| | NASLOVNA | ARHIVA | KONTAKT / REDAKCIJA | | 
| 
		CECA RAŽNATOVIĆ 
		
		(3)                                                                                                                   Broj 
        1005, 27.maj  2005 
		 
		
		Jedne 
		godine u "Utjehi", harmonikaš Mirko Kodić je čuo “za neku klinku koja je 
		jako talentovana”, onda me je pozvao da napravimo demo-snimak na kojem 
		sam pevala pesme Vesne Zmijanac, Dragane Mirković, Šemse Suljaković
		i Vide 
		Pavlović, velikih jugoslovenskih imena narodne muzike. 
		 
				JEDNO 
            JUTRO RANO... To je 
            bila moja želja, najveća ljubav. Svaki put nosi lepe i ružne 
            uspomene. Ja mogu da se pohvalim da zaista nisam imala trnovit put - 
            seća se Ceca danas svojih muzičkih početaka. Bilo je to na jednoj 
            školskoj priredbi i takmičenju amatera-pevača. Na tim 
            školskim priredbama stekla je i prve simpatije, i imala prvu ljubav, 
            čijeg se imena više ne seća. Ivica Dačić, danas lider socijalista iz 
            Žitorađe, se kada je Svetlana postala popularna, hvalio da mu je 
            Ceca drugarica od najmlađih dana.Ceca 
            je bila čudo od deteta i kao đak. Na ekskurzijama nas je zabavljala, 
            pa je uvek bila u centru pažnje. Znao sam da će napraviti karijeru 
            estradne zvezde. Takav talenat koji poseduje Svetlana retko se rađa 
            - kazao je jednom prilikom njen bivši razredni starešina Radovan 
            Miletić iz Žitorađa. U 
            početku su komšije sa snebivanjem pratile odlazak svoje sugrađanke u 
            opasan svet muzike i biznisa. Majka Mira, učiteljica u lokalnoj 
            školi u Žitorađu, i otac Slobodan, danas predsednik opštine 
            Žitorađa, uvek su bili uz svoju ćerku Svetlanu: Nama 
            bilo najteže. Istina, znajući Cecu, nismo se bojali da neće uspeti, 
            ali smo imali uvek tremu, kao što je i sad imamo pred veliki koncert 
            - kažu Mira i Slobodan Veličković. Sigurno 
            da Ceca ne bi uspela da u svom pohodu na estradu nije imala baš 
            podršku u porodici. Mama Mira i tata Slobodan su je okuražili da od 
            početka osamdesetih peva u restoranima na moru. Po sedam dana je 
            Ceca, na primer, dizala Sutomore na noge. A onda je to postao 
            angažman za ceo školski letnji raspust. Tu na crnogorskom moru je 
            Svetlana Veličković sa majkom Mirjanom i tatom Slobodanom upoznala 
            hramonikaša Mirka Kodića, koji je 1987. dovodi u Beograd. 
				 Jedne godine u "Utjehi", harmonikaš Mirko Kodić je čuo za neku 
            klinku koja je jako talentovana, onda je pričao sa mojim roditeljima 
            i obećao da će da razgovara sa kompetentnim ljudima u Beogradu. 
            Kasnije me je pozvao da napravimo demo-snimak na kojem sam ja pevala 
            pesme mojih starijih kolega. U privatnom studiju smo uradili 
            demo-snimke na pesme Vesne Zmijanac, Dragane Mirković, Šemse 
            Suljaković i Vide Pavlović, velikih jugoslovenskih imena narodne 
            muzike. Onda je ta kaseta predata muzičkoj komisiji i tako je 
            počelo. Posle sam čula da su se ljudi iz te komisije veoma 
            iznenadili, nisu mogli da veruju da tako malo dete ima tako zreo 
            glas, tako dobro formiranu boju glasa, kojom sam i stekla pravo da 
            snimim ploču. Htela 
            je tada 1987. godine pred beogradskom komisijom da peva pesmu 
            "Volela sam, volela", koju je izvodila popularna Hanka Paldum, ali 
            je žiri smatrao da je to jako za jedan curetak. Ceca, crnokosa u 
            narodnoj nošnji im je otpevala "Jedno jutro rano..." i oduševila ih. - To 
            što se meni desilo 1987. godine bio je dečji san, i to san na javi. 
            Javio se neko telefonom i pozvao nas da dođemo u Beograd da se 
            vidimo i dogovorimo sa Dobrivojem Ducijem Ivankovićem. Oni su već 
            imali desetak pesama pripremljenih za mene, sve je to odradio Duci 
            Ivanković, moj estradni tata. On mi je i uradio imidž, nisam ličila 
            ni na koga na estradi, Duci je od mene stvorio novi muzički 
            identitet - seća se Ceca.
            Dobrivoje Duci Ivanković joj je komponovao pesmicu "Cvetak 
            zanovetak", kojom je hteo da promoviše njen ozbiljan, dubok, ali 
            nizak, specifišan ženski glas, a da sačuva njen karakter 
            sojčice-devojčice. I uspeo je, jer iako mlada Svetlana Veličković je 
            znala šta hoće u životu: - 
            Oduvek sam sanjala da mi se desi velika karijera, uspeh i slava. 
            Bivalo je da se noću probudim i kažem : "Mama, sanjam da snimam 
            ploču i da sam velika zvezda!" Ona bi mi govorila: "Spavaj, što je 
            babi milo, to joj se i snilo!" Sebi sam zacrtala taj cilj i to mi se 
            i ostvarilo! Kao pevačica nemam apsolutno razloga da se stidim 
            ijednog minuta moje karijere. Ušla sam na estradu na velika vrata 
            zahvaljujući Dobrivoju Doci Ivankoviću, koji je meni napravio sve 
            hitove "Pustite me da ga vidim", "Drugarice prokletnice", "Ja sam 
            cvetak zanovetak". Nikada nije uzeo nijedan dinar mog honorara, 
            pazio me kao da sam njegovo dete. Zato što nemam mrlju u karijeri 
            imam razloga da se hvalim svojim uspesima! 
		U sledećem 
        broju: 
		Pravi "cvetak zanovetak" | |
|  | 
| 
      
      Copyright © 1996-2016 "NOVINE Toronto" 
		 | 
Zadnja promena izvrsena: 20 Apr 2012