|    | 
        | 
       | 
    	
     
	
Linkovi
   
    | 
     
       
	 
	Kamera 
	Borisa Spremo 
	  
	 
	
	  
	    | 
   
 
  
	 
       | 
    
	
    
500 KM SPUŠTANjA RAFTOM NA SEVERU KANADE
	
		| 
		  
		SRPSKA ZAJEDNICA  | 
		
		 
		Petak, 3. decembar 2010.  | 
	 
 
	
		| 
		 
III - 500 KM 
SPUŠTANjA RAFTOM 
NA SEVERU KANADE 
 
Životinjski svet Severa 
... i kako pobediti bube  | 
	 
	
		 
  | 
	 
	
		
				
  Njih 
	petorica; Aleksandar Gusev(Sale- Mudrac) , Radmilo Aničić(Rade - Genije), 
	Predrag Stojković (Peđa-Car), Konstantin Hadžiristić (Hari- Savesni) i 
	Milijan Lukić (Kiki- Strašni) spustili su se 500km. dugom rutom rekom Džordž 
	na raftu. Bilo je puno uzbuđenja, nestvarnih predela i ljudi. Napunili su 
	srce i dušu.  
	U nekoliko narednih brojeva objavićemo mnoge stvari koje su doživeli i 
	videli. Opustite se i uživajte. 
	 
	
				
  
	 Priču 
	O pčelama, bubama i tekućim životnim akcijama priča naš Hari, stručnjak 
	svetskog glasa, naročito u borbi protiv buba . 
	 
	“Na dalekom Sjeveru Kanade vrlo su skromni uslovi života. Duga zima 
	ograničava rast i biljkama i životinjama. Samo neke vrste su se prilagodile; 
	uglavnom su to raznorazni insekti, a velike životinje su tu samo na 
	proputovanju. Čovjek isto tako. Kažu da preko 90% životinjske protoplazme na 
	Sjeveru leti, to jeste da je u obliku insekata! 
	Pčele nisu jedne od njih, ali nije ništa neobično da vas avanturisti koji 
	putuju ovim krajevima sa maskama prebačenim preko šešira podsjete na 
	pčelare. Zašto je to tako i kako izaći na kraj s insektima - viđećete u ovom 
	članku. 
	
				
  Sve 
	počinje već sa buđenjem: treba procijeniti kakvo je vrijeme i kako se obući, 
	ali ni slučajno ne otvarajući šator? Prvo pokušavate shvatiti da li pada 
	kiša ili je to samo dobovanje bubica po unutrašnjem krovu šatora. Da li je 
	oblačno ili je to samo crna naslaga komaraca na šatoru? Ako je kiša onda se 
	morate obući i za kišu i za bube, a ako je vedro dovoljno je nabaciti samo 
	zaštitu od buba prije izlaska 'u život '. Ako imate sreće da duva vjetar 
	šanse su velike da je broj buba sveden na razuman nivo i da možete slobodno 
	izaći iz šatora. Nažalost rani jutarnji vjetar je prava rijetkost na 
	Sjeveru! 
	
				
  Nakon 
	što otvorite oči možete da prebrojite koliko je komaraca ili crnih mušica 
	(black flies) prodrlo noćas kroz zaštitne mrežice i rajsferšluse na šatoru i 
	da uživate u prvom jutarnjoj vježbi: ćišćenju zaperom. Zaper je mala 
	spravica, vrlo slična teniskom reketu, koja radi na baterije i umjesto 
	najlonskih ima metalne žice pod visokim naponom koje spaljuju u letu skoro 
	sve vrste buba uz vrlo ugodno pucketanje. Samo treba da budete dovoljno brzi 
	i dovoljno spretni sa tim reketom. Ovaj uređaj se pokazao vrlo korisnim na 
	Sjeveru kako u fizičkom smislu tako i u psihološkom: izvanredna je 
	relaksirajuća terapija biti u stanju uništavati, i to još zvučno, ova mala 
	neprijateljski nastrojena stvorenja koja vam cijeli dan rade o glavi. 
	Uživanje je neizmjerno! Nešto kao slatka osveta! 
	 
	
				
  
	 Još 
	jedan pouzdan znak da je vaš zaštitni perimetar kompromitovan: vaš kompanjon 
	u šatoru je nekad u toku noći navukao vreću za spavanje preko glave i još se 
	ne usuđuje da proviri u ovaj svijet gorke realnosti. Vaš zadatak je da ga 
	probudite i saopštite mu neprijatnu vijest da imate namjeru da se obučete i 
	izađete iz šatora. On obavezno mora biti spreman da se uhvati u koštac sa 
	bubicama koje nadru u toplu unutrašnjost šatora u momentu kad otvorite 
	rajsferšlus na vratima da izađete. 
	Prije toga imate dovoljno vremena da malo zaliječite tragove jučerašnje 
	(bezuspješne!) borbe: da jabukovim sirćetom, ili bilo kojim drugim 
	raspoloživim sredstvom, namažete ujede koji će tako mnogo manje da svrbe. 
	Ranice od crnih mušica i obada će još danima da budu tu, ali ih nećete 
	češati i napraviti još gore rane. Indijanci su tradiconalno posjećivali ove 
	krajeve u potjeri za karibuima, njihovom osnovnom hranom, ali su odlično 
	poznavali bilje i pripremali izvanredne ljekovite čajeve koji su služili i 
	kao zaštita od buba. 
	Sledi opis glavne tri vrste buba koje vas čekaju na Sjeveru : (upoznaj 
	neprijatelja da bi ga lakše pobjedio!)  
	 
	
				
  
	 - 
	Komarci su svima poznata bratija - dosadni, uporni i 
	žedni - samo što iznenađuje na Sjeveru je njihov broj ili bolje reći 
	'bezbroj', način na koji napadaju u rojevima i mogućnost da vam se prikače 
	na tijelo ili odjeću čak i po vjetru i to na onaj dio koji je u zavjetrini. 
	Pravi majstori grupnih borilačkih vještina! Osnovna zaštita : mrežice protiv 
	komaraca ( mosljuito nets). Bilo male mrežice koje se samo prebacuju preko 
	šešira i lica, bilo savršenija varijanta: bug shirts. Najbolje je ponijeti 
	obje, a po mogućnosti i rezervu! Jako dobra stvar je što su komarci 
	osjetljivi na DEET, posebno na stopostotni nerastvoreni. Ovaj se može 
	nabaviti samo u USA i, toplo preporučujem, koristiti svakodnevno i obilno na 
	Sjeveru! 
	- Crne mušice su, kao što ime kaže, minijaturni rođaci 
	naših muva. Samo su oko 2 milimetra dugačke, ali neprevaziđeni borci za 
	svoja prava na vašu krv. Napadaju u rojevima kao i komarci i, vrlo često, 
	istovremeno s njima. Jedina zaštita za lice i vrat su guste mrežice, ali se 
	moraju nositi i rukavice i duge čarape jako stegnute uz članke i ručne 
	zglobove. Iz tog razloga su kvalitetne bug shirts dizajnirane tako da imaju 
	snažne gumene zatezače i na rukavima i oko pojasa.  
	Činjenica da su neosjetljive na DEET potvrđena je u 
	praksi i ne preporučujem dalje eksperimente u tom pravcu. Ako odete na 
	Wikipedia-u i potržite informacije na temu 'black fly' saznaćete i ovo: 
	"DEET-based insect repellents may attract greater numbers of black flies"!
	 
	Njihova specijalnost je zavlačenje u sve moguće skrivene i 'dobro' čuvane 
	pukotine na vašoj odjeći i obući. Vrlo vješto će se probiti kroz dva sloja 
	stegnutih čarapa i prodrijeti do vaših članaka, ili između rukavica i 
	zatezača na vašoj bug shirt i odraditi svoj 'posao': otkinuće oko pola 
	milimetra vaše kože i kroz tu rupicu ubrizgati dovoljnu količinu narkotika 
	tako da uopšte ne osjetite da je operacija u toku, a uz to i sredstvo za 
	nezgrušavanje krvi da bi radile nesmetano narednih par minuta.  
	 
	
				
  
	 Kad prvi signal u obliku svraba stigne do vašeg mozga sve je već završeno! 
	Nije ništa neobično da primjetite na svom susjedu na splavu ili kanuu, jedan 
	lijep curak krvi niz čelo, niz bradu ili iza ušiju, koji su napravile ove 
	bubice-rudari koje su se provukle ispod vaše bug shirt kod pojasa i popele 
	se ispod košulje sve do glave. Ako, naprimjer, nosite ručni sat na 
	nezaštićenoj ruci one će se obavezno zavući ispod narukvice i markirati 
	svoja radna mjesta crvenim tačkama, a skoro zanemariti okolnu kožu. 
	Opreznost: većina normalnih ljudi nije otporna na njihove otrove i reaguju 
	vrlo burnim otocima na višebrojne ujede. 
	- Obadi su svima nam poznata napast sa kupanja po 
	jezerima i rijekama Ontarija. Razlika je jedino što su oni sa Sjevera zbog 
	nekog tajanstevenog razloga veći, dosežu čak i do 2 centimetra(!), pa kad 
	ujedu odnesu sa sobom obavezno komad vaše kože i mesa. Kupanje u rijeci čija 
	je temperature ispod 10 stepeni ne bi bilo uopšte neprihvatljivo da nije 
	ovih i ostalih letećih boraca protiv vaše higijene. 
	 
	Dakle, kad ste obavili jutarnje vidanje rana, obukli 
	se u minimalno duple duge pantalone i duple košulje ili majice dugih rukava 
	kroz koje ne prodiru rilice komaraca, duple duge čarape u koje su obavezno 
	zataknute za pantalone, natukli šešir koji će vam držati mrežicu udaljenu od 
	vašeg lica i vrata kad preko svega toga navučete bug shirt, natakli debele 
	rukavice i nazuli cipele koje najčešće unosite uveče u šator (tolerancija na 
	odgovarajuće mirise i miomirise se podrazumjeva!), spremni ste da otvorite 
	šator i suočite se sa 'čuvarima Sjevera'.  
	Slijedeći, možda i najteži, dnevni zadatak koji morate da obavite je 
	pražnjenje! Naravno da se niste drznuli da noću zbog ovih prirodnih potreba 
	izlazite iz šatora pa vam je ovaj zadatak vrlo, vrlo hitan ( 'dug vakat i 
	veliki zor' što bi neki rekli!). Međutim, taj nepriličan dio vašeg tijela 
	koji morate da izložite u toku ove operacije je izuzetno osjetljiv! Imaćete 
	velikih problema da sjedite ako se propisno ne zaštitite. Dilema je velika i 
	nećete vjerovati koliko su brojni slučajevi konstipacije na Sjeveru! 
	 
	 
	
				
  
	 Ako 
	imate sreće da je jutro jako hladno, da ima vjetra i da ste prošle noći 
	našli kamp mjesto na velikoj pješčanoj ili šljunkovitoj plaži gdje ima vrlo 
	malo rastinja, vaš problem je vrlo brzo riješen jer ćete moći da bezbjedno 
	čučnete. Pošto ovakvih jutara ima nažalost vrlo malo, morate pristupiti 
	specijalnoj proceduri sa uređajem koji se zove ' bug bag '. Ovaj genijalni 
	pronalazak se satoji od velike vreće sašivene od guste mreže za komarce, 
	dužine oko 2 metra i širine preko jedan metar, taman toliko da kad je 
	prebacite preko glave ostavlja dovoljno mjesta da unutra možete komforno 
	baratati svojim kajišem i panatalonama i ostalim. Na dnu je uvučen konopac 
	težak tek toliko da vreća leži dobro pripijena uz zamlju oko vas i tako 
	sprečava uzbuđene bube da vam smetaju u poslu. Trik je samo napraviti 
	bezbjedan krug oko sebe tako da mreža oformi pristojan mali šator kad 
	čučnete i ostane suva i čista za slijedeću upotrebu. Podrazumijeva se da 
	toaletni papir prethodno unesete u bug bag. Ašovčić za 'završne radove'će se 
	koristiti kad se mreža bezbjedno skloni. 
	Umivanje i pranje zuba je slijedeći komplikovan 
	jutarnji zadatak. Tu se nažalost mora skinuti zaštita sa lica i ruku i tu 
	nema nikakvih pomoćnih sredstava ili procedura koje će vas spasiti od 
	letećih pratilaca. Jedino rješenje je brzina i efikasnost. Čuvari higijene 
	Sjevera su vrlo prilježni! 
	Sad ste tek spremni za ulazak u sigurnosnu zonu velikog šatora za dnevni 
	boravak, zvanog 'Eureka'. On je jedan veliki tunel od šatorskog platna, 
	razapet na lukovima od fiberglasa, visine čovjeka i ukupne dužine od oko 5-6 
	metara. Nema dno, ali je opremljen sigurnosnim klapnama od istog materijala 
	koje se kamenjem ili hrpama pijeska osiguraju od vjetra i što je najvažnije 
	od ulaska buba. Jako veliki prostor u njemu omogućuje paljenje gorionika za 
	spremanje hrane, jedenje, odmaranje i presvlačenje. Pet-šest ljudi može u 
	njemu komotno da obavlja sve ovo i još da uživa u pogledu na okolinu kroz 
	mnogobrojne prozore prekrivene mrežicama za 'znate-već-šta'. Opremljen je i 
	konopcima za sušenje odjeće.  
	 
	Kad se sve aktivnosti oko ulaska i izlaska utišaju i zaperom počiste svi 
	mnogobrojni komarci koji prodru kroz velika rajsferšlus vrata kad god neko 
	uđe ili izađe, uspostavi se u Eureci ugodna sigurnosna zona gdje se mogu 
	skinuti bug shirts i pristojno jesti i što je najljepše piti na miru 
	jutarnji čaj ili kafa.  
	Vrlo interesantno je ponašanje black flies u ovom 
	šatoru. One naravno prodiru unutra u nevjerovatnim (bez)brojevima, ali se iz 
	nekog razloga odmah ustrijeme na krov i zidove eureke i tamo bezopasno zuje 
	i lupkaju po platnu. Jedino tada ne diraju stanovnike šatora! Prepuštaju 
	bojno polje komarcima…koji se uz pomoć zapera mogu kontrolisati. 
	
				
   
	
				
  
	 Boravak 
	u Eureci je tako blagotvoran da se vrlo često u njoj ne troši vrijeme na 
	doručkovanje. Samo se lješkari i sakuplja fizička snaga za cjelodnevno 
	veslanje i psihička snaga za cjelodnevnu borbu sa bubama. Spremljeni doručak 
	se spakuje u bure i na splavu jede nakon nekoliko sati, odnosno kad to 
	prilike s bubama dozvole. Najbolja varijanta je da jedan član posade 
	neprekidno vesla i drži splav što dalje od obala dok ostali doručkuju. Ako 
	odlučite da negdje pristanete i svi zajedno jedete, budite spremni na novo 
	nadmudrivanje s bubama: za svaki zalogaj na brzinu otvorite mrežicu na 
	glavi, tek toliko da oslobodite usta, ubacite hranu u njih i onda još brže 
	zatvorite rajsferšlus. I onda to ponavljate…Suština je da što više nahranite 
	sebe, a što manje bube! Sve naravno obavljate u debelim veslačkim 
	rukavicama, a vodu pijete KROZ mrežicu. Vrlo brzo naučite ovu vještinu da sa 
	što manje prosipanja pijete iz flaše i da onda duvanjem osušite mrežicu 
	ispred vašeg lica. Scena je nestvarna! 
	Izlasku na vodu prethodi sklapanje svih šatora, pakovanje ranaca i burića i 
	tovarenje splava i to sve, naravno, pod punom ratnom opremom: bug shirts, 
	duge čarape i rukavice. Svakome se oko glave oformi solidan roj bubica u 
	kombinovanom sastavu i ne napušta ga ni na splavu još zadugo. Svi neodoljivo 
	liče na poslujuće pčelare oko kojih zuje rojevi pčela. Uobičajeno je 
	pitanje: 'Kako su moje pčele?" kad tražite od svog susjeda da provjeri 
	situaciju oko vaše glave, a nalazite se već na sredini rijeke, podaleko od 
	obala i nadate se da možda možete skinuti masku, disati punim plućima i 
	potpuno uživati u bojama ogromnog neba i predivne rijeke i okoline. (Jako je 
	preporučljivo napraviti ogroman broj fotografija i filmova tako da možete 
	nekad kasnije da u miru svoje kuće, bez maske da uživate u svim ovim 
	predivnim bojama Sjevera koje su vam bile uskraćene u toku putovanja!)  
	Zaštita od buba se inače mora skinuti pred svakim brzakom jer se tada po 
	pravilu šeširi smjenjuju šljemovima i navlače sigurnosni pojasevi. Dobra 
	stvar je da se na bijelim vodama ide brzo što stvara strujanje vazduha 
	ekvivalentno pristojnom vjetru, a to drži bube na podnošljivoj udaljenosti.. 
	Neophodno je nešto reći i o odjeći za vodu, to jeste cjelodnevno veslanje i 
	njenom kombinovanju sa pčelarskim mrežicama. 
	Neposredno prije jutarnjeg rušenja Eureke svi se u 
	njoj preoblače u odjeću za vodu. To izgleda ovako: gore ide specijalna 
	plastična ( laici kažu "breathable" ) jakna sa izvanredno dobrim zatvaranjem 
	oko vrata, ručnih zglobova i pojasa. Dole su plastične skoro nepropusne 
	pantalone za vodu koje se isto tako stežu oko zglobova i struka. Na noge se 
	navlače po dva para neoprenskih čarapa, kombinacija vodonepropusnih i 
	neoprenskih čarapa ili duboke gumene čizme, već prema željama i mogućnostima 
	pojedinaca, a na ruke idu debele neoprenske rukavice za veslanje. Ovako 
	opremljeni super ste zaštićeni od prskajuće vode, jake kiše, a što je 
	najvažnije i od svih vrsta letećih posjetilaca. Jedini problem je glava: ona 
	mora biti slobodna da se po potrebi stavlja šešir, kapa ili šljem.  
	 
	
				
  
	 Šešir 
	se obično kombinuje sa malom mrežicom za komarce, koja neprekidno stoji na 
	vrhu i po potrebi se spušta ili podiže. Spušta se čim se izađe is Eureke, 
	dok se posluje oko pakovanja splava, dok ne izađete na sredinu rijeke, to 
	jeste dok vas ne napuste 'pčele', dok ne počne da duva spasonosni vjetar ili 
	pada jaka kiša, dok sjedite u splavu i čekate da neko od vaših vrsnih 
	pecaroša obezbjedi večeru za sve vas, kad god boravite na obali da malo 
	protegnete noge ili se relaksirate na drugi način, dok uveče zastajkujete 
	pored obale u potrazi za dobrim mjestom za kampovanje… Jednom rječju : mnogo 
	više je dole nego gore! 
	 
	Sad možete zamisliti kako izgleda planinarenje u ovoj istoj odjeći za vodu!? 
	Nema sumnje da ćete biti obliveni znojem u tom neprobojnom oklopu od 
	plastike i gume već nakon prvih pedeset koraka čak i kad ne idete uzbrdo. 
	Zavisno od dnevne temperature granica znojenja se može pomjerati, ali 
	nažalost na planinarenje se ide uglavnom kad je vrijeme sunčano i kad možete 
	računati na predivne poglede sa vrhova okolnih brda.  
	Nažalost temperatura zna tada da skoči i do preko 25 stepeni celzijusa i 
	iscrpljujuće znojenje vam ne gine već nakon 5 minuta hoda. Čak i na vrhu ne 
	računajte da ste se oslobodili buba : vaše pčele će vas vjerno pratiti i 
	uživati u mirisu vašeg znoja cijelim putem. Vrlo lako će vas ubijediti da se 
	pomirite sa svojim nezgrapnim oklopom.  
	Vodu, koju morate ponijeti u dovoljnim količinama, ćete najvjerovatnije piti 
	kroz mrežicu, a samo za grupno slikanje na vrhu ćete na brzinu da skinete 
	maske da se poslije raspoznaje ko je ko.  
	 
	Nije rijetka scena da na Sjeveru sretnete planinara u splavarskoj odori koji 
	bere minijaturne borovnice u rukavicama za vodu koje su toliko debele da se 
	ništa manje od ručke vesla ne može njima baratati! Zar ima groznija slika 
	Sjevera? Ponuđene su jako lijepe stvari, ali se one mogu uživati samo uz 
	izuzetne napore - svako zadovoljstvo ima svoju visoku cijenu!  
	Granice ljudske isdržljivosti su ovdje na velikom testu, ali to proizvodi i 
	pozitivne promjene u dušama njegovih posjetilaca. Šale na račun buba i 
	pčelarenja ne prestaju! Humor je inače stalni pratilac na Sjeveru. Bezbroj 
	je komičnih i zabavnih dogodovština koje podižu moral i opšte raspoloženje. 
	 
	Recimo ova scena: 
	Odlučili ste da se po svaku cijenu okupate: skinete sve sa sebe u Eureci; 
	prebacite preko glave bug bag i sa samo sapunom ili šamponom u ruci 
	prošetate do rijeke, zagazite do pojasa u vodu, pokvasite se i natenane se 
	okupate u ledenoj vodi na veliki užas roja buba koji ne može da vas dosegne 
	kroz mrežu, a veliko zadovoljstvo vaših saputnika koji prisutvuju ovoj 
	komičnoj sceni.  
	Jedina nezgodna stvar je što ne možete plivati u ovoj mreži, ali temperatura 
	vode ne čini to baš nešto poželjnim! Onako mokri i čisti i bosonogi ponovo 
	se prošetate do eureke, skinete mokru vreću sa sebe i tek tada se prihvatite 
	peškira i svježe odjeće. Ovo je naročito ugodno nakon planinarenja i kupanja 
	u sopstvenom znoju! Ako dijelite šator sa drugima oni će itekako znati da 
	cijene vaš doprinos čistoći.  
	Dan se zvršava u šatoru za spavanje bezbjedonosnim zatvaranjem svih mogućih 
	otvora i redovnim uništavanjem nepoželjnih posjetilaca zaperom. Ako ste jako 
	uporni uspjećete da pročitate dva do tri reda omiljene knjige i čak da 
	ugasite lampu na čelu prije nego što utonete u zasluženi san! 
	Neki su dani malo lošiji, neki malo bolji, ali možete zamisliti kako mora 
	biti lijepa priroda, uzbudljivi brzaci i dobro druženje kad se sve ove 
	prethodno opisane muke s bubama mogu prenebregnuti i još uvijek reći da je 
	putovanje bilo vrlo dobro i da biste opet išli na Sjever!” 
	 
	Da... doživljaj Severa, mora da je veličanstven, kada sve ove muke nisu 
	obeshrabrile našu malu ekipu da i dalje plovi divljinama Kanade. 
	Ivana Đorđević 
	 
	Nastavak u sledećem broju | 
	 
	 
	   | 
    
       
Oglasavanje Marketing
     |