| 
     | 
		    Broj 1200, 22. maj 2009.
		 
 
| Tesno i na struju |  |  |  | Više kilometara i manje zagađenja su standardi koje je postavila aministracija 
	predsednika SAD Braka Obame i koji će preobraziti flotu glomaznih američkih 
	automobila i kamiona. 
 Do 2016. godine gotovo svi Amerikanci će voziti manje automobile, od kojih 
	će sve veći broj imati elektični pogon.
 
 
  Novi 
	propisi će svesti potrošnju putničkih vozila koja se prodaju u SAD na 
	prosečno 6 litra benzina na 100 kilometra, dok će laki kamioni 100 
	kilometara prelaziti trošeći 8 litara goriva. 
 To znači da će automobili i kamioni na američkim putevima morati da budu 
	manji, lakši i efikasniji.
 
 Analitičari danas kažu da će tražene promene do te mere povećati cenu 
	pikap-kamiona da će ova popularna vozila ubuduće služti gotovo isključivo za 
	rad a ne zabavu.
 
 A umesto kombija ili džipova (SUV), porodice će koristiti dalako manja 
	vozila sa tri reda sedišta - nalik na japanski kombi Mazda 5 koji na 
	autoputu troši 7,8 litara benzina na 100 kilometara, kažu analitičari.
 
 Proizvođači već rade na novim tehnologijama, uključujući neposredno 
	ubrizgavanje goriva i veću kompresiju mešavine vazduha i goriva što podiže 
	učinak vozila.
 
 Menja se oprema automobila tako što sve veći broj uređaja pokreće stuja a ne 
	benzin, čime se štedi gorivo. Razvijaju se menjači od šest i više brzina 
	koje kontroliše kompjuter, a iz fabrika izlazi sve više hibrida sa motorima 
	na elekričnu struju i benzin.
 
 Razvoj novih tehnologija košta milijarde dolara koje će proizvođači 
	prebaciti na račun kupaca.
 
 Obamina administacija kaže da promene znače da će prosečno vozilo koštati 
	oko 1.300 dolara više, mada neki analitičari tvrde da će poskupljenje biti 
	znatno veće.
 
 Vlada kaže da će uštede na gorivu pokriti ovu raziku za oko tri godine.
 
 Proizvođači su rekli da im treba stabilno tržište sa relativno viskom cenom 
	benzina da bi se otvorio prostor za električna vozila. Dženeral Motros 
	strahuje da iduće godine krene u produkciju elektičnog Ševroleta Volt pri 
	ceni benzina od dva dolara za galon.
 
 Volt će moći da prevali 40 milja (64 kilometra) na baterije. Po pražnjenju, 
	rad preuzima mali benzinski motor koji puni baterije i pokreće vozilo. Drugi 
	prozivođači rade na kolima sličnog sistema.
 
 Ali, Volt će se prodavati po ceni od 35.000 do 40.000 dolara a kupci možda 
	neće biti voljni da plate toliko čak i uz podršku državnih olakšica.
 
 Sem, ako cene nafte ponovo ne skoče...
 |  |  |  | M.K. |  |  |  |  
| Nova etapa američke politike prema Srbiji |  |  |  | Predsednik Srbije Boris Tadić izrazio je uverenje da poseta potpredsednika SAD 
	Džozefa Bajdena Srbiji otvara novu etapu u odnosima Srbije i SAD i istakao 
	potrebu za dijalogom uprkos neslaganjima zbog Kosova. 
 
  "Potpredsednik 
	Bajden i ja smo se složili da je sada prilika da uspostavimo potpuno novi 
	nivo komunikacije između naše dve zemlje. Uveren sam da dijalogom koji je 
	baziran na obostranom uvažavanju možemo mnogo da postignemo", rekao je Tadić 
	nakon sastanka sa Bajdenom. 
 Bajden i Tadić razgovarali su prvo u "četiri oka" nešto više od jednog sata, 
	posle čega su razgovori nastavljeni sa delegacijom Srbije.
 
 Tadić je u izjavi novinarima rekao da Srbija, uprkos različitim stavovima po 
	pitanju Kosova, "želi najbolje moguće partnerske odnose sa Amerikom".
 
 "Ima mnogo tema koje nas spajaju, koje sagledavamo na isti način i na kojima 
	možemo da sarađujemo. To je pre svega integracija zapadnog Balkana u EU, kao 
	i borba protiv međunarodnog kriminala i terorizma", rekao je predsednik 
	Srbije.
 
 Podsetio je na savezništo SAD i Srbije u dva svetska rata i dodao da su dve 
	zemlje "danas saveznici u programu Partnerstvu za mir".
 
 On je ocenio da je razgovor sa Bajdenom bio veoma "otvoren i produktivan" i 
	izrazio uverenje da će doprineti otvaranju "nove etape u formiranju američke 
	politike prema Srbiji i zapadnom Balkanu", koja će "više nego do sada 
	uzimati u obzir interese Srbije kao centralnog faktora stabilnosti regiona".
 
 Tadić je ponovio stav Srbije da je jednostrano proglašena nezavisnost Kosova 
	kršenje međunarodnog prava i naglasio da "Srbija ne priznaje nezavisno 
	Kosovo" i da "to nikada neće učiniti".
 
 Posle razgovora sa Bajdenom, koji je u Beograd doputovao iz Sarajeva, Tadić 
	je rekao da se Srbija "snažno zalaže za stabilnost čitavog regiona i 
	celovitost svih zemalja članica UN". Dodao je da je Srbija, kao potpisnica 
	Dejtonskog sporazuma, garant teritorijalnog integriteta BiH i da se zalaže 
	za "rešenja koja su isključivo rezultat demokratskog sporazuma sva tri 
	konstitutivna naroda - Srba, Bošnjaka i Hrvata".
 
 Predsednik Srbije je rekao da se rat na Balkanu koji se dogodio tokom 
	1990-tih godina više ne sme ponoviti i založio se za istorijsko pomirenje 
	naroda regiona, uz poštovanje za žrtve na svim stranama.
 
 Tadić je naglasio da je strateški cilj Srbije članstvo u EU i da je podrška 
	SAD Srbiji na tom putu od velike važnosti.
 
 On je naveo da je sa potpredsednikom SAD razgovarao o unapređenju 
	bilateralnih odnosa, posebno na ekonomskom planu, dodajući da američke 
	kompanije rade u Srbiji uprkos svetskoj ekonomskoj krizi i da postoje 
	mogućnosti i za nove investicije u Srbiju.
 
 Tadić je rekao da je potpredsednik Bajden najviši američki zvaničnik koji 
	dolazi u Srbiju posle 30 godina i istakao da Srbija veoma ceni "novu viziju 
	i pragmatizam" kojim nova administracija u Vašingtonu pristupa rešavanju 
	problema.
 
 U obraćanju novinarima posle razgovora potpredsednikom SAD, Tadić je rekao i 
	da je Bajdenu preneo poziv da predsednik SAD Barak Obama poseti Srbiju.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Lider Tamilskih tigrova - od kulta do 
	diktatora |  |  |  | Vođa Tamilskih tigrova Velupilaj Prabhakaran malu grupu oskudno naoružanih 
	pobunjenika preobrazio je u jednu od na svetu najkompleksnijih i 
	najbezobirnijih pobunjeničkih organizacija, ali je potom nizom loših 
	proračuna doveo svoje borce do potpunog poraza. 
 Proglašenjem pobede nad Oslobodilačkim tigrovima tamilskog Elama i ubistvom 
	Prabhakarana, u ponedeljak je okončan skoro 30-godišnji sukob snaga Šri 
	Lanke i pobunjenih Tamila u kojem je poginulo više od 70.000 ljudi.
 
 
  Ubijeni 
	lider Tamilskih tigrova bio je za svoje pristalice nepokolebljivi vođa borbe 
	za uspostavljenje zasebne države naroda Tamila koji smatraju da ih 
	diskriminišu većinski Sinhalezi. Za protivnike, Prabhakaran je bio brutalni 
	vođa saomubilačkog kulta koji je više puta podrio mirovne sporazume da bi 
	održao svoju vlast. 
 Borci Tamilskih tigrova, od kojih su neki prisilno regrutovani još dok su 
	bili deca, Prabhakarana su smatrali nespornim liderom.
 
 Od njih je tražio celibat, prekid svih ličnih odnosa, kao i da na ogrlici 
	nose cijanid da bi mogli da se ubiju ako bi bili uhvaćeni, podseća agencija 
	AP.
 
 "On je njihov mozak. On je njihovo srce. On je njihov Bog. On je njihova 
	duša. I cele organizacija se okreće oko njega", rekao je indijski novinar 
	koji je napisao biografiju lidera Tamilskih tigrova.
 
 Na vrhuncu moći, Prabhakaran je praktično diktatorski vladao stotinama 
	hiljada ljudi širom severa Šri Lanke u separatističkoj državi koja je imala 
	zastavu, policijske snage i sudski sistem.
 
 Za više od 25 godina šrilankanskog građanskog rata, Tamilski tigovi su pod 
	Prabhakaranom usavršili umeće bombaških napada, atentate najviših političara, 
	uključujući bivšeg indijskog premijera Radživa Gandija, a u bitkama su 
	praktično postigli ravnotežu sa zvaničnim bezbednosnim snagama Šri Lanke.
 
 Tamilski tigrovi su bili naoružani teškom artiljerijom, imali su mornaricu, 
	bazične vazdušne snage i jedinicu napadača samoubica. Njihovi avioni su 
	svojevremeno bombardovali međunarodni aerodrom u prestonici Šri Lanke 
	Kolombu.
 
 Tamilski pobunjenici su navodno zarađivali i do 300 miliona dolara godišnje 
	švercom oružja i droge, ali i organizovanjem lažnih humanitarnih akcija i 
	donacijama tamilske emigracije.
 
 Zbog samoubilačkih napada, poput napada na Hram Budinog zuba 1998. i 
	atentata na nekoliko političara u Šri Lanki, uključujući bivšeg predsednika 
	Ranasinghe Premadasa, SAD, EU i Indija su Oslobodilačke tigrove tamilskog 
	Elama proglasili terorističkom organizacijom.
 
 Iako se o Prabhakaranu povremeno govorilo kao o velikom strategu, vođ Tamila 
	je napravio niz pogrešnih procena koje su konačno dovele do njegovog pada.
 
 Najvećeg saveznika Indiju je odgurnuo pošto je 1991. poslao ženu samoubicu 
	da u bombaškom napadu ubije Gandija, što je navodno bila osveta zbog 
	razmeštanja indijskih mirnovih trupa u Šri Lanki. U Šri Lanki, Tamila ima 
	oko tri miliona dok ih u Indiji živi oko 60 miliona.
 
 U pregovorima posle prekida vatre 2002. godine, Prabhakaran je odbacio 
	sporazum koji bi Tamilima dao široku autonomiju na severu i istoku Šri Lanke. 
	Lider Tamila je zahtevao zasebnu državu Tamila koja bi se zvala Elam.
 
 "Hiljade mojih dečaka položilo je svoje živote za Elam. Njihova smrt ne može 
	biti uzaludna", rekao je indijskoj novinarki 1990. godine.
 
 Pošto su 2006. propali novi mirovni pregovori, vlada je pokrenula veliku 
	ofanzivu koja je kulminirala ove godine. Vladine snaga su pobunjenike prvo 
	proterale s istoka zemlje, da bi ih potom saterale na malu teritoriju na 
	severu, a u ponedeljak konačno pobedile.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Kanađani ne odmaraju dovoljno |  |  |  | Skoro četvrtina Kanađana ne iskoristi ceo godišnji odmor, pokazuju rezultati 
	najnovijeg istraživanja Haris/Desime, urađenog za Ekspediju, on-lajn 
	putničku agenciju. 
 
  Pretvoreno 
	u dane to iznosi oko 34 miliona neiskorišće-nih dana odmora, ili 6,03 
	milijarde dolara koji se godišnje kroz novac vraćaju poslodavcima. 
 Agencija je ustanovila i da je kriza dovela do toga da je preko dve petine 
	ispitanih priznalo da je pod stresom, napeto i da im treba odmor, dok se u 
	isto vreme prošle godine tako osećala trećina građana.
 
 Ekspert za stres i velnes Beverli Bauerman-King objašnjava da kriza i 
	napetost na radnom mestu produbljuju potrebu za odmorom, te da se odlazak na 
	odmor može računati kao investicija u zdravlje.
 
 Najbolji dokaz da je ona u pravu je podatak da više od dve četvrtine 
	zaposlenih primeću-je da je njihova produktivnost u porastu po povratku sa 
	odmora, a više od polovine anktiranih tvrdi da se oseća podmlađeno i vraćeno 
	u život.
 
 Sa druge strane, po rečima Karen Souard, potpredsednika firme Šepel za 
	konsalting u oblasti rada i zdravlja, privreda je stavila ljude u poziciju u 
	kojoj oni ne misle da treba da uzmu odmor, jer oni ne mogu da se opuste i da 
	misle da će sve biti u redu kada se vrate.
 
 Trinaest odsto zaposlenih ističe da je njihov posao njihov život i da imaju 
	previše posla da bi mogli da se odmore.
 
 Broj onih koji bi na odmor otišli jedino uz svoja elektronska pomagala je 
	veći, i u zavisnosti od firme ili posla kojim se bave može da dostigne 
	izuzetno visok procenat.
 
 Ova anketa je pokazala da se svega osam odsto zaposlenih po-tpuno isključi 
	od svojih radnih obaveza dok su na zasluženom godišnjem odmoru. Oni imaju i 
	najveću korist od odmora, jer ga ne prekidaju radnim obavezama i kontaktima.
 
 Stručnjaci kažu da kompa-nije mogu imati kratkoročnu materijalnu korist od 
	neiskorišćenih dana od odmora, ali na duže staze, ukoliko se nastavi, takva 
	praksa se može nepovoljno odraziti na poslovanje, pre svega zbog 
	iscrpljenosti zaposlenih. Stručnjaci pominju da su poremećaji nervoze glavni 
	razlog za bolovanja radnika, a u suštini se tu radi o nesposobnosti radnika 
	da predahnu.
 
 Dešava se, neretko, da se da-ni odmora koriste za obavljanje najrazličitijih 
	privatnih po-slova, što je takođe pogrešno.
 
 Odmor treba iskoristiti za zabavu i relaksaciju i punjenje baterija za dane 
	koji su pred nama.
 
 Zanimljivo je da su i ovog puta žitelji Kvebeka pokazali da su najviše 
	skloni uživanju, pošto je prosečan broj neiskorišćenih dana u provinciji 
	najmanji, svega 1,39.
 
 Najprilježniji radnici su stanovnici Alberte, koji pro-sečno ne iskoriste 
	2,81 dan, a odmah za njima su i sunarodnici iz Manitobe i Saskačuana, sa po 
	2,80 'ostavljenih dana'.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Misteriozna mahovina u Karlovom mostu |  |  |  | Biser evropskog srednjevekovnog graditeljstva, Karlov most u Pragu, ponovo je 
	zbunio savremenu nauku i arhitekturu, pošto se otkrilo da su drevni neimari 
	u njegove stubove ugradili mahovinu. 
 Renoviranje najslavnijeg češkog mosta u koje se posle nekoliko decenija 
	temeljno upustila češka prestonica, otkriva zagonetku za zagonetkom.
 
 
  Naučnici 
	se spore i oko ove poslednje, jer je mahovina iz borove šume i ne raste pod 
	vodom, te nije mogla da se u stubovima nađe slučajno, a naučnici ne znaju 
	čemu bi mogla da služi. 
 "Sigurno je to mahovina iz 14 veka. To je vrsta koja ne raste pod vodom. To 
	je neobično i dragoceno otkriće. Do sada nikada ni u jednom mostu nije 
	nađena mahovina", kazao je za "Lidove novini" botaničar iz češke Akademije 
	nuka koji je mahovinu i otkrio Petr Pokorni.
 
 Kao i sa zagonetkom zašto je pod svakim stubom Karlovog mosta na dnu Vltave 
	prvo mlinski kamen i to bez rupe u sredini a tek sa njega se uzdiže sam stub 
	ili sa sporovima oko toga koliko ima istine u legendi da su u malter mosta 
	ugrađena jaja, i oko misteriozne mahovine počele su da se odmah roje razne 
	hipoteze.
 
 Jedna tvrdi da su na taj način srednjevekovni neimari stubovima olakšavali 
	težinu samog mosta, druga da su time popunjavali pukotine među kamenjem od 
	koga je izgrađen, treća da je mahovina trebalo da učini most elastičnijim, 
	četvrta u koju veruju sadašnji građevinci koji renoviraju most je da je 
	mahovina sprečavala da u most prodre suviše vode.
 
 Sam Pokorni nudi i sasvim drugu - da je večno zelena mahovina u tu značajnu 
	građevinu dospela kao deo nekog tajanstvenog rituala.
 
 Karlov most, dug 515 a širok 9,5 metara, ukrašen sa 30 statua svetaca, počeo 
	je da gradi češki kralj i rimsko-nemački car Karlo Četvrti 1357. godine a 
	dovršen je 1402. godine i sve do kraja 19. veka predstavljao je jedinu vezu 
	praških četvrti na levoj i desnoj obali Vltave.
 
 Drugi je najstariji most koji se u Češkoj očuvao do današnjih dana a kao 
	simbol Praga i kralja Karla Četvrtog koga su savremeni Česi u anketi pre 
	nekoliko godina odabrali za najvećeg Čeha u istoriji, građevina u vezi sa 
	kojom kola najviše legendi.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Prostitutke kao rame za plakanje |  |  |  | Seks sa prostitutkama čini značajan deo noćnog provoda u Moskvi, ali on bi 
	uskoro mogao da preraste u razgovor sa prostitutkama, pošto dobar deo 
	mušterija sve više umesto seksualnih usluga čezne za emotivnom podrškom. 
 Adrijana, u svojim tridesetim godinama, koja radi u stanu koji deli sa 
	svojim 18-godišnjim sinom, ispričala je da je njen posao postao uglavnom da 
	teši muškarce. "Mušterije se žale i u poslednje vreme ne dolaze radi seksa", 
	navela je.
 
 Prisetila se nedavnog iskustva sa jednim klijentom čija je mesečna zarada, 
	usled krize, smanjena za trećinu i iznosi 40.000 rubalja (1.200 dolara).
 
 
  "Zaustavio 
	se posle tri sekunde i predložio da pijemo i razgovaramo", ispričala je 
	Adrijana. 
 Želja za seksom i ekonomski prosperitet usko su povezani, rekla je britanski 
	seksolog Trejsi Koks.
 
 "Mnogi muškarci sebe definišu na osnovu svog posla i novca koji zarađuju... 
	Naš libido je definitivno ugrožen kada nastupe finansijske poteškoće. Stres 
	umnogome doprinosi gubitku libida", istakla je ona u intervjuu agenciji 
	Rojters.
 
 "Prostitutka je neko ko je u osnovi plaćen da ne osuđuje zahteve mušterija i 
	stoga postaje idealna osoba za razgovor", dodala je Trejsi Koks. Iako 
	ilegalan, seks za novac je i dalje opšteprihvaćen među ruskim muškarcima. 
	Autoputevi sa osam traka, koji presecaju prestonicu Rusije, vrve od 
	prostitutki. One, međutim, priznaju da je potražnja za seksom opala.
 
 "Sada često govore o svom poslu. Strahuju da bi mogli da ga izgube", rekla 
	je o svojim mušterijama Olja, koja ima nešto više od 20 godina i radi u 
	blizini glavne moskovske obilaznice.
 
 Na sajtu www.dž-love.ru, na kojem muškarci mogu da traže prostitutke u svom 
	delu grada, baner ih poziva da se opuste uz razgovor: "Kada cena vaših 
	akcija počne da pada, ima li boljeg načina da se opustite nego uz razgovor 
	sa nekom od naših devojaka".
 
 Moskovska policija odbija da iznese procene o broju prostitutki koje rade u 
	Moskvi, ali se u izveštajima medija pominje brojka od 100.000, što je oko 10 
	puta više nego što ih ima u Londonu ili Njujorku.
 
 Usled finansijske krize, broj ruskih milijardera prepolovljen je u toku 
	protekle godine i danas ih ima 49. Nezaposlenost je sve veća, plate se 
	smanjuju pa su prostitutke rešile da raznim popustima privuku mušterije.
 
 One navode da mogu pristojno da žive uz mesečnu zaradu od 2.000 dolara, ako 
	imaju po nekoliko mušterija svake noći. Malobrojna elita i dalje naplaćuje 
	svoje usluge nekoliko hiljada dolara po susretu.
 
 Marina (26) je ispričala da sada za 6.000 rubalja nudi specijalni provod, 
	što je za trećinu jeftinije nego pre krize.
 
 Žene koje dolaze iz provincije u velike gradove kao što su Moskva i Sankt 
	Peterburg dodatno spuštaju cene usluga.
 
 Adrijana je takođe morala da snizi cene svojih usluga, pa je počela da 
	naplaćuje 2.000 rubalja po satu, što je za 500 rubalja manje nego pre krize. 
	Njene cene sada su iste kao one koje naplaćuju devojke duž autoputeva.
 
 "Muškarci koji su dolazili tri puta nedeljno sada me uopšte ne posećuju", 
	rekla je Adrijana, dodajući da u proteklih deset godina, koliko se bavi tim 
	poslom, nikad nije imala manje mušterija.
 
 Pošto su neki od najbogatijih Rusa i dalje u opticaju, elitne prostitutke 
	prolaze kroz krizu bez ikakvih problema.
 
 U jednom od najprestižnijih noćnih klubova Moskve, nedaleko od Kremlja, 
	prostitutke naplaćuju između 300 i 500 evra po satu i tvrde da se posao 
	odvija kao i obično. "Uslužujemo ceo svet odavde i apsolutno se ništa nije 
	promenilo", rekla je 34-godišnja Natalija, koja je to veče zabavljala 
	bliskoistočnog biznismena.
 
 Njena koleginica Lena navela je da "posao dobro ide". "Muškarci koji dolaze 
	kod nas su veoma bogati, uspešni i znaju šta žele."
 |  |  |  | M.M. |  |  |  |  
| Ekonomska kriza u BiH i kako je prevazići |  |  |  | Ako neko negde u svetu ima ma kakve šanse da izbegne svetsku ekonomsku krizu, 
	onda je to svakako Almija Muminović iz Sarajeva. 
 Ako tu ženu upitate koliko novca je ostalo zarobljeno u nekoj od propalih 
	banaka, prvo će vas začuđeno pogledati, a zatim će Vam kratko odgovoriti "to 
	je daleko od mene", jer svih tih nekoliko ušteđenih novčića drži na sigurnom 
	- ispod dušeka.
 
 Almija Muminović (54) je udovica, živi u Sarajevu od penzije koja iznosi 190 
	dolara mesečno . Ranije je prodavala mleko i to joj je bio dodatni prihod, 
	ali je onda morala da proda kravu kako bi platila kiriju.
 
 
  Kao 
	i većina drugih nezaposlenih u Bosni, kada su počele da se osećaju posledice 
	svetske ekonomske krize, Almija nije imala gde da potraži neko privremeno 
	rešenje za preživljavanje, piše Asošijeted pres (AP) 
 Bosna je u samom vrhu evropskih zemlja po broju nezaposlenih. Zvanična stopa 
	nezaposlenosti je 43 odsto i, što je poražavajuće, nastavlja da raste. Iako 
	je od završetka rata prošlo 14 godina, još uvek se ne naziru znaci oporavka 
	ekonomije.
 
 U poslednjem izveštaju Svetske banke predviđa se porast stope nezaposlenosti, 
	smanjenje izvoza ali i priliva novca koji građani BiH koji žive u 
	inostranstvu šalju svojima u Bosni. Taj novac je 2007. godine iznosio 2,4 
	milijarde dolara u činio je čak 23 odsto ukupnog nacionalnog proizvoda.
 
 Da je situacija više nego loša govore i predviđanja da će bruto nacionalni 
	proizvod ove godine pasti za čak 70 odsto.
 
 Iako zvaničnici u Sarajevu tvrde da je podatak o 43 odsto nezaposlenih 
	preuveličan, jer jedan broj ljudi radi na crno a vode se kao nezaposleni, 
	ostaje činjenica da i kada bi se procenat prepolovio, opet bi se radilo o 
	stopi nezaposlenosti koja je skoro tri puta veća nego u SAD.
 
 Oni koji su ostali bez posla, a takvih je samo za prva dva meseca ove godine 
	bilo više od 6.500, dobijaju državnu pomoć od 133 dolara mesečno i to samo 
	za prvih šest meseci. Utešno je jedino što imaju pravo na besplatnu 
	zdravstvenu zaštitu sve vreme dok se vode kao nezaposleni.
 
 Ono što međutim, nikome nije jasno, a posebno nekom strancu koji dolazi u 
	posetu Sarajevu, je kako to da prestonica zemlje ujutro u sedam časova 
	izgleda kao i svaki drugi grad.
 
 Sarajlije u novim modelima automobila žure na posao, ulice su pune ljudi, a 
	čak su i kafići od ranog jutra puni. U njima bezbrižno sede i razgovaraju 
	kancelarijski službenici, povremeno šaljući SMS poruke preko svog novog 
	aj-fona, navodi američka agencija.
 
 Kada se međutim, malo izađe iz grada i krene ka unutrašnjosti i selu, slika 
	počinje sasvim drugačije da izgleda i poklapa se sa realnim brojkama o 
	ekonomskom stanju zemlje.
 
 Potresan je slučaj bračnog para Nade i Dušana Puzigaće iz Prijedora koji su 
	izvršili samoubistvo jer nisu mogli da vrate dugove u koje su zapali. Još 
	više užasava način na koji su to izveli: nemajući novca da kupe pilule za 
	spavanje u apoteci popili su viliku količinu vinobrana.
 
 Sličnih primera u BiH ima još. Država koja je posle Dejtonskog sporazuma 
	podeljena na entitete, sa sobom vuče i glomazan administrativni aparat i 
	ogromnu birokratiju. Da bi mogla da pokrije velike izdatke, državni aparat 
	je nametnuo ogromne poreze.
 
 Tako su poslodavci dužni da po svakom zaposlenom uplate još 68 odsto za 
	socijalnu i zdravstvenu zaštitu i penziono osiguranje. To je i glavni razlog 
	zašto toliki broj ljudi mora da radi na crno, jer se poslodavcima ne isplati 
	da ih prijave.
 
 Bosna je pre krize ipak uspela da privuče neke od većih svetskih kompanija, 
	poput najvećeg svetskog proizvođača čelika Arselor Mitala koji je zaposlio 
	oko 3.000 ljudi u Zenici.
 
 Prosečna plata na nivou države je ipak samo oko 450 dolara, što je 
	nedovoljno za preživljavanje posebno ako se uzme u obzir da se cene u BiH 
	sve više približavaju cenama na Zapadu.
 
 Ekonomisti očekuju dalji pad plata i strahuju da bi ekonomska kriza, ako 
	duže potraje, mogla da dovede i do političke, pa čak i do novog rata.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Agencija Beta obeležla 15 godina rada |  |  |  | Novinska agencija Beta obeležla je juče 15 godina rada svečanim prijemom i 
	dodelom nagrade najboljem novinaru godine. 
 Agenciju je pre 15 godina osnovala grupa od osam beogradskih novinara, kada 
	su se, posle raspada Jugoslavije, sloboda mišljenja i izražavanja u Srbiji i 
	regionu našli pod teškim pritiskom.
 
 
  Beta 
	je danas jedan od ključnih izvora informacija u Srbiji i regionu. Njene 
	servise koristi nekoliko stotina klijenata, među kojima su mediji, kompanije, 
	banke, političke i nevladine organizacije i državne institucije u zemlji i 
	inostranstvu. 
 Beta emituje između 200 i 300 vesti dnevno iz oblasti politike, ekonomije, 
	kulture, sporta i zabave.
 
 Agencija ima Foto i Audio servis, Video servis (Beta tv), servis info-grafike 
	i Dokumentaciju sa svim važnim vestima i tekstovima objavljenim u zemlji u 
	poslednjih 15 godina.
 
 Beta takođe objavljuje dnevne i periodične biltene na engleskom jeziku, 
	namenjene inostranim klijentima.
 
 Beta je osnivač radija Sto plus u Novom Pazaru i Radija Beta RFI u Beogradu. 
	Ima oko 200 zaposlenih, među kojima su dve trećine novinari.
 
 Za doprinos profesionalnom novinarstvu Beta je 1997. godine dobila prestižnu 
	medijsku nagradu "Jug Grizelj". “Novine Toronto” sarađuju sa agencijom Beta 
	od 1995 godine.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Od gripa obolelo 11.034 osoba u svetu |  |  |  | Oko hiljadu novih slučajeva oboljevanja od gripa tipa A zabeleženo je u svetu 
	u protekla 24 časa, saopštila je juče Svetska zdravstvena organizacija (SZO). 
 
  Prema 
	najnovijim podacima SZO, novim gripom su zaražena 11.034 čoveka, a 85 je 
	umrlo, u 41 zemlji. 
 Većina novih slučajeva je u četiri zemlje najteže pogođene novim gripom. U 
	Meksiku su obolela 244 čoveka i tri umrla, u SAD 241, a dva su umrla, u 
	Kanadi su obolela 223 čoveka, a u Japanu 49 ljudi.
 
 Prema ranijem bilansu SZO, u 41 zemlji su obolela 10.243 čoveka, a 80 je 
	umrlo.
 
 Najviše obolelih je do sada u SAD (5.710), a osam je umrlo od novog gripa. U 
	Meksiku su gripom zaražene 3.992 osobe, a 75 je umrlo.
 
 U Kanadi je 719 ljudi obolelo, a jedan je umro, kao i u Kostariki gde ima 20 
	obolelih od gripa tipa A.
 
 U ostalim zemljama u kojima se pojavio novi grip, niko nije umro od njega.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Bogati žele da se odreknu imetka u korist 
	siromašnih |  |  |  | Grupa dobrostojećih Nemaca osnovala je inicijativu "Imućni za odricanje od 
	imetka" koja traži da svi građani koji poseduju više od 500.000 evra pomognu 
	siromašnijima u vreme krize. 
 Osnivači te inicijative smatraju da bi bogati Nemci trebalo ove i naredne 
	godine da daju najmanje po pet odsto od 500.000 evra, što bi bilo 25.000 
	evra po bogatašu, te bi se skupilo najmanje 50 milijardi evra.
 
 Apel inicijative "Imućni za odricanje od imetka" za sada je potpisalo 23 
	ljudi, ali među njima nema poznatih bogataša o čijem životu redovno 
	izveštava nemačka žuta štampa.
 
 
  "Mi 
	koji smo zahvaljujući nasledstvu, radu, uspešnom preduzeću ili uspešno 
	uloženom kapitalu došli do imetka, tražimo da svi imućni snose troškove 
	ublažavanja posedica krize i da se uključe u program investiranja za 
	budućnost", navodi se u apelu inicijative koju je pokrenuo 31-godišnji 
	filozof Bruno Has koji je svoj imetak nasledio od roditelja. 
 Planirano je da novac kojeg se odreknu bogati bude iskorišćen za podršku 
	mladima u školovanju preko povećanja broja stipendija, za pomoć primaocima 
	socijalne pomoći, podršku školskim i socijalnim ustanovama, ali i 
	investicije u obnovljive i "čiste" izvore energije i izgradnju boljih kuća.
 
 "Mi imamo više nego što nam je potrebno i smatramo da je došlo vreme da se i 
	mi javimo za reč", rekao je koordinator inicijative Has. Prvi cilj 
	inicijative jeste da što je moguće više imućnih ljudi potpiše apel.
 
 Ideja je da se onda 2011. uvede porez na imovinu, pri čemu bi svi koji imaju 
	više od 500.000 evra morali da plaćaju poseban porez od jednog procenta. 
	Pokretači inicijative, međutim, još nisu sigurni kojim bi političkim putem 
	to trebalo ostvariti.
 
 Dosadašnji potpisnici inicijative "Imućni za odricanje od imetka" 
	naglašavaju da nisu "nikakvi naivni i otkačeni bogataši", već da žele da 
	pomognu onima koji ni na koji način nisu doprineli izbijanju krize.
 
 Bogatim se u Nemačkoj smatra onaj ko živi sam i na raspolaganju ima više od 
	3.418 evra, odnosno porodica sa dvoje dece koja mesečno ima više od 7.178 
	evra mesečno.
 
 Kada je pak reč o "super-bogatima", kako ih nazivaju mediji, u Nemačkoj 122 
	osobe poseduju više od jedne milijarde evra. Prema navodima magazina "Menadžer", 
	najbogatiji Nemci su braća Karl i Teo Albreht, vlasnici lanca jeftinih 
	samoposluga "Aldi", koji poseduju po 17 milijardi i porodica Porše sa 
	vlasništvom od 12,5 milijardi evra.
 
 Pokretači inicijative "Imućni za odricanje od imetka" ukazuju da "bogatstvo 
	nije od ključnog značaja za sreću i zadovoljstvo" i žele da taj stav 
	prihvate i drugi bogati ljudi, ali naglašavaju da znaju da to "ne može da se 
	postigne za kratko vreme".
 |  |  |  |  |  |  |  |  | 
         
Oglasavanje Marketing
Oglasavanje Marketing Najpovoljnije cene, najveca posecenost   |