Pred poCetak VaskrSnjeg posta
Post je merilo nase vere
Od ponedeljka, po kalendaru Pravoslavne crkve, pocinje Vaskrsnji ili Casni post. U narednih sedam nedelja pravoslavni vernici uzdrzavace se od uzimanja mrsne i prekomerne hrane, pripremajuci se i na ovaj nacin da dostojno docekaju najveci hriscanski praznik - Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista. Tim povodom razgovaramo sa Episkopom kanadskim G. Georgijem, sa namerom da za siri krug citalaca sa najmerodavnijeg mesta dobijemo sto podrobnije informacije o znacenju posta i vaznosti njegovog pridrzavanja.
- Odmah na pocetku treba istaci da post nije neka naknadna ljudska, proizvoljna izmisljotina, nego da je rijec o bozanskoj instituciji. Gospod Isus Hristos je i sam, pred pocetak svoje misije, postio cetrdeset dana u pustinji. Postom i molitvom odolio je tada svim iskusenjima koje je pred njega stavljao djavo i time je svojim primjerom ustanovio novozavjetno vidjenje posta. Mi kao pravoslavni hriscani (dakle oni koji su Hristovi, koji pripadaju Hristu) duzni smo da idemo Njegovim putem. U suprotnom, zasto bismo se zvali hriscanima, odnosno Hristovim? Tako je i post jedan od nacina kojim sledujemo Hristu, i to, bas kao sto je bio slucaj i sa postom u pustinji, da bismo smirili i ocistili svoju dusu pred velike praznike, pred samo nase spajanje sa Gospodom u svetoj Tajni pricesca. Zato se uvijek posti pred pricesce, a pogotovo je vazno da se ispostuju cetiri velika godisnja posta - bozicni, vaskrsnji, petrovski i gospojinski, od kojih je najduzi upravo ovaj pred nama.
Vecina ljudi to sve zna, a ipak se, bas na primeru posta, ne pridrzava ucenja Crkve?
- To je, nazalost, tacno. Kao sto je tacno da bi se bas ti isti ljudi smrtno uvrijedili da im neko kaze da zbog toga sto se ne pridrzavaju odredjenih pravila sami otpadaju od Crkve. Cesto cete cuti kako se kaze: post je samo gola forma, vazno je ono sto covjek nosi u dusi. Ili: kod nekih ljudi pridrzavanje posta je samo licemjerje, jer ako neko ne mrsi ne znaci da nije gresan itd. Naravno, jeste najvaznije ono sto covjek nosi u dusi. I naravno, post ne garantuje cistu dusu. Ali smijesno je, intelektualno nezrelo i moralno krajnje sumnjivo, iznositi takve tvrdnje kao razlog da se ne posti. Covjek se tu bez ikakvog pokrica stavlja iznad Crkve i olako presudjuje necemu o cemu se Crkva kao neprekinuti niz okupljenih vjernika, kao Tijelo Hristovo, dvije hiljade godina brinula. A valja znati da hula na Duha Svetoga, taj najstrasniji grijeh, nije samo psovka, vec nipodastavanje volje Bozje. A Bog je tako blagovoleo da covjek posti. Jos u raju. Pa Mojsije, Ilija, sam Gospod Hristos...
Kako onda gledate na tvrdnje da je post prevazidjena, samim tim i beznacajna stvar?
- Tvrditi da nije vrijedno postiti jer su neki ljudi koji poste gresni - to mi lici na one koji kazu: necu da idem u crkvu, jer tamo ima onih koji ne vjeruju istinski nego idu onako, iz mode. A onda se takvi smatraju pravim hriscanima, cistim u dusi, iako u crkvu prakticno ne privire. U takvom stavu nema nicega hriscanskog. Gdje je tu provjera te cistote svoje duse? Ima li tu spremnosti za makar minimum odricanja Hrista radi? Gdje je tu, konacno, susretanje sa Hristom u cije ime se, navodno, iznose takve tvrdnje? Prije ce biti da se radi o pokricu za sopstvenu slabost, za nesposobnost da se u necemu izdrzi, pa cak i u privremenom odricanju od mrsne hrane. Da ne kazem da ce oni koji ne poste i koji se, uopste, ne pridrzavaju crkvenih propisa, u vremenu nevolja biti najbucniji u prizivanju Gospoda da nas spasi od propasti. Milost Bozju treba prepoznati i zasluziti. A oni koji misle da se pitanju posta u svemu tome pridaje previse paznje, neka se vrate malo Svetom pismu, samom pocetku, Adamu i Evi, i podsjete da je prvi grijeh covjekov, cije posljedice svi trpimo, nastao upravo zbog hrane, zbog nesposobnosti da se uzdrzi od uzimanja one vrste hrane koja je bila zabranjena. Jer post jeste provjera nase volje i cvrstine, na njemu se dobro vidi od kakvog je ko moralnog stofa sacinjen. A bar se u danasnje vrijeme, pogotovo na ovim prostorima, necemo mnogo toga u ishrani lisiti kada se odlucimo na post.
Koliko god bilo tacno da je u obilju raznovrsne hrane tokom cele godine u Kanadi lakse postiti, ipak postoje vrlo ociti cinioci svakodnevnog zivota koji post u ovoj sredini cine tezim. Uostalom, u ovoj zemlji na svakom uglu imate crkvu, a zna se da se osim pravoslavnih niko vise ne pridrzava posta?
- Pa neka i to bude mjerilo koliko ko zaista pripada Hristu. Crkvu ne cine zgrade. Crkva je istinski molitveni skup vjernika koji zele da duse uzdignu Gospodu. Znam da je u ritmu svakodnevice koji je ovdje nametnut tesko odrzati postovanje osnovnih crkvenih propisa. Tesko je, jer covjek, zapravo, nema vremena da se posveti sebi, svojim unutrasnjim problemima i trazenju svog duhovnog mira. Bas zato neka post bude podsticaj da se taj strasni ritam, makar nakratko, izmijeni. Budite sigurni da ce se dusa na taj nacin okrijepiti, a kad se jednom tako uradi, onda je poslije sve lakse. Neka i to bude jedan od nacina na koji i ovdje ostajemo svoji. Samo tako cemo sacuvati svoje pravo da se nazivamo pravoslavnima. I samo tako cemo biti i ostati "svjetlost svijetu". Mozda je to i nas poziv i nasa sudbina ovdje u dalekom svijetu. Zato i treba da se izdvajamo u tom moru toboznjih crkava kao jedina prava Crkva Hristova. Post je jedan od dobrih, konkretnih primjera, po kojima jos uvijek mozemo da se prepoznamo kao istinski sljedbenici Gospoda naseg Isusa Hrista, dakle kao pravoslavci.
Kako onda tumacite cinjenicu da je u nasoj, Srpskoj crkvi, na ovim prostorima bas po pitanju posta pomalo zapinjalo, i da se jos uvek desava da se u crkvenim salama i na crkvenim imanjima uz post mrsi?
- Vise je razloga za ovakvo, necrkveno ponasanje, i to od ljudi od kojih se to ne bi ocekivalo, od upravitelja nasih crkvenih opstina. Jedan dio problema smo vec dotakli kada smo govorili o jednom bezboznickom ritmu zivljenja, da ne kazem bezboznickim principima zivljenja. Neminovno je da se to, vremenom, osjeti i u upravljanju crkvama i njenim dobrima sirom nasih kolonija. Koncept biznisa kakav vidjamo svuda oko sebe, pokusavao se u najboljoj namjeri prenijeti i na Crkvu, a to ponekad zaista ne ide. Tako je to bilo i sa organizovanjem raznih festi u vrijeme posta. Problem je svojevremeno poprimio zastrasujuce razmjere. I svojom mjerom ali i nacinom organizovanja. Jedno vrijeme bio je, tako, isproban recept da igranku ili zabavu ne organizuje direktno crkvena opstina, nego, na primjer, folklorno ili sportsko drustvo pri crkvi. Recite otvoreno, ko tu koga vara? Interesantno je da su pri tome ljudi, domacini, upravitelji crkvenih imanja, u svojoj kuci postili, a u crkvenim salama i na piknicima, toboz u ime interesa crkve, organizovali zabave na kojima druge mrse. Drugi razlog je u ogromnom prostranstvu na kojem Srbi zive na ovom kontinentu. Kanada je do 1984. bila u sastavu Istocnoamericko-kanadske eparhije. I prirodno je da se na tolikom prostoru nisu sve stvari mogle drzati pod kontrolom. A onda je, zbog vec pomenutih uticaja, i krenulo sa nepostovanjem posta. Ja sam, odmah po dolasku za episkopa u Kanadi, dao ljudima do znanja da nije svaki dolar blagosloven i da nikakvo dobro Crkvi ne cinimo kada za saku novca krsimo propise. Danas je, Bogu hvala, ovaj problem uglavnom prevazidjen. Ostali su pojedinacni slucajevi gdje su crkvene uprave ranijim ugovorima vezane sa nekim srpskim necrkvenim organizacijama. Ali vjerujem da je ljudima vec jasno da to ne vodi nikakvom, pa ni materijalnom blagostanju. Bog sve vidi i vraca po pravoj mjeri.
Na kraju, kakvu poruku imate na pocetku ovog Vaskrsnjeg posta?
- Jos jednom bih podsjetio da je post bozanska a ne ljudska institucija i da smo ulaskom u post zapravo na samom ulazu na stazu koja vodi u milost Bozju. Pozvao bih zato sve nase vjernike, a narocito one koji klicu svoje vjere jos stidljivo cuvaju u svojim dusama, da iskoriste ovu priliku da sami sebi i drugima otkriju svu dubinu i punocu svoje duse, da otkriju u sebi Tvorca, onog koji ih je sazdao po svom oblicju. Narocito je to vazno pred Vaskrsenje kao najvecu tajnu i najradosniji praznik Crkve. Da bi se bolje shvatilo i prihvatilo stradanje i vaskrsenje Gospodnje, potrebno je ovim postom duhovno i fizicki se ocistiti, rasteretiti tijelo i dati prednost duhu svome. One kojima je to prvi put pozvao bih da se svake nedelje uvece dok traje post pridruze velikoposnim vecernjim bogosluzenjima koje tradicionalno zajednicki organizujemo po svim nasim kolonijama u Ontariju. Neka budu dio ovog uzbudljivog i prelijepog duhovnog karavana koji ide po svim nasim hramovima, gdje se svi zajedno Bogu molimo i jedni drugima bez zavisti i zlih primisli, sa ljubavlju u dusu zavirimo. I nije ovo samo poziv na post, vec da se sjedinimo sa Bogom kroz sveto Pricesce. Da bismo tako bili djeca Oca Nebeskog, braca i sestre medjusobno.
Biljana Lazarevic
RASPORED VELIKOPOSNIH VECERNjIH BOGOSLUZENjA U CRKVAMA ISTOCNOKANADSKOG NAMESNISTVA
SRPSKE PRAVOSLAVNE EPARHIJE KANADSKE
Pokladno vecernje, nedelja, 17. mart:
Crkva Sabora srp. svetitelja, Misisaga.
Peva hor crkve Sv. Gerogije iz Nijagare.
Propoveda jerej Dejan Obradovic, paroh nijagarski
Prva nedelja - Nedelja Pravoslavlja, 24. mart:
prema svepravoslavnom dogovoru
Druga nedelja - Pacista, 31. mart:
Crkva Svete Trojice, Kicener.
Peva hor crkve Sabora srpskih svetitelja iz Misisage.
Propoveda protojerej-stavrofor Mihajlo Doder,
paroh drugi torontski
Treca nedelja - Krstopoklona, 7. april:
Crkva Sv. oca Nikolaja, Hamilton.
Peva hor crkve Sv. Save iz Toronta.
Propoveda protojerej-stavrofor Vasilije Tomic,
paroh prvi torontski;
Crkva Sv. Save, London. Gostuju vernici iz Vindzora
sa protojerejom Miroljubom Todorovicem;
Crkva Sv. arhidjakona Stefana, Otava.
Gostuju vernici iz Montreala
sa protojerejom Zivoradom Suboticem
Cetvrta nedelja - Sredoposna (14. april):
Crkva Sv. Save, Toronto.
Peva hor crkve Sv. oca Nikolaja iz Hamiltona.
Propoveda protojerej-stavrofor Mirko Skrobonja,
paroh okvilski;
Crkva Uspenija Presvete Bogorodice, Vindzor.
Gostuju vernici iz Londona
sa protonamesnikom Dusanom Gnjaticem;
Crkva Svete Trojice, Montreal
Gostuju vernici iz Otave sa jerejom Radmilom Gardovicem.
Peta nedelja - Gluvna (21. april):
Crkva Sv. ap. Petra i Pavla, Okvil.
Peva hor crkve Sv. Trojice iz Kicenera.
Propoveda jerej Zlatibor DJurasevic,
paroh istocnokicenerski
Sesta nedelja - Cvetna (28. april):
Crkva Sv. Georgija, Nijagara Fals.
Peva hor crkve Sv. oca Nikolaja iz Hamiltona.
Propoveda protojerej-stavrofor Lazar Vukojev,
paroh zapadnohamiltonski
SVA VELIKOPOSNA VECERNjA BOGOSLUZENjA
POCINjU U 18 :00c.
| Redakcija | Arhiva | Pretplata | Pišite nam |
