INTERVJU

Toronto, 28. Novembar. 2003.


TRAZIMO PRAVO GLASA, REGULISANjE VOJNE OBAVEZE, DENACIONALIZACIJU OTETE IMOVINE, EKONOMSKU SARADNjU, MINISTRA I MINISTARSTVO ZA DIJASPORU

Osnovana organizacija
Udruzeni za Srbiju - matica i otadzbina

Sofija SkoricSrpski aktivista Sofija Skoric, direktor beogradske kancelarije organizacije Udruzeni za Srbiju - matica i otadzbina i potpredsednik Kongresa srpskog ujedinjenja iz Kanade govori o razlozima pritiska na vlast u Beogradu da promeni svoj odnos prema Srbima u rasejanju

- Mi necemo sada ucestvovati na izborima u Srbiji. Nama nije omoguceno da glasamo jer Vlada Srbije ne postuje Ustav i ne omogucava nam koriscenje prava glasa u rasejanju. Zato cemo preko sredstava javnog informisanja i preko naroda pritiskati buducu vlast da ispuni sve nase zahteve!
Ovo nam je rekla gospodja Sofija Skoric, prvi direktor beogradske kancelarije nove organizacije Udruzeni za Srbiju - matica i dijaspora, koja je ovih dana predstavljena srpskoj javnosti. Pred novinarima u Medija centru ispred organizacije Udruzeni za Srbiju - matica i dijaspora govorili su prosle nedelje Miroslav Majkl DJordjevic, predsednik Upravnog odbora Kongresa srpskog ujedinjenja iz San Franciska, Sofija Skoric, potpredsednik KSU iz Toronta i Veselin Sjekloca, biznismen iz Evrope.

Gospodja Sofije Skoric vec 41 godinu zivi u Torontu, gde je bila specijalista za slavistiku pri Univerzitetskoj biblioteci. Pitali smo je sta predstavlja organizacija Udruzeni za Srbiju - matica i otadzbina. Da li je to politicka stranka, narodni pokret ili nesto trece?
- Nasa organizacija je vanstranacka grupa, tacnije srpski lobi iz rasejanja, koji zeli u Srbiji i Crnoj Gori da pokrene resavanje pitanja gradjanskih prava nasih ljudi u dijaspori. A to su pre svega, pravo glasa Srba u dijaspori, resavanje pitanja drzavljanstva srpskih emigranata, resavanje problema vojne obaveze raseljenih Srba, denacionalizacija otete imovine ljudi u emigraciji, uspostavljanje stalnih ekonomskih odnosa sa maticom, kao i formiranje posebnog ministarstva za dijasporu u Vladi Srbije, za koje bi dijaspora dala kandidata za ministra. Cilj ovog lobija je da se dijaspora, kroz Ustav Srbije, definise kao integralni deo srpskog naroda, kao i da se sva prava dijaspore regulisu kroz zakon kojim bi se utvrdila legalna prava i obaveze kojim bi Srbi u rasejanju postali integralni deo nacionalnog bica. Zakon o dijaspori trebalo bi da omoguci pravo drzavljanstva svim Srbima i njihovom potomstvu, aktivno i pasivno pravo glasanja, pravo ucestvovanja u vladi i politickim institucijama, a u Narodnoj skupstini trebalo bi oko 30 odsto poslanika da budu predstavnici Srba koji zive van zemlje.

DOS NAS JE BOJKOTOVAO

Da li vi u dijaspori i kao organizacija imate Nacionalni program po kome bi se realizovala ova ideja?
- Da i mi smo taj program nudili DOS-u, ali je on odbijen, tacnije nikada nije razmatran, jer se vladajuce politicke stranke jednostavno boje nas iz dijaspore. Taj strah je, gotovo, paranoican, jer bi smo mi, navodno, glasali za desnicu, sto nije tacno. Mozda takvog raspolozenja ima u delovima evropske dijaspore, ali ja znam da je americka emigracija i vecina ostale dijaspore okrenuta prema demokratskim snagama.

Principijelno gledano Srbi u rasejanju imaju pravo glasa. Ovde u Srbiji se, medjutim, cestvo tvrdi da vi u dijaspori jednostavno ne zelite da koristite to pravo, da ne dolazite u zemlju da glasate?
- Principijelno je to tako, ali realno nama u inostranstvu nije tehnicki omoguceno da glasamo u nasim ambasadama ili konzulatima ili preko interneta. Od kako je DOS dosao na vlast nije bilo organizovanog glasanja u dijaspori. Poslednji put kada se glasalo nasi konzulati i ambasade nisu bile spremne da prime glasace. A tamo gde su bili spremni da prime glasace, konzuli su nam davali savete da uzmemo glasacke listice i da sa njima "radite sta hocete".
Drugo, glasanje kod kuce je isuvise skupo, jer podrazumeva pored placanja avionske karte i gubljenje najmanje tri dana sa posla. Sve zemlje iz Istocne Evrope omogucile su sprovodjenje prava glasa u dijaspori, samo Srbija nije. Imam utisak da drzava Srbija ne oseca potrebu da sacuva svoje gradjane u inostranstvu. Nasa matica nas je otpisala, a to nije uradila nijedna drzava na svetu. I sto je jos gore, Srbija tako i dalje podstice raskol izmedju matice i emigracije. Da vam kazem jos samo ovo, ako nam se da puno pravo glasa, to ce onda Srbiji dati za pravo da od nas u dijaspori trazi i punu pomoc.

Dosta se o toj pomoci iz dijaspore govori, ali ovde kod nas se ona, uglavnom svodi na desetoricu biznismena iz rasejanja i nekoliko humanista, koji redovno dolaze u Srbiju?
- To je posledica cinjenice da Srbija poklanja paznju samo velikim biznismenima i velikim humanistima, a ne poklanja, uopste, paznju srednjim i malim biznismenima i humanistima. Samo jedan covek, Branko Tupanjac, biznismen iz Cikaga, je na primer, svojim ulaganjima podigao srpku Hercegovinu i spasao je od propasti. Mi smo, naprimer, napravili Viza karticu Kongresa srpskog ujedinjenja, koju je u Americi vec uzelo 3.000 ljudi. Sta mislite sta bi bilo kada bi svih 3 miliona Srba u rasejanju uzelo tu karticu, koliko bi para preko nje uslo u Srbiju. O takvom sitnom poslu, medjutim, ovde niko u vladi ne razmislja.
Drugi primer, znam da iz Kanade, na primer, obicni ljudi svojim rodjacima redovno salju mesecno, u proseku po 1.000 dolara. A oni koji ovde izdrzavaju clanove svoje familije salju i po 3.000 kanadskih dolara. Kada jedan nas covek iz rasejanja u Beogradu kupi stan za 100.000 evra, ona u Srbiji potom izazove promet od pola miliona evra. Dijaspora godisnje u zemlju salje mesecno oko milijardu dolara. A ukupan ekonomski potencijal dijaspore predstavlja i priblizno 70 milijardi dolara stednje. Drzava Srbija ne treba da trazi prvo novac od stranaca, vec prvo od nasih ljudi u rasejanju.


DODVORAVANjE BEOGRADU

Ima ljudi koji tvrde da je dijaspora poslednjih godina raznmim akcijama pokusavala da se zapravo dodvori vlastima, i u vreme Milosevica, a i u vreme DJindjica. Primer za to je rad Saveta dijaspore, koji je postojao i u SRJ, a i u Srbiji i Crnoj Gori?
- Taj savet je i bio zamisljen tako da se sa njim mazu oci narodu , da se stvara utisak da se nesto ozbiljno sa dijasporom radi. Savet dijaspore ni kod Milosevica, ni kod DJindjica nije funkcionisao, jer nije imao izvrsnu vlast. Clanovi saveta, medju kojima su bili i moji prijatelji i kolege, dolazili su u Beograd iz inostranstva da se malo slikaju, da malo pricaju, da ih drzava lepo ugosti i da oni potom, opet, lepo odu svojim kucama. Mi ne zelimo takvu izaslanicku instituciju, mi zelimo da budemo prisutni u zemlji i da imamo instituciju kroz koju cemo da funkcinisemo kao deo izvrsne vlasti. A to bi bilo Ministarstvo dijaspore u Vladi Srbije.

Ako zelite da imate Ministarstvo dijaspore i ministra iz svojih redova, da li to znaci da zelite i deo vlasti?
- Ne, mi samo zelimo da kao deo nacionalnog bica direktno ucestvujemo u politickom zivotu Srbije, da brinemo o odnosima matice i dijaspore i da doprinesemo demokratskom, privrednom i kulturnom razvoju Srbije. Mi imamo bar 10 kandidata za ministra dijaspore, koji su obrazovani, strucni, posteni, patriotski nastrojeni i ljudi od velikog ugleda. To mogu biti, na primer i Miroslav Majkl DJordjevic, predsednik Upravnog odbora Kongresa srpskog ujedinjenja iz San Franciska, dr Jasmina Vujic, profesor iz Kalifornije, i otac Irinej, najobrazovaniji Srbin u SAD, biznismen i patriota Branko Tupanjac, i eksperet za privredu Edita Krunic iz Nju Dzersija, kao i mnogi nasi ljudi iz Evrope.

Koja stranka danas u Srbiji prihvata i podrzava ovu vasu incijativu?
- Za sada jedino Otpor je izasao javno kao politicka stranka i izjavio da prihvata nase predloge. Ostale stranke nas bojkotuju. Zato cemo mi da idemo u narod i da preko javnosti pritiskamo srpsku vlast da resi svoj odnos sa Srbima u rasejanju. Pripremamo nove akcije, nove televizijske psotove, plakate, konferencije, jer nasa akcija treba da se vodi na jedan dostojanstven i ozbiljan politicki nacin.
Marko Lopusina

 


GLAS ZA KOSTUNICU

Statistika kaze da 69 odsto srpske javnosti zeli dijasporu kod kuce. Aktivna pomoc dijaspore odredjenoj politickoj partiji mogla bi da donese od 5 do 7 odsto novih glasaca, uglavnom iz kategorije nezainteresovanih ili neopredeljenih. Da se danas glasa, kome biste Vi licno dali glas?
- Ja bih glasala za Demokratsku stranku Srbiju zbog njenog lidera dr Vojislava Kostunice, jer smatram da nije kompromitovan nikakvim aferama, da je nacionalno opredeljen i da je politicar od velikog integriteta. A mislim da bi tako glasala iz emigracije.


 


| Redakcija | Arhiva | Pretplata | Pišite nam |

Copyright © 1996-2003 Nezavisne NOVINE

Hitometer