|
|
Broj 1146, 28. mart 2008.
| MUZIKOM OSVAJA SVET |
| |
U prijatnom ambijentu knjižare "Srbika" u Torontu, u ponedeljak po podne 24.
marta, malobrojna publika, među kojima i Konzul Dragan Grković sa suprugom
Lidijom, imala je priliku da se upozna i popriča sa neposrednom i šarmantnom
Anom Sokolović.
 Naše
gore list, ova mlada kompozitorka savremene klasične muzike dolazi iz
Beograda u Kanadu, u Montreal 1992. godine, gde do dana današnjeg živi i
radi kao gostujući profesor na McGill University. Dobitnica je brojnih
priznanja i nagrada za svoj rad, a prošla godina joj donosi i titulu
kompozitora godine u Kvebeku. Svetsku slavu stiče operom "Ponoćni sud" koja
je prošle godine izvedena u Londonu/Engleska.
- Da mi je vokalna muzika bliska otkrila sam relativno kasno, kaže Ana, jer
sama nisam volela da pevam i nemam lep glas. Ali kada sam dobila prvu
narudžbinu da napišem kratak dodatak programa za mecosopran u Montrealu,
uzela sam jednostavno svoju pesmu i nazvala je baš tako,"Pesma".
Uskoro je usledila druga narudžbina za glas, da bi tek treća bila opera.
-Opera me nije zanimala. Odrasla sam na roku i to mi nije bilo blisko.
Međutim, sazrevanjem sam shvatila koliko je glas prilagodljiv instrument i
koliko sa njim možemo uraditi. Sve stvari koje nismo sigurni da možemo
izvesti sa instrumentom, možemo sa glasom. Glas je u nama i kompozitor od
izvođača do tančina može da insistira na detaljima koji su mu bitni.
Kod stvaranja muzike najveća joj je inspiracija poreklo.
- Ja ne "citiram" srpsku muziku, kaže Ana, ali se ona može prepoznati.
Koristim arhitipove srpskih elemenata i radim na njima kao da je u pitanju
C-dur ili kakav akord. Jednostavno ga transformišem.
Vrlo joj je bitan naravno i duh našeg naroda, jer su kontrasti u njenoj
muzici došli upravo sa našeg područja.
Koliko je odlazak iz domovine uticao na javljanje želje za komponovanjem,
Ana kaže da nikada nije o tome razmišljala, ali da joj se tim razdvajanjem
nametnulo pitanje o tome ko je, šta je i šta može da ponudi svetu.
- Rodila se želja za komponiovanjem muzike u kojoj je moj karakter upravo
kao i moja muzika.
Kako to zvuči kad se reči pretoče u note, čuli smo kroz nekoliko minuta
muzike iz opere "Ponoćni sud'.
Kompozitorka nam objašnjava da je muzika ritmična, jer se inspiriše jezikom
(jedan deo je na Irskom), a akcentom se jednoličan ritam transformiše u
melodičan.
 Ana
Sokolović je došla u Toronto ovoga puta iz jednog drugog muzičkog razloga. U
utorak je u Four Seasons Centre for the Performing Arts , a u organizaciji
Queen of Puddings Music Theatre, izvedena njena opera za jedan glas pod
nazivom "Ljubavna pesma". Na najbolji mogući način pokušala je da je ispeva
i izrazi meco-sopran Lauren Phillips.... Na pet jezika, od latinskog pesnika
pa do Vaska Pope, Laze Kostića i Miroslava Antića, tema je ljubav. Dominira
samo glas, jer nema instrumentalne pratnje.
Iako se kompozicije Ane Sokolović izvode širom sveta, u Srbiji se nije čula
do danas - ni jedna. Čak i kada su Londonu poslate karte-pozivnice za
premijeru opere našim političkim predstavnicima, niko se nije pojavio.
Zašto?
Na ovo pitanje ni Ana nema odgovor. |
| |
| Ksenija Vučević |
|
| |
| AKADEMIJA ZABLISTALA U TEKSASU |
| |
Prvi i drugi ansambl i orkestar Akademije srpske narodne igre "Miroslav Bata
Marčetić" od 12. do 16. marta bio je na turneji u San Antonio, Teksas na
poziv G-đe Nelde Druri, direktora San Antonio International Folk Dance
Festivala
Na gostovanje je išlo 55 igrača i muzičara.
U podnevnim časovima na Market Sljuare u centru grada, 13. marta imali su 2
nastupa od po 15 minuta gde je bio prisutan veliki broj turista .
Akademija je održala, 14. marta, svoj celovečernji koncert u trajanju od 2
sata gde je bilo prisutno preko 600 posetilaca. Svoju virtuoznost pokazali
su kroz igre iz Bosilegradskog Krajišta, igre iz Niša, Leskovca, Studenice,
Vranjskog Polja, Kosova, Šopske igre, Vlaške igre, igre iz Bačke, Bele
Palanke.
Gosti na koncertu Akademije su bili srpski folklorni ansambl "Zavičaj" iz
Hjustona, Teksas (igrali su 2 koreografije: "Crnogorsko oro" i "Vranjanska
svita")
Na kraju koncerta publika je sa velikim oduševljenjem i velikim aplauzom
vraćala igrače na dva "bis"-a i svi su posetioci ustali i dugotrajnim
aplauzom pozdravljali igrače i muzičare Akademije.
Akademci su takođe nastupali 15. marta sa dve tačke na jubilarnom 50-tom po
redu Internacionalnom Folk Festivalu Teksasa. Pored Akademije učestvovali su
i: Mađari, iz Austina, Meksikanci iz San Antonia, Slovaci iz Baton Rouge,
LA, Španci iz San Antonia, Amerikanci iz Nju Orleansa i drugi. Ipak,
Akademci su dobili čast da kao kruna završe ovaj festival gde su ponovo
vraćeni na "bis"
Koncert i festival održani su u "Our Lady of the Lake University Theatre u
San Antoniu
Nakon izuzetnog nastupa i predivnog predstavljanja naše predivne srpske
pesme i igre, usledio je poziv da Akademci učestvuju na istom festivalu i
sledeće godine.
Prošlog vikenda se u San Antoniu u okviru pomenutog festivala održavao i
internacionalni folk seminar, tako da je umetnički direktor i koreograf
Miroslav Bata Marčetić za sve seminarce, a bilo ih je preko stotinu iz svikh
krajeva Amerike, održao kratak seminar srpskih igara.
Pored obaveza koje su imali, igrači i muzičari Akademije su imali i dovoljno
slobodnog vremena da posete poznatu tvrđavu "Alamo" i druge znamenitosti
predivnog San Antonia, da se kupaju i sunčaju obzirom da je temperatura bila
preko 30 stepeni C, da se provozaju brodićem po reci na predivnom Riverwalk-u,
da se druže, pevaju i zabavljaju…
Trenutno Akademci rade punom parom i spremaju se za: takmičenje na Kiwanis
Music Festival-u koji se održava početkom aprila; treći ansambl za
gostovanje na Internacionalnom NEFFA festivalu koji se održava u Bostonu
krajem aprila; svoj tradicionalno veliki godišnji koncert koji će se održati
10 maja u pozorištu Ryerson Univerziteta. Takođe imaju i još nekoliko
zvaničnih poziva za gostovanja po Americi do kraja sezone. |
| |
| N.T. |
|
| |
| "Naša ulica i druge priče" |
| |
Književnica Jelena Stanković Gavrilović pripada onoj zlatnoj generaciji naših
pisaca za djecu, među kojima u književnosti za najmlađe vodeća mjesta
zauzimaju, Dragan Lukić, Dobrica Erić i Ljubivoje Ršumović, sa kojima se i
ona obrela u svekoliko maštovitom dječijem svijetu.
 NAŠA
ULICA I DRUGE PRIČE je knjiga - šetnja ulicom djetinjstva, jer ova naša
poznata spisateljica ovom knjigom zaokružuje svoje stvaralaštvo, tematski
ove priče sežu u njeno zavičajno djetinjstvo i one su upečatljivo autentične
kao da su njena lična događanja i impresije iz ranog životopisa.
Poetesa i dječiji pisac Jelena Stanković Gavrilović je u 26 priča,
živopisala svoje djetinjstvo, simbolično, kao djetinjstvo iz ulice, odakle i
započinju sva naša djetinjstva prepuna raznih likova, a sjećanja na njih baš
odatle najduže traju. "Naša ulica", "Deca naše ulice", "Naša kuća", "Godišnja
doba se smenjuju, a naša ulica živi zajedno s nama, tuguje i raduje se". A u
priči "Naša kuća", književnica potencira značaj stare kuće koja ima svoju
porodičnu istoriju, u njoj je živjelo više generacija, dakle njeni preci,
tebi se očuvanjem stare kuće očuvala i sjećanja na njih.
U priči "Učiteljica Rosa", imenovana učiteljica sa svojim sjećanjem, opisuje
ulice svoga djetinjstva na Dorćolu, na kome je predavala u jednoj osnovnoj
školi. Pisati o starom Dorćolu, znači pisati o najstarijem dijelu Beograda,
i ona ga se sijeća sa ljepotom izgleda "kuće belo okrečene sa crvenim
crepovima na krovovima", ali sijeća se i lijepih vaspitnih manira njegovih
podanika, "Žene bi se ljubazno osmehivale, a deca uz blagi naklon izgovarala:
ljubim ruke".
U većini priča naše spisateljice osjeća se poetski senzibilitet, pa su njene
priče pune nježnosti i kad piše o ozbiljnim temama. Ona piše o ljubavi iz
školskih dana, u njenim likovima stanuje Sunce, a ljubav je pokretačka
energija. Nema ni jedne ulice djetinjstva bez klupe, pa ni ove o kojoj nam
tako impresivno govori spisateljica u svojoj priči.
Njene priče graniče sa poezijom, jer ona znalački gradi svoje priče po mjeri
za najmlađe čitaoce, kratka naratorska forma, siže fabula sa poentom i
porukama na završetku.
Deda je uvijek bio sinonim dobrote za dijecu, najčešće pominjani predak.
Dedine priče o prošlosti uvijek su bile zanimljive za najmlađe. Tako je i u
pričama iz "naše ulice", zauvijek ostali upisani deda Nemanja i deda
Dimitrije, koji su se družili sa dijecom iz ulice.
Priča "Tri djevojčice" osvjetljena je snažnom poentom i simbolikom. Majka je
imala tri kćeri, a one su se zvale Vera, Ljuba i Nada. Simbolika se odnosi
na porodicu, pojedinca, pa i zemlju, jer su vera, ljuba i nada neophodni za
naše postojanje, bitisanje i stvaranje.
- "U ovoj mojoj najnovijoj knjizi za djecu, kao i u mojoj cjelokupnoj
poeziji ima mnogo životnih iskustava i sjećanja, posebno na doba moga
djetinjstva. To što sam napisala, to sam i doživjela, osjetila i vidjela.
Ova knjiga za djecu je rezultat dugogodišnjeg savjesnog i upornog rada." -
kaže naša poznata književnica.
Jelena je veoma poznat pisac za djecu u našoj otadžbini gdje su njene knjige
veoma cjenjene. U svim našim bibliotekama se nalaze njene priče za djecu,
kao i pjesničke zbirke. Recenzenti i pisci predgovora njenih knjiga su bile
naše najveće pjesnikinje Desanka Maksimović i Mira Alečković, a recenzent
ove najnovije knjige za djecu je književnik Tomislav Milošević. Dugo godina
su to bile i njene intimne prijateljice. Zajedno su drugovale i išle na
poznate književne večeri po Beogradu i cijeloj Srbiji.
Preporučujem ovu divnu knjigu našoj djeci u Torontu i Kanadi, posebno našim
najmlađim u srpskim školama i njihovim nastavnicima.
Jelena Stanković-Gavrilović živi u Beogradu i Torontu. Svoj spisateljski
talenat potvrdila je u esejima, pri-čama, i prikazima objavljenim u poznatim
listovima i časopisima u otađbini. Učestvovala je u brojnim RTV emisijama za
djecu i odrasle i dobitnik je vrijednih književnih priznanja. Zastupljena je
u mnogim zajedničkim zbirkama poezije i proze u rasejanju i otađbini. |
| |
| Slobodan Rundo |
|
| |
|
Oglasavanje Marketing
Oglasavanje Marketing
|
