| 
     | 
		    Broj 1159, 27. jun 2008.
		 
 
| Džuli Kuilard ne želi da priča, već da piše 
	knjigu |  |  |  | Biografija Džuli Kuilard, žene zbog koje je ministar za inostrane poslove 
	Maksim Bernije krajem maja podneo ostavku, izaći će iz štampe ove jeseni. 
 U najavi knjige, izdavač Mekkliland i Stjuart kažu da će u njoj biti sećanja 
	koja se protežu od skromnog početka u radničkom naselju u Montrealu, pa do 
	spektakularnog dospevanja u žižu nacionalnog interesovanja, maja ove godine.
 
 
  Izdanje 
	za Kvebek prirediće Les Editions de l'Homme. 
 Interesantno je da knjige najavljena svega nekoliko dana posle njenog 
	odbijanja da svedoči pred parlamentarnom komisijom, koja ispituje moguće 
	rizike koje bi po nacionalnu bezbednost moglo imati sve što je prethodilo 
	ostavci Bernijea. Jedan od navedenih razloga pri odbijanju svedočenja bile 
	su moguće predrasude koje bi se mogle javiti, što se, po rečima liberalnog 
	poslanika Udžala Dosandža, sada potpuno kosi sa najavom objavljivanja 
	detalja iz njene priče.
 
 Maksim Bernije je, pak, u svom prvom javnom istupu u poslednjih preko mesec 
	dana, do koga je došlo u njegovom rodnom Sen-Žorž-d-Bosu, rekao da mu 
	njegova bivša devojka Džuli Kuilard nije ništa pričala o svojim prošlim i 
	kriminalnim vezama, ali niti da mu iko drugi na to skrenuo pažnju. On 
	naglašava da je o tome saznao 20. aprila, nekoliko nedelja pre nego što je 
	javno objavljeno, i to u vreme kada se njih dvoje već nisu više viđali. 
	Bernije je izjavio i da je o zaboravljenim dokumentima saznao 25. maja, a 
	sutradan je podneo ostavku. U svom obraćanju, Bernije se izvinio svojoj 
	porodici i bliskim prijateljima u čije živote je sva ova buka unela pometnju, 
	ali je i naglasio da je i pored svega, on ostao pošten i isti kao što je 
	bio.
 
 Ni Bernije nije do sada dao izjavu pred parlamentarnom komisijom.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Otac završio na sudu jer nije pustio ćerku na 
	ekskurziju |  |  |  | U Gatinou, ali i u ostalim delovima zemlje, među roditeljima i stručnjacima 
	podjednako, veliko iznenađenje izazvala je odluka sudije Vrhovnog suda Suzan 
	Tezije da u sporu između oca i ćerke, zbog zabrane odlaska na ekskurziju, 
	stane na stranu dvanaestogodišnje devojčice. 
 
  No, 
	da bi se procenilo ko je u pravu treba znati čitavu priču. U osnovi svega je 
	da je razvedeni otac, kome je sud dodelio starateljstvo nad ćerkom, 
	devojčici zabranio da odlazi na pojedine internet sajtove, a kada ga nije 
	poslušala, potpuno joj je ukinuo internet. 
 Ona je potom iskoristila internet priključak kod drugarice i poslala u etar 
	svoje nedolične fotografije. Kada je otac otkrio šta se dogodilo, uskratio 
	joj je odlazak na ekskurziju.
 
 Verovatno ovo nije ni prvi ni poslednji slučaj da se detetu nešto uskraćuje 
	zbog neposlušnosti, ali mediji se ne bi ni interesovali toliko da se tu 
	stalo. Besnoj ćerki to je bio dovoljan razlog da se preseli kod majke, kod 
	koje je naišla na više razumevanja. Majka nije imala ništa protiv odlaska na 
	ekskurziju, međutim, ispostavilo se da je u školi bio potreban pristanak oba 
	roditelja. Pošto očev pristanak nije imala, devojčica ipak nije mogla da ode 
	na tu trodnevnu ekskurziju.
 
 To je nateralo devojčicu, da uz zdušnu majčinu podršku, podnese tužbu sudu 
	protiv oca.
 
 Sudija Tezije smatrala je da je zabrana odlaska na ekskurziju preozbiljna 
	kazna za ćerkinu neposlušnost, pa je presudila u njenu korist.
 
 Nezadovoljni otac odmah je podneo žalbu. On, takođe, odbija da ponovo 
	preuzme starateljstvo nad devojčicom zato što kaže da je izgubio autoritet 
	kod nje.
 
 Eksperti za porodično pravo i dečju zaštitu bili su zaprepašćeni odlukom 
	sudije Tezije. Najčešće se u suštini osporavala potreba da se takav jedan 
	predmet uopšte nađe pred sudom. Mnogi su, posmatrajući slučaj sa 
	roditeljskog aspekta, izjavili da se radi o problemu u kome nije potrebno 
	tražiti intervenciju suda. Advokat Fred Kogan, otac šestoro dece, naglašava 
	da nikako ne bi želeo da sudija nadgleda sve što on radi, niti bi pak želeo 
	da njegova deca budu u mogućnosti da za svaku sitnicu odlaze kod sudije.
 
 Drugi, pak, opravdavaju uključivanje suda u rešavanje ovog porodičnog 
	problema, jer smatraju da se tu radi o poremećenim odnosima koji kulminiraju 
	ovakvim ili sličnim incidentom.
 
 Džoan Durant, specijalista za dečju kliničku psihologiju i profesor 
	porodičnih društvenih odnosa na Univerzitetu Manitoba, kaže da je sudija 
	dala pozitivan primer, za razliku od uobičajenih situacija u kojima sudovi 
	staju na stranu roditelja, čak i kada 'vaspitavanje' dece uključuje i 
	fizičko kažnjavanje.
 
 Pažnju stručnjaka privlači i činjenica da je tužbu za zaštitu svojih prava 
	podnela dvanaestogodišnja devojčica. Mišel Piterson-Badali, specijalista za 
	dečja prava pri ontarijskom Institutu za proučavanje obrazovanja i 
	vaspitanja, naglašava da su deca predtinejdžerskog doba, baš u uzrastu od 12 
	godina, agresivnija u traženju svojih prava i to zato što ih ne razumeju u 
	potpunosti. Ona ističe da i deca i odrasli treba da budu bolje informisani o 
	svojim pravima i odgovornostima koje iz njih proističu.
 
 No, kako napominje njen kolega Ron Stjuart, klinički socijalni radnik pri 
	Udruženju porodičnih terapeuta, kaže da deca za dobijanje informacija o 
	svojim pravima koriste jedan od najmoćnijih izvora - svoje vršnjake, što se 
	zbog njihove nedovoljne zrelosti može izroditi u situacije poput ove o kojoj 
	sada i novine pišu.
 
 I za kraj, još jedno stručno mišljenje. Lisa Perent, koja je zastupala 
	interese dece kroz Kancelariju dečjeg advokata, naglašava da su deca sebična 
	i da žele da stvari budu onakve kakve oni žele da budu. Takođe, veruju da 
	pravosudni sistem može u tome da im pomogne, pa je to i objašnjenje zašto je 
	uopšte ova priča dospela pred sudiju, a potom i u novine.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Visoke cene benzina i ljubav |  |  |  | Visoke cene goriva nepovoljno se odražavaju na najrazličitije aspekte života. 
 
  Pored 
	evidentnog uticaja na inflaciju, o čemu ekonomski eksperti uredno 
	izveštavaju, primećuju se posledice pri svakodnevnim odlascima na posao, 
	potom u druženju i društvenim aktivnostima. Nedavno se pisalo o uticaju na 
	jelovnik i prelasku na namirnice koje se lokalno uzgajaju (što, uzgred budi 
	rečeno, eksperti za zdravu ishranu više nego preporučuju kroz slogan 'samo 
	što se može naći u krugu od 200 kilometara'). 
 Pomenuti su i primeri da su ljudi zbog skupog goriva promenili i adresu 
	stanovanja ili posao koji obavljaju.
 
 Najnovije je da povećanje cena goriva utiče nepovoljno i na ljubav, posebno 
	onih parova koji žive daleko jedan od drugoga. Ako treba da se putuje 
	kilometrima da bi se stiglo do voljene osobe i ako se svaki put novčanik sve 
	više prazni, nešto tu treba da se menja.
 
 Vreme je, na žalost, takvo da relativno retke parove to inspiriše da svoju 
	vezu krunišu zajedničkim životom. Oni koji nisu spremni na takve, velike 
	korake, prorede svoja viđanja, a vremenom, neretko, odreknu se i svoje 
	ljubavi. Daleko od očiju, daleko od srca, davno je rečeno.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Prodat kanadski pojas sa Titanika |  |  |  | Na aukciji u kući Kristi prodat je pojas za spasavanje sa broda Titanik, jedan 
	od poznatih šest preostalih. Otišao je u ruke nepoznatog kupca. 
 Pojas, koji je pripadao porodici Mekkveri iz Nove Skošije, prodat je za 
	68.500 dolara, što je ih je učinilo veoma srećnima. Oni su još ranije novac 
	namenili za popravku svoje porodične vikendice u Skotsvilu, Nova Skošija, i 
	verovali su da će dobiti otprilike ovoliki iznos.
 
 Pojas je na obali u Kejp Bretonu pronašao njihov predak Danbar, koji je 
	pomagao u raščišćavanju ostataka broda i stradalih putnika, u tragediji koja 
	je odnela 1.500 života. Interesantno je da dugo nisu ni bili svesni da se 
	radi o vrednom istorijskom predmetu, i generacijama dece u porodici služio 
	je kao igračka.
 
 Prošle godine je Kristi iz Londona prodao takođe jedan pojas sa Titanika, 
	ali je taj ostvario višu cenu jer je pripadao poznatom vlasniku i iza sebe 
	imao priču o pokušaju podmićivanja.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Tehnološko skidanje na međunarodnom aerodromu |  |  |  | Putnici koji prolaze kroz Međunarodni aerodrom u Kelovni moći će da učestvuju 
	u sedmodnevnom pilot projektu i prođu kroz tehnološko skeniranje koje 
	omogućava pograničnim službenicima da ’vide’ kroz odeću, u potrazi za 
	oružjem ili eksplozivom. 
 Ovaj aerodrom će biti prvi u Kanadi na kome će se proveravati nova 
	tehnologija, kao i prvi na kontinentu gde će ovakav pregled biti u 
	kombinaciji sa detektorom za metal. Naglašava se da odabran upravo ovaj 
	aerodrom zato što je na njemu deo za polaske nedavno modernizovan, a i stara 
	zona sigurnosti mogla se lako pregraditi za potrebe ovog pilot projekta.
 
 Slični aparati već postoje na pojedinim američkim aerodromima, kao što su 
	oni u Los Anđelesu, Njujorku i Feniksu, kao i u Moskvi, Osaki i Amsterdamu.
 
 Službe za obezbeđenje naglašavaju da se ovo može smatrati za revolucionarni 
	pomak ka sigurnijem putovanju i kraćim redovima i daleko efikasnijem 
	pregledu putnika, ali jedna grupa za građanska prava ovu napravu je 
	okarakterisala kao ’virtuelno skidanje do gole kože’.
 
 Međutim, predstavnici aerodromskih vlasti kažu da slike ne otkrivaju baš sve, 
	tako da nema razloga za zabrinutost. Donji veš se ocrtava, pa osoba ne 
	deluje potpuno ogoljeno. Činjenica da će se osoba koja gleda snimke nalaziti 
	u drugoj prostoriji dodatno ublažava moguću neprijatnost. Ukoliko bude 
	primećeno nešto sumnjivo, radio vezom će obaveštenje biti preneto drugoj 
	osobi koja se nalazi na licu mesta, kod putnika, tako da će informacija tu 
	moći da se proveri.
 
 Takođe, naglašava se da se slike brišu odmah čim putnik prođe kontrolni 
	punkt, tako da nema čuvanja, štampanja ili slanja slika.
 
 Iako je naglašeno da je konsultovana i kancelarija komesara za privatnost, i 
	da je odakle stiglo zeleno svetlo za početak pilot projekta, demanti 
	pokazuje da do zvaničnog odobravanja nije došlo. En-Mari Hejden, portparol 
	kancelarije, istakla je da u ovoj fazi projekta nema dovoljno informacija 
	koje bi pomogle da se on preporuči, te da će oni pratiti dalji razvoj 
	situacije kako bi mogli da odluče.
 
 Ipak, istini za volju, ovaj aparat otkriva neke operacije koje je putnik 
	eventualno imao, poput od vazektomije ili mastektomije, ugrađivanje implanta, 
	prisustvo katetera i slično.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Profesorka iz Vinipega istražuje u Sićevu |  |  |  | Profesorka antropologije Mirjana Roksandić, sa Univerziteta Manitoba u 
	Vinipegu, učestvovala je u istraživanju pećine Mala Balanica, kod Sićeva, 
	Srbija, zajedno sa timom kolega sa Univerziteta u Beogradu, na čelu sa 
	profesorom Dušanom Mihajlovićem. 
 U nedavnom članku, objavljenom u Vinipeg Fri Presu, profesorka Roksandić 
	uzbuđeno priča o otkriću do kojeg su došli. Kako napominje, pronalazak 
	velikog broja ostataka materijalnog života, alatki, ljudskih i životinjskih 
	kostiju, ostataka ognjišta, može da izmeni mnoga dosadašnja ubeđenja 
	arheologa, koja se tiču postojanja, životnih navika i kulturnog identiteta 
	naših predaka iz ledenog doba. Ono što je možda i najinteresantnije, ako bi 
	se utvrdilo da je poslednji i najmlađi sloj, od pet koliko je sada otkriveno, 
	stariji od 40 hiljada godina, onda bi to moglo značiti da je u jednom 
	periodu neandertalski čovek živeo u praktičnoj kohabitaciji sa savremenim 
	čovekom.
 
 Pronađen je, naime, deo donje vilične kosti, za koji se veruje da su 
	najstariji ostaci čoveka, iako jakog primitivnog, u balkanskoj kotlini. 
	Sićevačka klisura kod Niša bila je i jedini kopneni put kojim je moglo da 
	stigne iz Afrike i Azije u Evropu.
 
 Sićevačko arheološko nalazište, koje se ovim svrstava među nalazišta prvog 
	ranga, zbog sadržaja i očuvane celovitosti slojeva, tek treba da pruži 
	odgovore na brojna pitanja koja se otvaraju. Naučnici veruju da bi 
	istraživanja mogla potrajati decenijama.
 
 Profesorka Roksandić kaže da su profeosr Mihajlović i ona imali teoretsku 
	pretpostavku o mogućoj migraciji kroz ovu oblast, ali da je ovo što je sada 
	pronađeno pružilo i fizički dokaz o prisustvu čoveka u tako davnom periodu. 
	Kako kaže, ovo bi moglo biti i ostvarenje njenog životnog sna.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Flaširanu vodu izbacuju iz škola |  |  |  | Flaširana voda mogla bi naredne godine biti ’proterana’ iz škola koje 
	potpadaju pod nadležnost odbora za regione Toronto i Otava-Karlton, zbog 
	njihove želje da smanje posledice koje po okruženje ostavlja ogroman broj 
	flašica razbacanih van kanti za reciklažu. 
 Odbori će se izjasniti ove godine, a primer za ovu inicijativu dao je Savet 
	regiona Voterlu, mada su i pojedini univerziteti već proglašeni za ’zone bez 
	flašica’.
 
 Kako se ističe, flašice će učenici i dalje moći da ponesu od kuće, jedina 
	promena će biti to što se one više neće moći da kupe u školskim automatima. 
	Uslov će, takođe, morati da bude i obezbeđivanje čiste pijaće vode u školi u 
	fontanama ili kulerima.
 
 Uzgred, i statističari ovih dana upozoravaju na rastući trend upotrebe 
	flaširane vode u kanadskim domaćinstvima, u odnosu na vodu iz gradskog 
	vodovoda. Količina ispijene flaširane vode udvostručila se u svega tri 
	godine, od 2000. do 2003. godine, a po podacima za 2006. godinu, u skoro 
	svakom trećem domaćinstvu pili su isključivo flaširanu vodu. Treba pomenuti 
	da se flaširana voda najmanje koristi kod fakultetski obrazovanih, gde tri 
	četvrtine pije vodu sa česme, kao i kod starijih građana, gde svega 17 odsto 
	koristi flaširanu vodu.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Vrtoglave cene stanova u Kalgariju |  |  |  | Kuća u Kresent Hajtsu, sa šest spavaćih soba, foajeom sa staklenom kupolom, 
	opremljenom kuhinjom, terasom na kojoj je ugrađena kada za kupanje, sa 
	pogledom na planine, prodata je u petak za rekordnih 7,5 miliona dolara, što 
	je najviša cena postignuta za kuću u Kalgariju. Nisu otkrivena imena kupca 
	niti prodavca, ali je agent za nekretnine izjavio da se radi o izuzetnoj 
	kući. 
 Samo nekoliko dana pošto je postavljen, ovaj rekord je oboren. Ne radi se 
	istina o kući, već je u pitanju luksuzni dvoetažni stan u naselju Beltlajn, 
	u izgradnji, na vrhu zgrade, od 4.400 kvadratnih stopa, koji je dostigao 
	neverovatnu cenu od 10 miliona dolara i samo još više pokazao kuda idu cene 
	na izuzetno uzavrelom kalgarijskom tržištu nekretnina. Detalji o luksuzu – 
	mermer, abonos, kristalni lusteri, prozori sa lukovima od devet metara, 
	vinski podrum, bioskop za stanare i slično.
 
 To je ujedno i najskuplja ikad prodata nekretnina u Alberti. Što se Kanade 
	tiče, svega dva stana koštala su više, jedan torontski koji je prodat za 25, 
	i jedan u Vankuveru za 18 miliona dolara.
 
 Prethodni rekord je bio 4,55 miliona i bio je postavljen aprila 2005. godine. 
	Uz tu kuću išlo je i 16 hektara imanja.
 |  |  |  |  |  |  |  |  | 
             
Oglasavanje Marketing
   
Oglasavanje Marketing   |