Mladen Obradović

Intervju s povodom 2007.



Novine broj 1130 - novembar 2007. MLADEN OBRADOVIĆ DECA deci PRAVE BAJKOTRES Da li ste znali da u Torontu postoji samo jedno pozorište za decu na srpskom jeziku koje već dve godine uspešno deluje u "Oplencu"? Kako, zašto potražili smo odgovor od Mladena Obradovića, koji vodi dramsku grupu. Ovaj mladi čovek, rođen na Cetinju, po dolasku u Beograd diplomirao je glumu na klasi kod profesora Branislava Cige Jerinića, dok je u Torontu magistrirao glumu na katedri za pozorište na Jork Univerzitetu.
Iako za sobom ima već deset pozorišnih premijera, uspešan je i kao instruktor u kanadskom pozorištu za decu, Theatre Extravaganza. Dve godine ste već u Dramskom studiju "Oplenac". Drago mi je da radim sa djecom na predstavama koje će činiti okosnicu repertoara za sada jedinog pozorišta za djecu na srpskom jeziku u Torontu. Prednost naših predstava je što su glavni glumci djeca koja će svojim drugarima približiti bajke na našem jeziku. Kako ste došli na ideju o pozorištu za decu? Došavši u Toronto prije samo dvije godine prepoznao sam potrebu roditelja da djeci ponude najrazličitije sadržaje na našem jeziku kako bi ih animirali da pored engleskog ne zanemare ni naš jezik i kulturu. U svemu tome je pozorište za djecu bio jedan od aspekata koji su u Torontu bili potpuno zanemareni. Kroz rad Dramskog studija i Pozorišta poku-šavam da ponudim našoj djeci i roditeljima atraktivan i koristan način uvođenja našeg jezika u živote mališana kojima je obrazovanje na engleskom jeziku. Djeca najbolje uče kroz igru, pa se trudim da cilj mog rada bude prvenstveno jezičko usavršavanje, a tek onda, pozorišno obrazovanje. S obzirom da svaku novu ideju prate i teškoće da se realizuje u Torontu, kakvo je vaše iskustvo? Na žalost, finansije su uvijek bile i ostale problem. Teško je praviti predstave bez najosnovnijih sredstava, za recimo kostime za djecu ili za reklamu. Mislim da je mnogo lakše privući publiku na koncerte folklora ili sličnih djelatnosti koje imaju tradiciju od po nekoliko desetina godina. U tom slučaju organizacija, ili same aktivnosti već imaju publiku koja je redovna. Mi počinjemo od samog početka a najveća neiz-vijesnost je kako će publika da prihvati naš rad. A bez podrške reklama koje bi takođe trebalo izfinansirati teško je računati i na to da će naša populacija u Torontu biti i dovoljno informisana o dešavanjima u našem Pozorištu, kako vezanim za "Bajkotres", tako vezano i za buduće predstave koje ćemo raditi. Ovim putem želim da istaknem i da se zahvalim redakciji "Novina" koje su uvek spremne da nas podrže i reklamiraju. Koliko su roditelji uključeni u rad dramske grupe? Podrška koja je presudna za uspjeh rada Studija je podrška roditelja koji zaista ne žale ni truda ni sredstava kako bi pomogli da njihova djeca rade u što boljim uslovima i ja sam im veoma zahvalan. Zašto baš ime "Bajkotres"? Bajkotres je kompilacija deset najčitanijih priča za djecu. Pošto nisam mogao da nađem odgovarajući tekst, smislio sam scenario koji je pružio svim polaznicima Dramskog studija priliku da odigraju po neku zanimljivu ulogu. Većina djevojčica je dobila priliku da igra princeze, a čak i naši najmlađi članovi, koji imaju oko 5 godina, dobili su priliku da glume. Najvažnije u svemu je bilo da prikažemo koliko djeca vole da se igraju i koliko uživaju na sceni . Kakvi su planovi vezani za budućnost Studija? Marljivost polaznika studija me je natjerala da i ja budem ambiciozan u svojim planovima. Za Novu Godinu spremamo predstavu "Lude bube" koja će ostati kao dio repertoara i poslije novogodišnjih praznika. A za sledeći semestar planiramo još dvije premijere. Ima tu još planova- o mogućim gostovanjima, osnivanju večernje scene pa i o produkciji naših originalnih pjesama za predstave. Ali, kako rekoh ranije- to sve uglavnom zavisi od materijalne podrške našem Pozorištu. Pretpostavljam da će se pozorište razvijati onom brzinom koliko bude prihvaćeno od strane naše zajednice. Vrijeme će pokazati. Ksenija Vučević