
 Nagradu su morali da vrate, a policija poziva dvoje tinejdžera koji su 
	viđeni da igraju sa psom neposredno pre njegovog nestanka da dođu na 
	razgovor. Opravdano se sumnja da oni imaju veze sa otmicom psa, ali i da su 
	u srodstvu sa jednim od 'poštenih nalazača'.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Inspiracija u zakonu akcije i reakcije |  |  |  | Jedna od karakteristika dobrog nastavnika je da inspiriše. Rob Kasibo, 38, 
	srednjoškolski profesor, koji je 2000. godine proglašen za Nastavnika godine 
	u Ontariju, tu svoju sposobnost je i više nego ubedljivo dokazao. 
 On je, kao profesor hemije i fizike, uspeo da animira učenike srednje škole 
	na ostrvu Manitulin na jezeru Hjuron, u jednom od najudaljenijih i ekonomski 
	najzaostalijih regiona u severnom delu Ontarija, da zavole predmete koje je 
	on predavao i da tri godine uzastopno budu pobednici Ontarijske naučne 
	olimpijade. Kao kanadski predstavnici oni su sa Međunardne olimpijade, 
	održane u SAD-u, uspeli da donesu tri medalje 2001. godine, što je kanadski 
	rekord.
 
 Posle tog izvanrednog uspeha, ti isti učenici koje je on do tada inspirisao 
	da prevaziđu sebe, dali su mu, kao kroz fizički zakon akcije i reakcije, 
	podstrek i snagu da i on pođe u stvarenje svog sna - put biciklom oko 
	Zemljine kugle. On je želeo da to potraje dve godine i da pređe put jednak 
	dužini ekvatora, ali je ispalo trostruko duže. Avantura je trajala 6,5 
	godina, on prešao je više od 110 hiljada kilometara i boravio u ukupno 81 
	zemlji.
 
 Prepun utisaka, ali i želje da se vrati za katedru, vratio se kući i 
	trenutno traži školu u kojoj će nekim novim učenicima približavati nauku i 
	inspirisati ih da svojim znanjem dostignu svoje maksimume.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Etnički Albanci traže od Otave brzo 
	priznavanje |  |  |  | U pismu upućenom premijeru Stivenu Harperu, pripadnici etničkih Albanaca u 
	Kanadi pozvali su kanadsku vladu da ne okleva, već da brzo prizna 
	nezavisnost Kosova. Organizatori okupljanja u Torontu veruju da Kanada to 
	duguje brojnim izbeglicama koji su se tu naselili i koja je sada njihova 
	država. 
 Veliki broj slavljenički raspoloženih Albanaca, uprkos temperaturama ispod 
	nule, okupio se u nedelju da proslavi upravo deklarisanu jednostranu 
	samostalnost Kosova u Torontu i Otavi, a mnogo manji broj bio je u Vinipegu 
	i Halifaksu.
 |  |  |  |  |  |  |  |  | 
             
Oglasavanje Marketing
   
Oglasavanje Marketing   |