![](https://novine.ca/sites/default/files/styles/responsive_image/adaptive-image/public/u-fokusu-thumbs/filadelfija_iglsi_su_osvojili_superboul_530.jpg?itok=3N6PEdU7)
Džefri Luri založio je bogatstvo svoje porodice da bi 1994. godine kupio tim u teškoćama. Sada je Filadelfija jedan od najvrednijih timova u NFL-u i drugi put u istoriji osvojio je Superboul.
Džefri Luri je producirao tri dokumentarca koji su osvojili Oskara, ali čak ni on nije mogao da napiše bolji kraj za svoje Filadelfija Iglse, koji su u Superboulu deklasirali Kanzas Siti Čifse sa 40-22.
„Ovo je veoma, veoma specijalna porodica Iglsa“, rekao je ovaj 73-godišnjak podižući svoj drugi Lombardi trofej ispred ushićene mase na stadionu Superdom u Nju Orleansu. Potom je otišao u svlačionicu i izveo nekoliko simpatično nespretnih plesnih pokreta tokom bučne proslave.
„Neverovatni, talentovani igrači koji su svakog dana tokom godine nesebični i skromni. Zasluge pripadaju trenerskom timu na čelu sa Nikom [Sirijanijem]. [Generalni menadžer] Haui [Rouzmen] i njegov tim, neverovatno. A, da napomenem, i oko 200 drugih ljudi koji čine podršku za koju nikada ne čujete, i nekoliko pasa, takođe“.
„A za naše neverovatne fanove, Iglsi su ponovo svetski šampioni“.
Za Filadelfiju, ovo je vrhunac priče o iskupljenju koja je počela pre dve godine, kada je tim izgubio Superboul od Čifsa na tragičan način.
Osveta Iglsa, sa dominantnim nastupom od šest sekova u izvođenju njihove odbrane i MVP performansom kvoterbeka Džejlena Hurtsa, onemogućila je Kanzasu da postane prvi tim u istoriji NFL-a koji je osvojio tri uzastopna Superboula.
Vrednost Iglsa 6,6 milijardi
Za Lurija, čija je neto vrednost procenjena na 5,3 milijarde dolara, uspeh ne dolazi samo sa terena, već i van njega.
Vrednost Iglsa je 6,6 milijardi dolara, prema proceni Forbes. To ih čini osmim najvrednijim timom NFL-a i 12 najvrednijim u bilo kom sportu.
Od kada je Luri kupio Filadelfiju 1994. godine za 185 miliona dolara, vrednost tima porasla je za 3.500 odsto. Povrat bi mogao da bude još bolji, nakon što je u decembru prodao osam odsto udela za procenjenu vrednosti od 8,3 milijarde dolara (iako cena za manje udele u timovima ne mora nužno da odražava vrednost koja bi bila da se prodaju većinski udeli).
Porodično bogatstvo
Ali dok bi mašina za generisanje prihoda NFL-a, sa prosečnih 12,4 milijarde dolara godišnjih uplata za nacionalna medijska prava, trebalo da gura ove brojeve na gore, Iglsima nije bio predviđan siguran uspeh kada je Luri uložio porodično bogatstvo da bi kupio ovaj tim.
To bogatstvo potiče od lanca bioskopa Dženeral sinema korporejšn (General Cinema Corporation). Njega je 1935. osnovao Lurijev deda, Filip Smit. Korporacija je naredne decenije posedovala devet od 15 drajv-in bioskopa u SAD-u.
Tokom 1990-ih, kompanija je kontrolisala 315 bioskopskih kompleksa, kao i 60 odsto maloprodajnog lanca Neiman Markus. Dalje je diversifikovala poslovanje kupovinom „Harcourt Brace Jovanovich“, neuspešnog izdavača knjiga i osiguravajuću kompaniju, u poslu vrednom 1,4 milijarde dolara. (Kompanija je preimenovana u Harcourt General).
Isprva je Luri krčio sopstveni put. Studirao je na univerzitetima Klark, Boston i Brandejs. Radio je kao docent za socijalnu politiku.
Porodičnom poslu se pridružio 1983. godine, ali je ga je napustio dve godine kasnije kako bi osnovao vlastitu filmsku i televizijsku produkcijsku kompaniju, Chestnut Hill Productions, koja je bila smeštena u Los Anđelesu.
Trebalo mu je nekoliko decenija da postigne uspeh u Holivudu, sa tri dokumentarca koji su osvojili Oskara, a gde je on bio producent. To su filmovi „Inside Job“, o finansijskoj krizi iz 2008. godine, „Inocente“, o tinejdžerki beskućnici iz Amerike i „Summer of Soul“, koji prati Harlem, festival iz 1969. godine.
Zaokret ka sportu
U međuvremenu, Luri je skrenuo svoj fokus na drugu strast: profesionalni fudbal.
Postao je opsednut sportom nakon što je gledao Džonija Junajtasa i Baltimor Koltse kako pobeđuju Njujork Džajantse u legendarnom NFL šampionatu 1958. godine.
A kako je poreklom iz Masačusetsa, postao je vlasnik sezonskih karata za Boston (kasnije Nju Ingland) Petriotse. Tim je bio na prodaji 1993. godine, ali je Luri odustao od ponude kada je cena prešla 150 miliona dolara.
Robert Kraft je na kraju potrošio 172 miliona dolara na franšizu, ali Luri nije morao dugo da čeka na novu priliku.
Nakon što nije uspeo da dovedе tim u Baltimor – NFL je odlučio da dodeli timove Karolini i Džeksonvilu – Luri je kupio Iglse od Normana Bramana, dilera luksuznih automobila iz Majamija. On danas vredi oko 3,6 milijardi dolara, ali je bio u borbi sa bolešću i želeo je da se povuče iz sportskog biznisa.
Porodično bogatstvo kao garancija
U to vreme, cena od 185 miliona dolara koju je Luri platio smatrala se najvišom cenom ikada plaćenom za profesionalnu sportsku franšizu. A finansiranje ovog posla predstavljalo je herkulovski zadatak.
Luri i njegova majka, Nensi, uzeli su kredit sa devetocifrenim iznosom od Banke Bostona. Koristili su svoje akcije u Harcourt General-u, obezbeđujući još više iz porodičnog fonda kao kolateral.
Godine 1995, Luri je u posao uključio dva partnera, Ričarda Grina iz Firstrust banke i dugogodišnjeg izvršnog direktora KKR-a, Majka Mikelsona.
Rast i novi stadion
Luri je brzo delovao u tim ranim godinama.
U roku od decenije, Iglsi su dobili novi, 37 miliona dolara vredan trening centar i napustili stadion Veterans pun pacova. Preselili su se na Lincoln Financial Field vredan 512 miliona dolara, uz pomoć od skoro 200 miliona dolara javnog novca.
„Kada je Džef kupio tim, veliki deo novca došao je od drugih članova porodice – nije kao da je osnovao Majkrosoft i kupio fudbalski tim“, kaže Mark Ganis. Ganis je predsednik konsultantske firme Sportscorp. Često se naziva „33. vlasnikom“ NFL-a zbog svojih bliskih veza sa donosiocima odluka u fudbalu.
„I zato je jedna od prvih stvari koje je Džef uradio bila da obezbedi novi stadion. Nije to bila gradnja Tadž Mahala za sebe, već stadiona koji bi bio pravi za navijače Iglsa, a koji bi takođe generisao mnogo prihoda“.
Luri poštuje svog protivnika u nedeljnoj utakmici, vlasnika Čifsa, Klarka Hanta. Hant je prošle nedelje za Forbes rekao:
„Imao sam zadovoljstvo da radim sa njim u finansijskoj komisiji barem deceniju. Mislim da je on jedan od najpametnijih vlasnika u ligi. Uvek uživam slušajući njegovu perspektivu. Ponekad to bude misao koju grupa nije imala. Opisujem to kao razmišljanje izvan okvira, koje je zaista dobro i zaista vredno istraživanja“.
Maverik mentalitet
Luri je primenio „maverik mentalitet“ i na sastav tima.
Otpustio je trenera Endija Rida, najboljeg trenera po broju pobeda u istoriji franšize, 2012. godine. Raskinuo je saradnju sa trenerom Dagom Pedersonom i franšiznim kvoterbekom Karsonom Vencom, čak i nakon što su pomogli da Iglsi osvoje prvi Superboul šampionat tokom sezone 2017.
Stavio je i veliki ulog na međunarodnu ekspanziju. Iglsi su ove sezone igrali prvi NFL meč u Južnoj Americi, u Sao Paolu. Preuzeli su i prava na marketing u Australiji, gde će liga odigrati svoju prvu utakmicu 2026. godine.
„Jedna od stvarnih lekcija uvek je, nemojte pokušavati da budete popularni“, rekao je Luri nekoliko dana pre Superboula.
„Nikada nemojte pokušavati da donosite popularne odluke, radite ono što mislite da je ispravno. Ponekad će uspeti, ponekad neće“.
Bar u nedelju, to nije moglo da funkcioniše bolje.