Nezavisne Novine

SRPSKA ZAJEDNICA

Koktel u generalnom konzulatu SRJ

Filmski festival u Torontu

Sinoc je u Generalnm konzulatu priredjen koktel povodom pocetka Festivala novog jugoslovenskog i srpskog filma u Torontu. Festival se otvara danas (14. decembra) u 21.15 sa projekcijom filma Bumerang u Bloor Cinema.
Glavni organizator ovog velikog projekta je g. Nenad Stankovic izdavac i glavni urednik casopisa MIMAGAZIN u saradnji sa Ministarstvom za kulturu Republike Srbije.
Tom prilikom bili smo pocastvovani prisustvom nekoliko aktera ove manifestacije jugoslovenske i srpske kulture: Nebojsa Glogovac, Zoran Cvijanovic i Paulina Manov.
Koktelu su prisustvovali i mnogi umetnici kao i sponzori i poslovni ljudi srpske zajednice.
Ambasador g. Miodrag Perisic rekao je par reci koje su izmamile buran aplauz prisutnih. "Dame i gospodo, casni oci nase pravoslavne crkve, kad god smo se rastajali u nekim boljim beogradskim kafanama medjusobno, u onim tuznim i teskim godinama ovako smo se pozdravljali'Pa sad znas gde zivim pa dodji ponovo'.
Ovi mladi ljudi koje ste videli da su dosli ovde, da budu gosti dozivljavam kao pozorisne glumce. Svako ko je nesto naucio u beogradskom glumistu naucio je u beogradskim pozoristima. Oni su apsolutno jedan od najboljih novih izdanaka onoga sto se zove beogradsko glumiste. Ja jako volim sto su oni ovde zato sto oni predstavljaju pobedu geografije u prostornom smislu.
Kada su se Munje prikazivale u Beogradu pitao sam Cvijanovica zasto ti je prvi red prazan. On mi je na to odgovorio:"Zato sto su oni u Torontu"
Imate mogucnost da vidite nesto sto vam se nemora nuzno dopasti. Nesto sto ne morate nuzno ni da volite - ali treba da znate da iz toga stoji jedan ogroman ljudski rad. Jedno stravicno iskustvo jer tamo ljudima koji imaju dvadeset, trideset, pedeset godina uvek morate da dodate faktor jedne decenije koja je bila tragicna.
Kad god vidite jedan film, pozorisnu predstavu, procitate neku knjigu, znajte da je u to ugradjeno nesto sto ste vi odavde intuitivno razumevali kada ste demonstrirali ali niste mogli bas najbolje da osetite.
Prema tome mi ovde imamo jedan zadatak, za koji se ja iskreno nadam da cemo uspeti da ostvarimo, da vam sto cesce dovodimo ovako mlade ljude, pa i one mojih godina, i da sto vise to iskustvo sabiremo da bi smo dosli do jedne mere integriteta i inditeta koji nam ne smata da budemo gradjani sveta a da znamo ko smo, odakle smo, na kom jeziku govorimo a i zasto sanjamo na tom jeziku."

Mislim da trebamo svi mi ovde da razmislimo dobro o ovome sto je rekao g. Perisic. Trebamo da se zapitamo svaki put, kada cujemo da nam je neko u gostima, da li ispravno postupamo sto ne idemo da pogledamo sve te vrsne umetnike koji su i te kako zasluzili da ih bar svojim prisustvom ispostujemo.
Za pocetak mozete krenuti od ovog filmskog festivala. Videcete prijace vam osecaj da negde ili nekom pripadate.

Ivana Dordjevic
Nezavisne NOVINE - Toronto

TORONTO - KANADSKO - SRPSKO DOBROCINSTVO "JOVAN DUCIC"

Vece poezije posveceno Aleksi Santicu

Kanadsko - srpsko dobrocinstvo "Jovan Ducic" organizovalo je u subotu 8. decembra 2001. svoje tradicionalno Ducicevo vece ovog puta posveceno Aleksi Santicu.
Vece je zapocelo molitvom o. Prvoslava Purica.
Voditelj programa bio je Ljubisa Vlatkovic.
Tim povodom g.Slobodan Rundo je dao uvodnu rec o zivotu i delu Alekse Santica. Medju ostalom on je rekao:
"Vecerasnjom knjizevnom manifestacijom, cinimo pomen pjesniku i proroku Aleksi Santicu, pjesniku i proroku nasih Golgota, nasih stradanja, danasnjih kao i dosadasnjih.
Kada se nas narod obreo na bespucu zivota on mu je ukazivao na put Bogocovjeka kao na nas iskonski narodni put, put svetosavski i kosovski, put starostavni i uvjek slavni i prorocki. Pjesnik je govorio, mi put svoj znamo, put Bogocovjeka. U tome je velicina, sjaj, besmrtnost i vjecnost naseg naroda.
Aleksa je bio veliki patriotski pjesnik kao i zmaj. Njihovi stihovi su uvijek ljepi i to zbog toga sto patriotska pjesma pjeva ljubav za tlo, za otadzbinu koja je najdublja covjekova ljubav na svijetu. I pjeva ljubav za svoj narod, vise nego mrznju protiv nekog drugog naroda i kad je neprijatelj. Rodoljublje ce postojati medju ljudima dokle bude postojao i njihov rod i zemlja i jezik. A osjecanje otadzbine jeste jedno narocito osjecanje covjeka, ravno samo osjecanju casti. Ovakva patriotska pjesma, je u stvari uvjek jedna ljubavna pjesma, posto i ona pjeva ljubav, a osjecanje patriotsko je isto toliko osjecanje zaljubljenog covjeka, koliko i osjecanje izmedju covjeka i zene. Obadva su vezana za ognjiste i dostojanstvo. Ljudi svoju Otadzbinu zovu svojom majkom, kao sto bi je mogli zvati Bogorodicom ili vjerenicom. Nije ni danas proslo vrijeme patriotske poezije. Ono ce proci samo ako nestane u covjeku jedno njegovo krupno osjecanje, osjecanje tla i ognjista, a posto je ovo osjecanje urodjeno, ono ne moze prestati.
Aleksa Santic je bio covjek svog tla i svoga vremena. Bio je bez ikakve namjestenosti, protiv rjecnosti i snobizma. On je vjerovao u svoju pjesmu zato sto je znao da nikad nije slagao.
Kao pjesnik, Aleksa Santic ce najduze ostati po svojim patriotskim stihovima. Oni ostaju narocito vezani za Mostar kao spomen na jedno odista herojsko doba toga grada. Jer je Aleksa, prvi poslije starih guslara, ispekao stihove kao umjetnik jednog novog i kulturnijeg doba. Santic je bio vojnik jednog razdoblja i u svom kraju, u Mostaru, u Hercegovini, i u svim srpskim zemljama imao je jedno doba koje je pripadalo najprije njemu, i ono ce se zvati samo njegovim imenom.
Kako rece jednom prilikom nas poznati Hercegovac Pero Sljepcevic, za Aleksu Santica "Krv Junacka, Dusa DJevojacka".
I doista, doci Aleksi, to je kao doci na ostrvo dobrote, to ce zadugo biti potreba njeznih i cestitih ljudi, narocito u vremenima surove sebicnosti. U Aleksi Santicu je jos jednom bljesnula epoha narodnog idealizma. I kao sto u mnogoj drugoj uspomeni iz proslosti, mi stvarno volimo svoju nekadasnju mladost, tako i u Santicu volimo ono njegovo vrijeme koje se opasa cestitoscu, jer je imala da izvrsi veliko i cestito delo…Ima mnogo i mnogo pjesnika koje ja vise cjenim kao pisce, ali nijednoga s kojim bih kao zivim drugom volio vjekovati. O takvim se ljudima bolje pjeva nego raspravlja".

U programu su ucestvovali pored novinara g. Runda, pesnici Dimitrije Porobic, Aleksandar Buntic, Desanka Jankovic, Radovan Simic, Slobodan Ristic, Milena Cvetkovic, Andrej Mihaljcisin i Milan Jankovic. Za starogradske pesme pobrinuli su se Braca Samardzije; guslari Vladimir iAleksandar DJeric. Iznenadjenje veceri bili su Natalija Curcic na flauti i Nikola Cvetkovic na klarinetu.
Program je bio veoma lepo i profesionalno organizovan i sto je interesantno a i za svaku pohvalu, poceo je u najavljeno vreme. Okupilo se preko sto pedeset ljubitelja poezije koji su sve vreme uzivali slusajuci poznate stihove davnih vremena.
Od organizatora smo saznali da su zadovoljni raspolozenjem u kome je proteklo vece i da su veoma srecni jer su pozvani da gostuju i u drugim gradovima Kanade.

Ivana Djordjevic