| 
     | 
		    Broj 1211, 14. avgust 2009.
		 
 
| Život kao bombona |  |  |  | U MAGLAJANIMA, RODNOM MESTU NAJBOGATIJE SRPKINjE U EVROPI 
 Ono što nam je Vladimir Radić, stric Slavice Eklston, ispričao moglo bi biti 
	i svojevrsni priručnik skorojevićima, serum za izveštačenost i odnarođenje. 
	Počev od prisnog poziva iz Londona: - Čiča, reci tetki da spremi malo 
	sarmice, eto nas da se vidimo!
 
 
  Obična je to žena, moj prijatelju! Ne mogu ti kas'ti po čemu bi se 
	razlikovala od drugih. Kad ovamo dođe, zaboravi i na šminku i na skupocenu 
	garderobu i frizuru. 
 Izgleda k'o kakva seljančica. Jednostavno, niko ko je ne zna ne bi ni 
	pomislio da se radi o ženi o kojoj se toliko govori i piše u svetu - opisuje 
	nam već pri pozdravljanju u Maglajanima, selu u opštini Laktaši kod Banja 
	Luke, Vladimir Radić svoju bratanicu, Slavicu Eklston, čiji su koreni upravo 
	odavde!
 
 Iako je sticajem okolnosti, samo rođena u Rijeci, u Maglajanima će ipak 
	provesti najveći deo detinjstva, zbog čega se u hrvatskoj štampi gotovo 
	neizostavno označava kao 'najbogatija Hrvatica'.
 
 - Ma, kakva Hrvatica, moli se dragom Bogu?! - protestuje naš domaćin na ovo 
	pominjanje i 'prekrštavanje'.
 
 I, zaista, Slavica potiče iz čisto srpske porodice. Otac Jovo Radić je iz 
	Maglajana kod Laktaša, a majka Ljubica rođena Malić iz Riječana, takođe, 
	opština Laktaši.
 
 Još kao mladi bračni par krenuli su za poslom u svet. Skrasili se u starom 
	delu Rijeke (Istra) gde su rodili kćerku Slavicu i dvojicu sinova: danas 
	jedan živi tamo, a drugi u Beogradu.
 
	
		 
  Za porodičnu slavu (Đurđevdan) Slavica redovno dolazi u Laktaše, kao i za 
	Božić i Vaskrs. U Maglajanima ima i kuću koju je sagradila sa braćom.
    | 
          
            | 
            Beli mrs u prtljagu za London
 Svaki boravak u Maglajanima Slavica i Berni su koristili da se dobro 
			snabde zdravom hranom. Vraćali bi se sa stotinama kilograma 
			proizvoda koje još nije dokačila hemija - od stotina komada jaja, 
			kukuruznog brašna, svežeg sira i kajmaka koje joj rodbina poruči 'kod 
			jedne veoma čiste i uredne žene'. Za sveže juneće i teleće meso 
			zadužen je mesar Jovo, a i buteljka šljivovice je obavezna u 
			prtljagu.
 
 Slavica je bogatija i od same engleske kraljice čije se bogatstvo 
			procenjuje na nešto manji iznos od milijarde dolara.
 
 Rođena 25. maja 1958.
 188 cm je visoka
 Sa 18. godini postala je manekenka
 1970. pozirala za duplericu 'Start'-a
 1981. počela da radi za Đorđa Armanija
 28 godina suprug Berni je stariji od nje
 20 miliona dolara teška je jahta Petra
 128 miliona dolara je vrednost vile u Londonu koja je ušla u Ginisa 
			kao najskuplja nekretnine na svetu. U nju se nikada nije uselila jer 
			je turska kupatila, bazen u podrmu i velika dvorana za održavanje 
			balova nisu preterano impresionirali.
 
 2 milijarde funti procenjeno je bogatstvo Eklstonovih, od čega je 
			veliki deo njen, pa je 'Forbs' navodi kao najbogatiju ženu Engleske.
 
 Vernik i priložnik
 
 Koliko Slavica drži do pravoslavlja pokazala je i kada je crkvi u 
			Maglajanima poklonila tri lustera od kojih je jedan težak celu tonu.
 - Kada je poslednji put dolazila, kao i prilikom ostalih poseta, 
			nije propustila odlazak u crkvu. Inače, nije samo Slavica pobožna. 
			Eto, i Savo kad god prolazi pored naše crkve zaustavi vozilo i 
			prekrsti se.
 |  |  
 Roditelji su joj se razveli kad je imala samo sedam godina. Siromaštvo ih je 
	satiralo, a majka Ljubica, poštena i vrlo jaka žena, kako bi obezbedila iole 
	pristojan život deci, počela je da radi na pijaci; prodavala je voće i 
	povrće.
 
 I Slavica je mnogo naučila od nje. Nikom ne čini ono što ne bi želeo da 
	drugi čine tebi.
 
 Boginjasto lepa i visoka, još od detinjstva se izdvajala. Nije joj bilo lako 
	da sačuva samosvojnost u moru udvarača. Volela je nekako više sportiste, ali 
	se zaljubila u Vladu Kalembera, pevača 'Srebrnih krila'.
 
 Sa punoletstvom, bez zazora, okušala se u poslu o kome maštaju sve lepe, i 
	pre svega, pametne devojke. Prva je u Jugoslaviji pokazala raskošno telo na 
	duplerici tada kultnog magazina 'Start'.
 
 Ispostaviće se, da joj se i te kako isplatilo. Stigao je ubrzo poziv iz 
	Milana (1981)… 
	Odmah posao kod Armanija; i promocija sportske linije. Tako je osvanula u 
	Monci.
 
 Tu će upoznati, pogađate, Berni Eklstona, vlasnika 'Formule1'. Sve ostalo je 
	romantična priča lepotice i starijeg gospodina.
 
 Kroz njihov život, davala je Berniju stabilnost. I, mir. Pazila na njega 
	više od 20-tak godina. Rodila i odgojila dve prelepe devojčice: Tamaru i 
	Petru.
 
 Iz Bosne je ponela patrijarhalnost; žena mora biti u kući. A, Berni? 
	Učvrstiće se kao finansijska i siva eminencija 'Formule1' i preuzeti potpunu 
	kontrolu nad svim takmičenjima.
 
 Mogao je da ide okolo i zarađuje, da sklapa najbolje poslove; jer je Slavica 
	sve ostalo preuzela na svoja leđa. A, na gala prijemima, opet, imala je 
	savršene manire dame.
	Do danas, svetska štampa ne prestaje o njima.
 
 - Znaš, ja nisam neki pismen čovek, ali sam brzo ukapirao zašto je to tako. 
	Ovi nji'ovi novinari tačno znaju kada ona avionom dolazi na more u Hrvatsku 
	i onda je prate na svakom koraku.
 
 Ovde, kod nas, u Republici Srpskoj, nije tako. Mi je dočekamo, mi je i 
	ispratimo. Mislim da naši nemaju smisla kako da na tom njenom imenu stvore 
	imidž.
	Slavičin stric Vladimir danas živi sam, supruga Nevenka umrla mu je pre tri 
	godine. Zato se raduje svakom pozivu bratanice:
 
 - Nazvala me u ponedeljak i rekla da dolazi u četvrtak. 
	Veli: - Čiča, reci tetki da spremi malo sarmice u zelju s kiselim mlekom. 
	Ma, zna ona da ja ne znam ni kafe sebi ispeći, a kamoli skuvati ručak. I 
	onda, kada je došla, svi smo otišli kod moje sestre Kriste koja živi sa 
	porodicom u Petoševcima, selu nekoliko kilometara odavde.
 
 A i, eto, bivši zet znao je 'zalomiti' sa meštanima. Posebno je voleo da se 
	vozi konjskim kolima, ili uzjaše bicikl. I, što se hrane tiče, da ne pričam. 
	Jeo bi sve ono što bi pravili za nas.
 
 Doduše, malo je zatezao, zbog holesterola i srca, koje je operisao. Ali, 
	ipak je uživao u vrućoj prasetini, šljivi rakiji i slatkoj piti. A kad vidi 
	koliko hrane pripremimo za ručak, samo bi odmahnuo rukom. 
	Posebno je voleo babu Stoju, kojoj su njih dvoje podigli spomenik u 
	Maglajanima. Jedini problem koji smo s njim imali je što ga Slavica nikada 
	nije naučila da govori srpski.
 
 Njihove ćerke, Petra i Tamara, govore ga perfekt. Petra je, dok je bila 
	manja, obožavala konje, kao i njen otac.Da li Slavica prati krsnu slavu, pitamo. Da i tako razrešimo njeno 
	pravoslavno srpsko poreklo.
 
 - Slavica slavu ne propušta, mnogo poštuje tradiciju. Pa, pre tri godine 
	otkazala je ručak sa švedskim kraljem, samo da bi stigla u Maglajane da 
	proslavi Krsnu slavu, Đurđevdan!
 |  |  |  | M.S. |  |  |  |  
| Neobični tricikl snima ulice Pariza za Gugl |  |  |  | Stanovnici Pariza i mogu da odahnu: Čudan trickl natovaren visoko-tehnološkom 
	opremom koji se kreće po gradu nije mašina nekog suludog naučnika koja je 
	izmakla kontroli. 
 Tricikl sa dugom šipkom na kojoj je devet kamera, Dži-pi-es (GPS), kompjuter 
	i generator, služi da doda trodimenzionalne snimke za servis Strit vju 
	internet kompanije Gugl koji omogućava panoramsko razgledanje ulica i 
	prostora, svih 360 stepeni.
 
 
  Američka 
	kompanija zaposlila je dvoje mladih biciklista da se na toj skalameriji voze 
	kroz parkove, istorijske lokacije i druge pešačke zone, da bi napravili 
	hiljade digitalnih fotografija. 
 "Ideja je da može da se ponudi panoramski snimak od 360 stepeni mesta koja 
	su do sada bila nepristupačna", rekla je portparol Gugla An-Gabriel Dauba 
	Pantanač u intervjuu agenciji Asošijejted pres (AP).
 
 Biciklisti sa majicama Gugla i belim kacigama posećuju znamenitosti kao što 
	je dvorac u Versaju, zapadno od Pariza, Luksemburški park na levoj obali 
	Sene ili sam centar grada.
	Velika bela šipka na zadnjem delu vozila ima osmougaonu platformu sa osam 
	kamera sa strane i jednom na vrhu. Svakog minuta kamere prave fotografije 
	kojim će se omogućiti korisnicima interneta da dožive obilazak tog dela 
	grada.
 
 Trickl izgleda neobično u modernom poslovnom prostoru oblakodera na trgu 
	Defans. Gregory Lande koji upravlja vozilom kaže da je za snimanje te 
	lokacije potrebno čak pet sati.
 
 Gugl će snimati Pariz do 20. avgusta, a onda ide na sever Francuske dok je 
	na jesen predviđeno da krene na jug, rekla je portparol te kompanije.
	Gugl planira da doda nove snimke na svoju opciju Strit vju (Street Vienj) za 
	sve francuske gradove sa turističkim delovima koji mogu da budu zanimljivi 
	za posetioce.
 
 Takvi tricikli su već prošli kroz ulice Velike Britanije i Italije u junu i 
	julu, a kompanija planira da napravi trodimenzionalne mape ulica drugih 
	evropskih gradova, ali još nije određeno kada.
	Da bi se zaštsitio privatnost građana, Gugl je instalirao program koji 
	prepoznaje registarske tablice automobila i lica ljudi i automatski ih 
	zamagljuje, rekla je portparol firme. Gugl će kasnije izabrati najbolje 
	snimke među hiljadama napravljenih.
 
 Taj servis je izazvao kontroverze u pojedinim državama zbog navodnog 
	zadiranja u privatnost građana.
	Kompanija je nedavno prihvatila zahteve Nemačke da izbriše nemontirane 
	snimke lica, brojeva kuća i brojeva registarskih taplica zato što su neki 
	ljudi rekli da ne žele da se te informacije koriste u Guglovom servisu.
 
 U Grčkoj su zvaničnici odbili da dozvole da se slikaju ulice dok se ne 
	obezbede jače mere za obezbeđenje privatnosti.
	Stanovnici jednog sela u Engleskoj su formirali ljudski štit da spreče 
	dolazak kamioneta sa kamerama, a u Japanu je kompanija prihvatila da ponovo 
	napravi fotografije zbog pritužbi građana da su slike snimljene sa tolike 
	visine da se može videti unutrašnjost i dvorište njihovih domova.
 
 Američko ministarstvo odbrane je zabranilo Guglu da za potrebe svog servisa 
	i dalje snima detaljne fotografije u američkim vojnim bazama.
	Slike Pariza i drugih većih gradova u Francuskoj bi trebalo da budu dostupne 
	preko interneta pre kraja ove godine.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Alkoholičari odlično prikrivaju tragove |  |  |  | Jedno vreme, tokom četvrt veka dugog alkoholičarskog staža, Amerikanka Kerol 
	Koleran je pila po 10 piva radnim danom uveče, a vikendom i više. Onda bi 
	ujutru, mamurna, otišla na posao. 
 Trudila se i uspevala da veselo ide hodnicima pozdravljajući ljude. Sigurna 
	je da niko, čak ni u centru za lečenje bolesti zavisnosti u kojem je radila, 
	nije sumnjao da ima problem sa alkoholom.
 
 
  Kerol 
	Koleran, koja danas ima 72 godine i više ne pije, jako je dobro to krila. 
	Alkoholičari, kažu stručnjaci, postanu jako dobri u prikrivanju tragova. 
	Žene su u tome posebno vešte. 
 "Prikrivanje je, zbog društvene osude, daleko češće kod žena. One, na 
	primer, biraju vodku zbog slabog mirisa", rekao je za Asošiejtid pres Robert 
	Svift, psihijatar koji se bavi bolestima zavisnosti i profesor je na 
	univrzitetu Braun u Providensu na Rod ajlendu.
 
 One piju kad nema nikog u blizini, na primer ujutru, dok su deca u školi. 
	Druge uzimaju bezbojan alkoohol i stavljaju ga u flašice od osvežavajućih 
	napitaka ili traže neobična mesta za skrivanje pića.
 Žene osećaju naročito veliku odgovornost da alkoholizam održe u tajnosti da 
	bi porodica dobro funkcionisala, kaže Petros Levunis, direktor Instituta za 
	lečenje bolesti zavisnosti u njujorškoj bolnici Sv.Luka-Ruzvelt.
 
 Zbog toga što češće od muškaraca kriju svoj problem i piju same, alkoholizam 
	kod žena je ne samo teže uočiti, već se i otkriva u ozbiljnijoj fazi.
	"Žene su često lišene znakova upozorenja koji su dostupni muškarcima. Oni 
	rade od devet do pet, često dolaze kući kasno i pod gasom i ljudi to primete. 
	Oni mogu da izgube posao, ali ređe nego žene i život", kaže Levunis.
 
 Patologija alkoholizma kod žena znatno je složenija od alkoholizma kod 
	muškarca. Kliničkim istraživanjima je potvrđeno da je organizam žene mnogo 
	osetljiviji na toksično dejstvo alkohola, nego organizam muškarca.
 
 Telo žene sadrži više masti čak i ako su mršave. Alkohol ne može dobro da 
	cirkuliše kroz masno tkivo, jer je ono slabo prokrvljeno, pa doslovce odlazi 
	pravo u glavu, gde je dotok krvi najbolji.
 
 Koncentracija alkohola u krvi dostiže kod žena vrhunac brže nego kod 
	muškaraca i duže ostaje visoka. Organizam žena sporije razgraduje alkohol 
	nego telo muškarca.
	I žene i muškarci, međutim, koriste slične trikove da prikriju problem. Za 
	više od 20 godina zloupotrebe alkohola i narkotika, Vilijem Si Mojers 
	priznaje da je to odlično radio.
 
 "Moja tadašnja supruga nije imala predstavu o tome da sam težak narkoman i 
	alkoholičar", kaže Mojers, bivši novinar, a danas direktor jednog centra za 
	odvikavanje od droge i alkohola.
 
 "Alkoholizam je često bolest poricanja, ne samo te osobe, već i njene 
	porodice. Ima znakova koji se mogu povezati, ali niko ih ne povezuje", 
	dodaje Mojers.
	Kerol Koleran, koja ne pije već 27 godina i radi kao potpredsednik jednog 
	centra za rehabilitaciju na Floridi, takođe se seća izraženog poricanja, 
	odbijanja ljudi u njenom okruženj da poveruju da je ona alkoholičar, 
	delimično zbog toga što je majka.
 
 "Komšije su mi kasnije ispričale da nisu ništa znale, ali viđali su me 
	svakodnevno s limenkom piva u ruci! Više puta mi se desilo da sam pravila 
	roštilj u dvorištu i sasvim ga upropastila, na primer služeći živu piletinu, 
	a ljudi su i dalje mislili da je sa mnom sve u redu", kazala je Kerol 
	Koleran.
 
 Po broju obolelih i umrlih, alkoholizam se u svetu nalazi na trećem mestu, 
	iza kardiovaskularnih i malignih oboljenja, a tri do pet odsto ukupne 
	svetske populacije je zavisno od alkohola.
 
 U SAD ima preko 10 miliona alkoholičara, što je više od tri odsto ukupnog 
	stanovnistva. Jedan alkoholičar košta državu oko 4.000 dolara godišnje.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Muke zbog Madone |  |  |  | Svetska pop zvezda Madona stigla je prošle noći u Prag gde se na njen koncert 
	u prirodnom amfiteatru na periferiji grada sprelo oko 40.000 Čeha. 
 Specijalni podijum u amfiteatru koji za takve mamutske koncerte svetskih 
	zvezda ubu-duće treba da zameni zastareo Strahovski stadion ili stadion 
	fudbalskog kluba Sparta, dovezlo je 16 kamiona, a pevačicu na turneji 
	"Sticky&Sweet" prati 70 kamiona sa opremom.
 
 
  A 
	upravo bukom Madonu nameravaju da nađačaju i pokvare joj koncert 
	ultrakonzervativni katolici u Varšavi, na koncertu 15. avgusta koji sledi 
	posle praškog. 
 Već sama činjenica da zvezda koja se ne libi da upotrebljava za svoje 
	provokacije verske simbole nastupa u Poljskoj, "so je na rani" poljskih 
	katolika i kampanje protiv Madone, okupljene oko Komiteta za odbranu vere i 
	tradicije, na čelu sa odbornikom Mazovjeckog vojvodstva Marjanom Bruđinjskim.
 
 Dodatno su šokirani ne samo konzervativni katolički krugovi, već i bivši 
	poljski predsednik Leh Valensa ili poljski ombudsman Januš Kohanovski, što 
	Madona u duboko religioznoj Poljskoj peva 15. avgusta, na važan katolički 
	praznik Velike Gospojine.
 
 Zašto, pitaju se oni, nije umesto Varšave odabrala da tog dana peva 
	ateističkim susedima Česima, kojima svakako vera nije sveta.
 
 Članovi Komiteta za odbranu vere i tradicije zato na internetu pozivaju 
	Poljake vernike da se pridruže kampanji "Nadja-čajmo Madonu", jer im je 
	propala nada da će koncert na taj dan zabraniti gradske vlasti a uticajna 
	Poljska katolička crkva nije dozvolila da svoj protest izraze misama na 
	otvorenom u Varšavi.
 
 
  "Pevaćemo 
	himnu i verske pesme u čast Bogorodice i patriotske pesme. Može nam se jer 
	je 15. avgust naš praznik", kazao je Bruđinjski i dodao da je za tu priliku 
	nabavljeno i moćno profesionalno ozvučenje. 
 Osim punkta kod kapije, revnosni vernici rasporediće se na varšavskom 
	aerodromu Bemovo i u grupama od po nekoliko desetina ljudi pored ograde, 
	kako bi svojim glasnim pevanjem pokrili ceo prostor a to okupljanje uredno 
	je najavljeno gra-dskim vlastima.
 
 Dok Prag ne mora da strahuje od incidenata za vreme Madoninog koncerta i da 
	očuva red dovoljno je oko 700 redara koje je angažovao organizator i 240 
	gradskih policajaca, u Varšavi koncert zadaje velike glavobolje policiji.
 
 I to zato što je pomoć vernicima obećalo tvrdo jezgro navijača varšavskog 
	fudbalskog kluba Legija.
	Kada su poslednji put huligani Legije tako nekom pomagali, nedavno sitnim 
	trgovcima u Varšavi, policija je morala da interveniše i suzavcem, a bolnice 
	u prestonici previjale su razbijene glave.
 |  |  |  | Daša Pavlović |  |  |  |  
| Nastavlja se žestoki rat Mesića i crkve |  |  |  | Svojevrstan žestok rat između hrvatskog predsednika Stjepana Mesića i najviših 
	domaćih crkvenih krugova, započet pre dve sedmice, nastavlja se međusobnim 
	optužbama u medijima. 
 Daleko su dublji koreni sukoba koji naizgled eskalirao 5. avgusta, na 
	proslavi 14. godišnjice "Oluje" u Kninu, kada je Mesić, posle zvaničnog dela 
	svečanosti, odbio da prisustvuje misi za poginule, uz objašnjenje da se 
	crkva nije ogradila od napadačkog teksta protiv njega u listu "Glas Koncila".
 
 
  Mesić 
	je godinama "na ratnoj nozi" sa katoličkom crkvom u Hrvatskoj, prigovarajući 
	joj preterano mešanje u politiku i što previše sveštenika sa oltara otvoreno 
	promoviše ekstremno desničarske političke stavove. 
 Crkva pak Mesiću neprestano prigovara zbog njegovih otvorenih 
	antifašističkih izjava, oštre osude ustaškog režima bivše NDH i njihovih 
	zločina, zalaganje za kažnjavanje ratnih zločina bez obzira s koje strane 
	oni dolazili, kao i predsendikovo odbijanje da zvanično poseti Blajburško 
	polje kao simbol stradanja gubitničke strane u Drugom svetskom ratu.
 
 Crkva ponavlja da se Mesić svojim stavovima "otvoreno stavlja na stranu 
	zločinačkog Titovog režima", te da se zalaže za zataškavanje zločina koje su 
	počinili partizani za vreme i posle Drugog svetskog rata, što Mesić oštro 
	demantuje.
 
 Umesto da se u danima posle proslave "Oluje" sukob stiša i padne u zaborav, 
	"rat" je eskalirao do otvorenog sukoba kroz medije, a međusobne optužbe 
	pršte na sve strane.
 
 Napadi na predsednika u tekstovima glavnog urednika "Glasa Koncila" Ivana 
	Miklenića ne prestaju, autor u najnovijem članku piše da bi "novi hrvatski 
	predsednik trebalo da bude zdrava i psihički uravnotežena osoba", što su 
	mnogi protumačili kao zaključak da sadašnji predsednik to nije.
 
 Sam vrh katoličke crkve, Zagrebačka nabiskupija koja izdaje "Glas Koncila", 
	i nadbiskup Josip Božanić, uporno ćute i ne komentarišu sukob, ni huškačke 
	tekstove Ivana Miklenića.
 
 Jedini koji je neočekivano stao u njegovu obranu je predsednički kandidat 
	suparničkog HDZ-a Andrija Hebrang koji je rekao da ne misli da je Mesić 
	neuravnotežena osoba, te upozorio da razlike treba da budu predmet 
	civilizovanog dijaloga.
 
 Na Mesićev odgovor nije trebalo dugo čekati jer je predsednik početkom ove 
	sedmice na "Hrvatskom radiju" optužio Katoličku crkvu da ima neopravdano 
	privilegovan položaj u odnosu na druge verske zajednice u Hrvatskoj, jer iz 
	državnog budžeta godišnje dobija 270 miliona kuna (37 miliona evra).
 
 Uz to je javno od svih državnih institucija zatražio da iz ureda sklone 
	krstove i verske simbole, kojima, kako je objasnio, u sekularnoj državi 
	kakva je Hrvatska, tu nije mesto.
	Nedopustivo je, smatra Mesić, da se krstovi nalaze u kasarnama, policijskim 
	stanicama ili zgradama lokalne uprave, jer u vojsci, policiji ili u javnoj 
	upravi osim katolika, ima i pripadnika drugih vera ili agnostika.
 
 Takav Mesićev stav su podržali i neki pravni stručnjaci, dok drugi tvrde 
	suprotno, navodeći kako nema propisa koji izričito zabranjuje isticanje 
	verskih simbola u javnim ustanovama.
 
 Hrvatska biskupska konferencija je Mesićeve reči nazvala "vrlo teškim", iz 
	čega se može zaključiti da ni jedna od sukobljenih strana neće odustati od 
	svojih stavova i da će se jalovi rat rečima i međusobnim optužbama nastaviti.
 |  |  |  | Sandra Carić Hercog Zagreb
 |  |  |  |  
| Okončati spoljno mešanje u BiH |  |  |  | Međunardna zajednica treba da prestane da se meša u situaciju u BiH, jer će 
	takvom praksom zemlja izgubiti i "privid državnosti i postati zvanični 
	protektorat", piše londonski Indipendent . 
 List piše da Evropa nema strategiju niti rezervni plan za BiH, a da izlaz 
	nisu dodatne intervencije jer je BiH godinama bila kao "međunarodni 
	operacioni sto" na kojem je dobijala "infu-zije krvi, implante i bajpasove".
  List 
	navodi da problem leži u loše zamišljenom okviru na pregovorima u Dejtonu. 
 Vašington je želeo brzo okončanje krvoprolića u BiH, a izlaslanik SAD Ričard 
	Holbruk je izašao s podelom BiH na dva federalna entiteta s nadom da će veći, 
	pretežno muslimanski entitet, polako privući i manji, navodi list, dodajući 
	da se to nije desilo, već su štaviše entiteti ojačali, posebo srpski.
 
 Od potpisivanj mira visoki predstavnici međunarodene zajednice su nametali 
	rešenja, a problem takvog pristupa je što nema izlaznu strategiju, ocenjuje 
	Indipendent, navodeći da bi ubuduće time "Bosna izgubila čak i privid 
	državnosti i postala zvanični protektorat".
 
 "Godine spoljašnjih diktata i udredbi odgajali su infatilnu političku 
	kulturu u kojoj su političari mogli da sebi dopuste ekstremne izjave zato 
	što u retko morali da preuzmu stvarnu odgovornost za zapaljive reči. Mogli 
	su da pričaju šta hoće, znajući da će 'Brisel', 'Zapad' ili 'Amerkanci' 
	imati poslednju reč. I potpisati još jedan ček", piše Indipendent. 
	Evropljani bi dok isključuju mo-gućnost da neko prizna zasebnu državu 
	bosanskih Srba, za šta izgleda da ni Beograd nije zainteresovan, trebalo da 
	prestanu da daju neodređena obećana za još "intervencija".
 
 "Bosna nikada neće biti Švajcarska. DNK zemlje to ne dozvoljava", navodi 
	list i dodaje da je svaka od tri bosanske zajednice "ljuta" na druge dva iz 
	"mnoštva razloga koji su stari makar pola milenijuma", zbog čega bi BiH u 
	najboljem slučaju mogla biti "balkanska Belgija" - aranžman bez ljubavi, 
	rođen iz geopolitičke nužnosti.
 
 "Ali to nećemo postići beskonačnom temeljnom kontrolom situacije. Bosancima 
	treba reći da to sami urade", navodi Indipendent.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Kuća od 14.000 plastičnih flaša |  |  |  | Tomislav Radovanović iz Kragujevca pročuo se po kući koju je sagradio 
	isključivo od plastičnih flaša. Pred kućom sada niče i fontana od istog 
	materijala. 
 Ovom neobičnom graditelju, inače nastavniku u penziji, bilo je potrebno šest 
	godina predanog rada da sazida kuću od 14.000 plastičnih flaša. "Eko kuća" 
	od 60 kvadrata već dve godine odoleva raznim vremenskim uslovima i privlači 
	poglede znatiželjnika.
 
 
  Tomislav 
	kaže da se i sam često zapita kako je sve to uspeo da uradi ali dodaje da 
	posao nije završen jer ima mnogo ideja kako da upotrebi odbačene plastične 
	flaše za gradnju ili dekoraciju. "Voleo bih da unutrašnje zidove ukrasim 
	mozaicima sa motivima iz prirode. Za tu kreaciju upotrebiću zatvarače i dna 
	plastičnih flaša. Bilo bi lepo ako bi mi neko u tome pomogao, možda mladi 
	ljudi koji imaju umetničke sklonosti i vole prirodu". 
 U svaki centimetar njegovog neobičnog zdanja u kragujevačkom naselju Sušica 
	ugrađene su razne vrste plastičnih flaša - od sokova, piva ili vode. Ta 
	takozvana pet ambalaža je u podu, stubovima i zidovima kuće.
	Od plastike su i "stakla" na prozorima i vratima, pločice u kupatilu, 
	sudopera, stolovi i stolice, police, čaše i lusteri. Kuća je stavljena i 
	"pod krov" od plastičnih flaša, od čega su i oluci.
 
 "Neke flaše su napunjene betonom, silikonom, a druge samo vazduhom. Po 
	potrebi, flaše sam i termički obrađivao u rerni, koristeći metalne ili 
	drvene kalupe. Flaše koje sam koristio za dekoraciju sam farbao", priča 
	Tomislav.
	Za dekorativne detalje upotrebljeno je i 2.500 zatvarača, a najviše za 
	mozaik koji je na podu kupatila.
 
 Tomislav kaže da je na ideju o gradnji kuće od "pet" ambalaže došao pred 
	kraj nastavničke karijere kada je, na času tehničkog obrazovanja učenicima 
	govorio o graditeljskom umeću starih Egipćana, Rimljana, Grka i Slovena.
 
 "Kada sam pomenuo alternativno graditeljstvo, na pamet mi je palo da bi kuća 
	mogla da se sazida i od plastičnih flaša koje više ničemu ne služe".
 
 Flaše su mu prvo donosili učenici, a zatim ih je sakupljao sa suprugom 
	Jelicom na raznim mestima, po vašarima širom Srbije, kragujevačkim parkovima 
	i izletištima, pokraj puteva, u kontejnerima...
	Kuća je izgrađena, priča Tomislav, sa minimalnim troškovima, "skoro džabe", 
	a "pet" ambalaža se pokazala kao dostojna zamena za ciglu i blokove.
 
 "Ako bi se dogodio zemljotres, ja bih se pre sklonio ovde nego u kuću od 
	cigala. Kuća od flaša je izdržala i oluju koja je iščupala orahovo drvo iz 
	korena. Kada su velike vrućine u ovoj kući je hladnije za nekoliko stepeni, 
	a jedne zime, kad je stegao mraz, u njoj je opstalo drvo života", kaže 
	Tomislav.
 
 I pored toga što je ova kuća zadivila sve koji su je videli, nije ušla u 
	konkurenciju za Ginisovu knjigu rekorda. Tomislav je podneo prijavu, ali su 
	mu odgovorili da komisija neće doći u posetu, pošto je ocenjeno da je reč o 
	"klasičnoj gradnji, a flaše su samo dekoracija".
 
 "Mislim da nisu dobro razumeli kako sam pravio kuću ili jednostavno nisu 
	želeli da bez dobrog sponzora putuju u Srbiju", kaže razočarano i poručuje 
	da je definitivno odustao od trke za Ginisov rekord.
	Tomislav se ipak ne odriče svog neobičnog hobija i novih izazova, pa je 
	proletos započeo gradnju fontane koja će biti visoka oko dva metra i u nju 
	će biti ugrađeno oko 2.000 polulitarskih flaša. "Imaće dva sprata, koje će 
	spajati globus i biće osvetljena kao Las Vegas".
 
 Tomislav je već sagradio prvi sprat fontane, koji čine devet krugova i u 
	svaki je ugrađio preko 100 raznobojnih flašica. Nova plastična tvorevina 
	biće završena do kraja ovog leta, tvrdi neimar koji u radionicu ulazi u cik 
	zore, a napušta je kasno uveče, uveren da će njegovo "pet" zdanje postati 
	turistička atrakcija Kragujevca.
 
 Pored gradnje koja ga, kako kaže, relaksira, namerava da se u budućnosti 
	više posveti svojim ekološkim izumima.
 
 "Zavodu za patente u Beogradu prijavio sam tri pronalaska za zaštitu životne 
	sredine i energije. Imam rešenje kako da električni automobil u vožnji 
	uštedi 70 odsto energije, izradio sam prototip filtera za pranje dimnjaka u 
	industriji i auspuha automobila čime se trajno rešava problem zagađenja 
	vazduha. Razvio sam ideju kako možemo da akumuliramo energiju vetra, plime, 
	oseke, talasa i iskoristimo je onda kada nam bude potrebno", priča Tomislav.
 |  |  |  | Gordana Mirović Kragujevac
 |  |  |  |  
| Monika Seleš igra egzibicioni meč u 
	Torontu |  |  |  | Američka teniserka Monika Seleš igraće još jedan meč u Kanadi, državi u kojoj 
	je igrala prvi put posle oporavka od uboda nožem, najavili su organizatori. 
 Nekada najbolja teniserka sveta igraće u egzibicionom dublu u ponedeljak 
	kada u Torontu počinje Rodžers kup. Ona je jedina teniserka "modernog doba" 
	koja je osvojila četiri uzastopne titule na turniru u Kanadi.
 
 
  "U 
	redu je da kažem 'ja dolazim'. To je velika čast za mene. Kada dođem na taj 
	stadion i vidim sve te slike, osećam se kao kod kuće", rekla je Selešova. 
 Monika Seleš osvojila je 53 WTA titule od kojih devet na gren slem turnirima. 
	Neke od titula joj više znače, kao ona na Otvorenom prvenstvu Kanade 1995. u 
	Montrealu, kada je igrala prvi put posle više od dve godine pauze.
 
 U aprilu 1993. na turniru u Hamburgu Moniku Seleš napao je navijač, koji ju 
	je pogodio nožem u leđa. Na teren se vratila 27 meseci kasnije.
 
 Na turniru u Kanadi četiri titule osvojila je i Vajolet Samerhejs, ali u 
	periodu od 1899. do 1904. godine.
	Monika Seleš rođena je 1973. godine u Novom Sadu, poslednji meč u 
	profesionalnoj karijeri odigrala je 2003. godine, a zvanično je okončala 
	karijeru u februaru 2008.
 
 Selešova je 1994. dobila američko državljanstvo.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Nole u četvrtfinalu turnira u Montrealu |  |  |  | Teniser Srbije Novak Đoković plasirao se u četvrtfinale turnira u Montrealu, 
	pošto je pobedio Rusa Mihaela Južnog sa 2:0 (6:3, 6:4). 
 U narednom kolu Đoković, koji je četvrti na ATP listi, igraće sa pobednikom 
	meča između Amerikanca Endija Rodika i Španca Fernanda Verdaska.
 
 
  Teniser 
	Srbije nije imao mnogo problema sa 65. igračem sveta i rutinskom igrom došao 
	je do pobede u ovom meču.
	Đoković očekuje težak meč sa Rodikom 
 Teniser Srbije Novak Đoković sastaće se u četvrtfinalu turnira u Montrealu 
	sa Amerikancem Endijem Rodikom, koji je pobedio Španca Fernanda Verdaska sa 
	2:1.
 
 U međusobnim duelima Rodik vodi sa 3:2, uključujući i pobedu na Otvorenom 
	prvenstvu Australije, kada je Đoković predao meč u četvrtom setu i pobedu u 
	Indijan Velsu.
 
 "Igramo na tvrdoj podlozi i nadam se da imam šansu da odigram dobro i 
	pobedim. Svi znamo da Rodik ima odličan servis i da je počeo bolje da igra 
	od kada je promenio trenera", rekao je Đoković koji je pobedio u Montrealu 
	2007. godine.
 
 Prema njegovi rečima, Rodik igra mnogo agresivnije tako da očekuje da će 
	naredni meč biti veoma težak.
	Nagradni fond turnira je 3.000.000 dolara.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
| Ana izgubila od Cink Melinde |  |  |  |  Srpska 
	teniserka Ana Ivanović izgubila je u trećem kolu turnira u Sinsinatiju od 
	59. igračice sveta Melinde Cink iz Mađarske sa 2:0, po setovima 6:7, 5:7. 
 Ivanović je dobro počela meč, oduzela je servis protivnici već u prvom gemu, 
	ali je tu prednost zadržala do šestog gema kada je Cinkova napravila brejk i 
	izjednačila rezultat na 3:3. Do kraja seta teniserke su još po jednom 
	oduzele servis protivnici, pa je pobednik rešen u taj-brejku, u kome je 
	Cinkova uzela osam poena.
 
 Srpska teniserka je i drugi set otvorila brejkom i brzo povela sa 3:0, ali 
	je Mađarica posle izuzetno velike borbe i najdužeg, petog gema u drugom setu, 
	napravila brejk, a onda zadržala svoj servis i izjednačila na 3:3. U 11. 
	gemu, Cinkova je napravila još jednom brejk, a zatim i servirala za meč.
 |  |  |  |  |  |  |  |  | 
         
Oglasavanje Marketing
Oglasavanje Marketing Najpovoljnije cene, najveca posecenost   |