| 
     | 
		    Broj 1181, 12. decembar 2008.
		 
 
| Zašto ljudi traže smisleno u besmislenom? |  |  |  | "Eksperti" za leteće tanjire vide lice na Marsu. Vernici vide Bogorodicu u 
	senkama na zgradi. Ljudi koji se zanimaju za paranormalno čuju kako im se 
	obraćaju mrtvi ljudi preko radija. Pristalice teorije zavere misle da je za 
	teroristički napad na Njujork 9. septembra 2001. odgovorna administracija 
	bivšeg predsednika SAD Džordža Buša. Postoji li razlog zašto ljudi veruju u 
	ovakve stvari? 
 Naučnici tvrde da postoji i da predstavlja "tendenciju ljudi da pronađu 
	smislene sheme u besmislenim događanjima", piše "Sajentifik Amerikan".
 
 Razlog zašto ljudi vide lica u talogu kafe i ljudske figure u mrljama na 
	prozorima, čuju glasove u zvukovima koje proizvode elektronske naprava ili 
	traže teorije zavere u dnevnim vestima verovatno leži u "prvom efektu", 
	odnosno kada su naš mozak i čula unapred pripremljeni da tumače razne 
	događaje prema očekivanom modelu, onome što podsvesno želimo da vidimo ili 
	čujemo.
 
 
  Naučnici 
	su do sada tradicionalno smatrali ovu shemu ponašanja mozga kao grešku u 
	spoznaji. Ova shema je i klasifikovana. Tako prvi tip greške, ili lažno 
	pozitivna, znači da osoba veruje da je stvarno nešto što ne postoji. Ovo se 
	zove i pronalaženje nepostojećih shema. Drugi tip greške, ili lažno 
	negativna, znači da osoba ne veruje da postoji nešto što stvarno postoji. 
	Ovo se odnosi na neprepoznavanje stvarnih shema. 
 Ljudi, nažalost, nemaju detektor u mozgu koji bi razdvajao stvarne od lažnih 
	shema.
 
 Biolog Hana Koko sa Univerziteta u Helsinkiju i Kevin Foster sa Harvarda 
	zaključili su da kad god je verovanje da je lažna shema stvarna manje nego 
	kada se ne veruje u stvarnu shemu, prirodna selekcija će nametnuti ono što 
	podsvesno želimo da vidimo ili čujemo, naveo je "Sajentifik Amerikan". Ako, 
	na primer, verujemo da šuškanje u grmlju potiče od grabljivice, a ne od 
	vetra, to nas ne košta mnogo. Ali ako verujemo da je grabljivica "samo vetar", 
	to nas može koštati života.
 
 Problem je ljudi veoma loše procenjuju takve verovatnoće, ali je rizik 
	realno manji ako verujemo da je vetar grabljivica nego suprotno. Naučnici su 
	ukazali da "grabljivice izbegavaju neotrovne zmije koje oponašaju otrovnice 
	u područjima gde se nalaze staništa otrovnica".
 
 Izvesno je da bi morala da postoji praktična selekcija u verovanju da je 
	većina shema stvarna. Uzimajući u obzir dodatne stimulanse (vetar u drveću) 
	ili prethodna iskustva (sa grabljivicama ili vetrom), naučnici su zaključili 
	da će "nesposobnost individue - ljudske ili bilo koje druge - da imenuje 
	uzrok događanja oko njih, često prisiliti iste da povežu uzročne asocijacije 
	sa onima bez uzroka.
 
 Sada je jasno evolutivno objašnjenje za sujeverje - prirodna selekcija će 
	pre izabrati strategije pravljenja mnoštva netačnih uzročnih asocijacija, sa 
	ciljem da ustanovi one koje su suštinske za preživljavanje i reprodukciju.
 
 Ovakve sheme znače da ljudi veruju u "čudne stvari" zbog naše evolucione 
	potrebe da verujemo u obične stvari, zaključili su naučnici.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Slučajni susret iz koga je buknuo život |  |  |  | Naučnici tvrde da su otkrili tajnu nastanka života na našoj planeti 
 Naučnici su otkrili da je u jednom trenutku pre oko 1,9 milijardi godina 
	došlo do "slučajnog susreta" zahvaljujući kojem su kasnije nastali svi 
	oblici života na zemlji, piše "Sandej tajms".
 
 
  Organizam 
	sličan amebi progutao je bakteriju koja je razvila sposobnost da uz pomoć 
	svetlosti oslobađa kiseonik. Ta bakterija je verovatno trebalo da bude plen, 
	ali je postala deo tela napadača a time istovremeno i predak svakog drveta 
	ili cveta na planeti. Zahvaljujući ovom susretu razvili su se složeniji 
	oblici života i transformisana je evolucija na zemlji. 
 "Potomci tog majušnog organizma ispunili su našu atmosferu kiseonikom 
	neophodnim za životinje i u krajnjoj liniji za ljude", objasnio je Pol 
	Falkovski, profesor biogeohemije i biofizike na Rutgers univerzitetu u Nju 
	Džersiju.
 
 Verovalo se da su se ovi organizmi pojavljivali u više navrata. Međutim, 
	jedinstvena priroda ovog događaja postala je jasna tokom proučavanja 
	hloroplasta, tela u biljnim ćelijama koja apsorbuju sunčevu svetlost i 
	koriste je kao energiju u proizvodnji hranljivih materija i kiseonika.
 
 Naučne studije su pokazale da su geni u hloroplastima i proteini koje oni 
	proizvode toliko slični u svim biljkama, od najmanjih algi do velikih 
	hrastova, da mora biti da su svi direktni potomci jedne jedine ćelije.
 
 Grupa naučnika okupljenih na Rutgers univerzitetu jedna je od nekoliko u 
	svetu koje uz pomoć moćnog naučnog oruđa kao što je analiza DNK otkrivaju 
	kako je život evoluirao na zemlji od njenog nastanka pre četiri i po 
	milijarde godina.
 
 
  Oni 
	su takođe usavršili metod datiranja drevnih stena uz pomoć radioaktivnih 
	izotopa, koji može da pokaže koliko je kiseonika u atmosferi bilo kada su te 
	stene nastale. Rezultati ukazuju da se primitivan oblik života pojavio pre 
	tri i po milijarde godina i to su bili organizmi tipa bakterije. A onda, pre 
	više od 2,2 milijarde godina, jedna grupa, cijanobakterije, razvila je 
	sposobnost da uz pomoć sunčeve svetlosti razlaže vodu, proizvodeći hranljive 
	materije i kiseonik. 
 Ovaj događaj je predstavljao prekretnicu. Međutim, cijanobakterije su bile 
	neefikasne, pa je nivo kiseonika u vazduhu bio minimalan. Prošlo je još 
	nekoliko stotina miliona godina do "slučajnog susreta" koji je doprineo 
	nastanku biljaka - sam vremenski raspon govori o maloj verovatnoći da se 
	tako nešto uopšte dogodi.
 
 Nik Lejn, istraživač sa Univerzitetskog koledža u Londonu, rekao je za 
	britanski list da se polako upotpunjuje slika o životu koji je nastao kroz 
	niz jedinstvenih slučajnih događaja: "Prava fotosinteza se razvila samo 
	jednom, a slučajni susret iz kog su nastale biljke takođe se desio samo 
	jednom".
 
 "Kako se kiseonik akumulirao, biljke su mogle sve više da rastu. Životinje 
	su evoluirale kako su ovi novi izvori hrane postali dostupni", objasnio je 
	Lejn.
 
 Jedna od zagonetki je bila i zašto se kiseonik uopšte akumulira u vazduhu - 
	jer organizmi koji koriste kiseonik jedu biljke koje ga proizvode. To bi 
	značilo da se kiseonik koristi onoliko brzo koliko se stvara.
 
 Falkovski je utvrdio da je mnogo biljaka koje ne pojedu drugi organizmi, već 
	bivaju trajno inkorporirane u stene geološkim procesima.
 
 U moru, na primer, mrtav morski fitoplankton tone na dno i postaje deo 
	sedimenata koji se pretvaraju u stene. Falkovski računa da je u poslednje 
	dve milijarde godina na ovaj način oko 15 milijardi tona ugljenika iz 
	atmosfere "zaključano" u zemljinoj kori.
 |  |  |  | J. K. |  |  |  |  
| Igra popularna u celom svetu |  |  |  | Jedna od najpopularnijih igara koje su obišle našu planetu i danas je, uprkos 
	mnogobrojnim kompjuterskim igricama, "monopol". Prema nekim podacima, više 
	od 500 miliona ljudi širom sveta bar jednom u životu odigralo je partiju "monopola". 
 
  Preteča 
	igre kakvu danas znamo bila je "banka" koju je 1883. godine predstavio 
	pronalazač Džordž Parker. Ova igra korišćena je kao osnova za sve docnije 
	igre ovog tipa koje su nastale u kasnijim decenijama. Liza Megi iskoristila 
	je 1904. godine neke elemente iz "banke" i upotrebila ih u igri "lendlord" 
	koju je sama patentirala. Igrači u njoj imali su zadatak da "kupuju" 
	određene objekte ili delove gradova. Iako je "lendlord" bio prilično 
	zanimljiv, i sama izumiteljka više puta je istakla da su pravila ove igre 
	komplikovana i teška za razumevanje. 
 Posle niza usavršavanja, "lendlord" se probio na svetsko tržište i postao 
	jedna od najpopularnijih igara. Interesantno je da su se nazivi poznatih 
	ulica i građevina u njoj menjali od grada do grada, kako bi igra imala 
	lokalni karakter.
 
 Amerikanac Čarls Derou igrao je 1933. godine na svom kuhinjskom stolu "lendlord" 
	i oduševio se ovom igrom toliko da je poželeo da je donekle izmeni i 
	modernizuje. Novu varijantu koja je ponela naziv "monopol" igrao je sa 
	roditeljima i prijateljima, a nekoliko meseci kasnije patentirao je svoj 
	pronalazak. Derou je zatim pravio ručno kopije ove igre i prodavao ih za 
	četiri dolara po komadu. Kada je potražnja bila tolika da više nije mogao da 
	stigne da napravi dovoljan broj primeraka, obratio se kompaniji "Braća 
	Parker" i pokušao da je zainteresuje za svoj izum. Odmah su ga odbili uz 
	objašnjenje da u svojoj igri ima 52 greške. Kasnije, međutim, vlasnici 
	kompanije su ipak prihvatili inovaciju Čarlsa Deroua i rešili da otkupe 
	njegova prava na igru. Tako je 1935. godine "monopol" postao najprodavanija 
	igra u Americi. Braća Parker su platila i Lizi Megi, kao i svim drugim 
	inovatorima koji su u međuvremenu dizajnirali sličan tip igre, za ranije 
	varijante "monopola", i proglasili Deroua tvorcem ove igre.
 
 Igra "ulaganja" u nekretnine od tada do današnjih dana popularna je u celom 
	svetu i donela je ogroman novac kompaniji "Braća Parker".
 |  |  |  | D. I. |  |  |  |  
| Pametna pilula koja sama nalazi mesto bolesti |  |  |  | Popiješ pilulu a ona sama nađe mesto da ispusti lek u delu creva tamo gde je 
	najpotrebniji. Inteligentna pilula, nazvana "iPill", koja sadrži 
	mikroprocesor, bateriju, bežični radio, pumpu i rezervoar s lekom koji se 
	ispušta u određeni deo organizma, najnoviji je proizvod holandske kompanije 
	Filips. 
 Ova pilula, veličine 11x26 mm, može predstavljati bitno olakšanje u lečenju 
	tegoba poput Kronove bolesti, raka debelog creva, ulceroznog kolitisa, čira, 
	jer lek dolazi tačno tamo gde je potrebno, što takođe znači smanjenje doza i 
	neželjenih efekata leka.
 
 
  Pripremom, 
	odnosno snimanjem digestivnog trakta lekar prvo pronalazi određeno mesto u 
	sistemu za varenje gde će kapsula otpustiti lek. Program koji se snimi u 
	mikroprocesor pre ubacivanja u pilulu, treba da, u reagovanju na nivo 
	kiselosti u crevima, pokrene proces oslobađanja leka u organizam. 
 Pilula se može uneti u organizam zajedno sa hranom ili vodom, i onda se 
	spušta onako kako se, inače, hrana spušta u želudac. Po indeksu kiselosti 
	koji se poveća u stomaku sa dolaskom hrane, možemo utvrditi gde se tačno 
	nalazi pilula, koja reaguje svojim senzorom za kiselost. Bežičnim radio 
	predajnikom, ona šalje podatke kontrolnoj jedinici van ljudskog tela, a 
	potom počinje precizno ispuštanje leka, koji vrši pumpa unutar pilule, dok 
	mikroprocesor kontroliše ceo proces.
 
 Dizajn inteligentne pilule odgovara serijskoj proizvodnji, a sve navedene 
	komponente koje ulaze u sastav, minijaturizovane su zahvaljujući naprednoj 
	elektronici i mehanici.
 
 Kao mogući doprinos ove nove tehnologije u lečenju pacijenata, iPill može 
	predstavljati važnu istraživačku alatku za razvoj novih lekova koji se mogu 
	precizno "isporučiti" u sistem za varenje.
 
 
  Kako 
	se u zapadnom svetu beleži porast pacijenata sa bolestima digestivnog trakta 
	ovaj izum može predstavljati važnu prekretnicu u načinu lečenja ovih 
	pacijenata. 
 Naime, Kronova bolest i kolitis se mogu lečiti lekovima, naročito steroidima, 
	ali mnogi od ovih lekova imaju loše nuspojavne efekte za pacijente kada se 
	rastvaraju sistematski po celom organizmu. Međutim, usmeravajući lek 
	direktno do obolelog mesta, doze se mogu smanjiti i mnogi od propratnih 
	efekata se mogu izbeći.
 
 Upravo je potreba za preciznim usmeravanjem leka na određeni deo sistema za 
	varenje ta koja je dovela do razvoja inteligentne pilule, to jest, 
	elektronski kontrolisane isporuke leka.
 |  |  |  | P. Đurović |  |  |  |  
| Ben Aflek snima film o ubijenom novinaru |  |  |  |  Američki 
	glumac i režiser Ben Aflek pregovara o snimanju filma o ubistvu novinara 
	Dona Bolsa, koji je istraživao korupciju političara u Arizoni. 
 Studio Miramaks films snimiće dramu zasnovanu na istinitoj priči koja je 
	počela smrću novinara lista Arizona ripablik koji je 1976. poginuo u 
	eksploziji bombe podmetnute pod njegov automobil, piše holivudska štampa.
 
 Bols je bio jedan od osnivača novinarske organizacije Istraživački novinari 
	i urednici, čiji su se članovi kasnije udružili i dovršili njegov projekat, 
	navode dnevnici Varajeti i Holivud riporter.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Kijanu Rivs samuraj u novom filmu |  |  |  |  Američki 
	glumac Kijanu Rivs biće junak filma "47 Ronin", epske priče o grupi samuraja 
	koji su osvetili smrt svog učitelja u Japanu u 18. veku, piše dnevnik 
	Varajeti. 
 Scenario za film, zasnovan na istinitoj priči, napisaće Kris Morgan, jedan 
	od scenarista filma "Tražen". Kijanu Rivs igraće jednog od samuraja koji su 
	u Japanu čuveni po svom osvetničkom napadu od 14. decembra 1702.
 
 Film će biti spoj činjenica i fantazije, uz elemente primenjene u serijalu "Gospodar 
	prstenova" i scene borbe poput onih u "Gladijatoru".
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Male crvene jabuke kao evroužina za školarce |  |  |  | Poljske škole tragaju za specijalnim jabukama koje će, po direktivi Evropske 
	unije, od narednog septembra davati đacima za vreme velikog odmora - jabuke 
	moraju da budu slatke, crvene i prečnika šest do 6,5 centimetara. 
 Poljski voćari po ukusu i boji mogu da se uklope u te norme, sortama beni 
	šoug, rubinola, rjal gala, šampion i elise, ali je problem to što su njihove 
	jabuke suviše velike.
 
 
  Koordinatori 
	akcije "voćna evroužina u školama" preporučili su poljskim voćarima koji 
	imaju izglede da uspeju na tenderima, da do jeseni pripreme manje i crvenije 
	jabuke. 
 Veličinu jabuka odredili su dijetetičari, a ona odgovara i deci, kao 
	šestogodišnjoj Magdi Kovalčik, koja je sa vršnjacima testirala evrojabuke i 
	dnevniku "Gazeta viborča" objasnila da "jabuka mora da bude mala da se lako 
	zagrize".
 
 Niko za sada ne može da kaže zašto jabuke za poljske školarce moraju da budu 
	upravo crvene.
 
 U Poljskoj je, kroz pilot program, počelo navikavanje dece da zaista i 
	pojedu jabuke upakovane u foliju koje će dobijati tokom velikog odmora.
 
 Kako uz jabuke ne bi i dalje jeli čips, čkoladu i druge grickalice koje mogu 
	da kupe u automatima postavljenim u mnogim poljskim školama, ponuđena im je 
	"knjižica jabukomanijaka" u kojoj će dobijati pečat za svaku pojedenu jabuku. 
	Pečati kasnije mogu da se zamene za nagrade.
 
 Akciju evro voćne užine u Poljskoj su zajedno pokrenula ministarstva 
	prosvete, zdravstva i poljoprivrede, a program godišnje košta 1,3 miliona 
	evra, koji stižu iz fondova EU.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Krijumčarila majmuna pod bluzom tvrdeći da je 
	trudna |  |  |  | Jedna Amerikanka osuđena je zbog krijumčarenja, pošto je tokom avionskog leta 
	od Tajlanda do Los Anđelesa ispod bluze skrivala majmuna pretvarajući se da 
	je trudna. 
 Džipsi Loson (29) je uspešno prošla kroz američku carinu na losanđeleskom 
	aerodromu, sa majmunom koji je bio pod sedativima, piše list Spouksmen-rivju.
 
 Njena majka, koja ju je pratila na istom letu, takođe je osuđena.
 
 Uhapšene su nakon što se Džipsi Loson pohvalila jednoj prodavačici o uspešno 
	izvedenoj prevari. Majmun je potom smešten u utočište za životinje u 
	američkoj državi Oregon.
 
 Porota je proglasila dve žene krivim za zaveru i krijumčarenje robe u SAD. 
	Izricanje presude je zakazano za mart.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Jelen u učionici |  |  |  | Đaci jednog odeljenja četvrtog razreda iz Mičigena naučili su iz prve ruke o 
	ponašanju životinja kada je jedan jelen proleteo kroz prozor i završio u 
	njihovoj učionici. 
 Kada je jelen uskočio u učionicu, u vazduhu su se našli stolice, stolovi, 
	knjige i srča. Jedan dečak zadobio je malu posekotinu na glavi, ali nije 
	bilo ozbiljnijih povreda.
 
 Direktor Osnovne škole Kupersvil Ist Marti Aleksander (Marty Aledžander) 
	kazao je da je neočekivani gost "svratio" u ponedeljak popodne.
 
 Aleksander je kazao da je učiteljica bila prisebna, pošto je deci, kojih je 
	bilo 23 - rekla da legnu na pod kada je jelen proleteo kroz prozor. Potom je 
	decu izvela u hodnik.
 
 Posle posete od 30 sekundi, jelen je iskočio kroz isti prozor i pobegao.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Psi osećaju ljubomoru i nepravdu kao ljudi |  |  |  | Psi mogu da osećaju ljubomoru i da negativno reaguju na nepravdu, saopštili su 
	naučnici u najnovijoj studiji nedavno objavljenoj u SAD. 
 Pas će odbiti da da šapu, ako misli da su drugi psi oko njega nagrađeni a on 
	nije, navodi se u studiji austrijskih naučnika, koju je objavila Američka 
	akademija nauka.
 
 Za razliku od majmuna, koji su, prema prethodnim studijama, vrlo ljuti ako 
	im je učinjena nepravda, pa čak odbijaju da jedu, ako im se to ne sviđa, pas 
	to neće učiniti i neće odbiti nagradu u obliku hrane.
 
 Naučnici smatraju da je osećaj nepravde ključni element u evoluciji društva 
	i do skora se mislilo da se odnosi samo na ljude. Studije o majmunima, 
	posebno šimpanzama, pokazale su da oni mogu da osećaju ljubomoru i nepravdu 
	vrlo jako.
 
 Ekipa istraživača Frederika Rangea, sa Bečkog univerziteta, na početku 
	studije je pretpostavila da se psi ponašaju slično, pošto su u društvu s 
	ljudima i veoma su osetljivi na ljudsko ponašanje.
 
 Kada pas koji je bio poslušan ne dobije nagradu, dok je dobio drugi pas 
	pored njega, pas više neće biti poslušan. To isto će učiniti ako za nagradu 
	dobije parče hleba, a drugi pas parče mesa, navodi se u studiji.
 |  |  |  |  |  |  |  |  | 
             
Oglasavanje Marketing
   
Oglasavanje Marketing   |