| Broj 1055, 2. juni 2006.
 
        
 
| NOVI ZAKON STUPIO NA SNAGU |  | Zabranjeno pušenje u Ontariju i Kvebeku 
 |  | Zakon je stupio na snagu 31. maja, tačno u 
  ponoć. Po njemu, zabranjuje se pušenje u najvećem broju zatvorenih javnih 
  mesta, u koja spadaju i vozila kompanija, restorani sa pokrivenim baštama i 
  privatne kuće... 
 
 |  | Ontario i Kvebek od srede su se pridružili 
  spisku provincija bez duvanskog dima, pored Nju Brunsvika, Njufaundlenda, 
  Saskačuana i Manitobe. Trenutak početka primene zakona o zabrani pušenja u 
  zatvorenim prostorijama u Ontariju, mnogi vlasnici lokala obeležili su 
  posebnim programima. Gašenje poslednje dozvoljene cigarete gotovo da je dobio 
  prizvuk istorijskog događaja na pojedinim mestima, ali se veruje da se, kao i 
  u mnogo raznih prilika do sada, oko svega pravi mnogo veća halabuka nego što 
  je potrebno i da će sve proteći mnogo bezbolnije nego što se predviđa. 
 
  Provincijski Parlament je ovaj dan proglasio za Dan sećanja na Hider Krouv, 
  kelnericu, vatrenu protivnicu pušenja, koja je prošlog meseca umrla od raka 
  pluća. Ona nikada u životu nije zapalila cigaretu, ali je na svom radnom mestu 
  40 godina bila izložena duvanskom dimu. 
 Povodom stupanja na snagu ovog zakona, nadležni najavljuju da će u prvo vreme 
  restoranima i barovima upućivati samo opomene ukoliko budu kršili ovaj zakon.
 
 Ministar za promociju zdravlja Džim Votson je istakao da je razumno dati 
  određeni 'grejs' period u kojem će građani imati priliku da se prilagode, mada 
  je izrazio nadu da će ogromna većina odmah postupati u skladu sa novim 
  propisima.
 
 U Ontariju puši tek svaki peti stanovnik.
 
 Zakon je stupio na snagu 31. maja, tačno u ponoć. Po njemu, zabranjuje se 
  pušenje u najvećem broju zatvorenih javnih mesta, u koja spadaju i vozila 
  kompanija, restorani sa pokrivenim baštama i privatne kuće u koje dolazi 
  medicinsko osoblje da bi negovalo bolesnika. Više nije dozvoljeno pušenje u 
  posebnim pušionicama u restoranima i barovima, ali postojanje takvih 
  prostorija je i dalje moguće u staračkim domovima za korisnike koji su u 
  stanju sami da puše.
 
 Zakon pooštrava zabranu prodaje duvana maloletnicima, sprečava promociju 
  duvanskih proizvoda na lokacijama za zabavu, zabranjuje pušenje u motelima, 
  hotelima ili krčmama, osim u sobama u kojima određenim za to, i u zajedničkim 
  prostorijama stambenih zgrada. Pušenje je najstrože zabranjeno u državnim i 
  privatnim školama i na svim njihovim terenima, kao i u krugu od devet metara 
  od svakog ulaza u zdravstveni objekat.
 
 Svako reklamiranje duvanskih proizvoda i njihovo izlaganje zabranjeno je, 
  takođe, od 31. maja.
 
 Iako se ovih dana očekuju detalji u vezi sa kaznama za nepoštovanje zakona, 
  zna se da će fizička lica moći da očekuju kazne do pet hiljada dolara, dok za 
  korporacije nije određen maksimum.
 
 Interesantno je da u Kvebeku, gde je sličan zakon počeo da važi istog dana kad 
  i u Ontariju, nisu bili voljni da ostave prelazni period za prilagođavanje 
  građana.
 
 Tamošnji ministar zdravlja Filip Kilar pripremio je tim od 75 inspektora koji 
  će voditi računa da se zakon poštuje. Kazna za vlasnike restorana i barova je 
  400 dolara, ukoliko se radi o prvom prekršaju, s tim da dodatnih 300 može biti 
  naplaćeno ako zaposleni ometaju rad inspektora.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
 
| CRNA GORA |  | Potvrđena pobeda opcije za nezavisnost 
 |  | Za državnu samostalnost Crne Gore glasalo je 
  55,5 odsto izašlih birača, dok je protiv bilo 44,5 odsto, zvanični su konačni 
  rezultati referenduma o državnoj samostalnosti, koje je saopštila Republička 
  referendumska komisija (RRK). 
 
 |  | Za nezavisnost je glasalo 230.661 birača, a 
  protiv 185.002, saopštio je na konferenciji za novinare u Podgorici predsednik 
  RRK František Lipka ( slika dole). 
 
  Lipka je najavio da će u subotu, 3. juna, biti održana sednica crnogorskog 
  parlamenta, na kojoj će biti usvojena deklaracija o nezavisnosti Crne Gore. 
 Prema zvaničnim podacima RRK, na referendumu je glasalo ukupno 419.240 birača, 
  od čega 14.400 van glasačkih mesta.
 
 Važećih glasačkih listića bilo je 415.663, a nevažećih 3.577. Neupotrebljenih 
  listića bilo je 66.040, saopštio je Lipka.
 
 Predsednik RRK saopštio je i da je bilo 210 prigovora i 63 pritužbe na tok 
  referendumskog procesa.
 
 Članovi RRK iz stranaka koje su se zalagale za očuvanje državne zajednice nisu 
  glasali za konačan izveštaj o referendumu.
 
 Šef posmatračke misije ODIHR-a za referendum u Crnoj Gori Jorgen Grunet rekao 
  je danas da će konačni izveštaj OEBS-a o glasanju o državnom statusu Crne Gore 
  biti objavljen za šest nedelja i da će sadržati "manje preporuke" koje će 
  koristiti budućim izbornim procesima.
 
 Grunet je u razgovoru sa crnogorskim šefom diplomatije Miodragom Vlahovićem 
  kazao da je referendumski porces u Crnoj Gori sproveden u skladu sa 
  međunarodnim standardima, saopšteno je posle razgovora.
 
 On je, kako se dodaje, posebno izrazio zadovoljstvo kvalitetom biračkog spiska.
 
 Najveći broj primedbi bloka za zajedničku državu odnosio se na birački spisak.
 
 Crnogorski ministar inostranih poslova zahvalio se ODIHR-u na "aktivnom 
  doprinosu" transparentnom i demokratskom referedumu u Crnoj Gori.
 
 Vlahović je izrazio očekivanje da će OEBS i njegov biro za demokratske 
  institucije - ODIHR nadgledati oktobarske parlamentarne izbore, prve u 
  nezavisnoj Crnoj Gori.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
 
| SRBIJA - VOJISLAV KOŠUNICA: |  | Vlada Srbije konstatuje odluku Lipke o 
  referendumu 
 |  | Srpski premijer Vojislav Koštunica (na 
  slici) izrazio je 
  spremnost Srbije da definiše politiku prema Crnoj Gori u sopstvenom i 
  obostranom interesu, ali je izbegao da odgovori da li će i zvanično priznati 
  rezultat referenduma i čestitati crnogorskim zvaničnicima. 
 
 |  | Na konferenciji za novinare posle sednice 
  vlade, Koštunica je ponovio da Srbija, posle crnogorskog referenduma, preuzima 
  državno-pravni kontinuitet državne zajednice i postaje njen sledbenik. On je 
  dodao da vlada priprema paket mera kako bi što pre definisala taj status i 
  odnose sa Crnom Gorom. 
 
  Na pitanje da li priznaje rezultate referenduma u Crnoj Gori, on je rekao da "Vlada 
  Srbije konstatuje odluku (predsednika Republičke referendumske komisije) 
  Františeka Lipke" o rezultatima referenduma i ne želi da ih komentariše. 
 "Konstatovanje da se prihvata mišljenje RRK znači da se prihvata mišljenje RRK", 
  rekao je on na više puta postavljano pitanje novinara o priznavanju rezultata 
  referenduma, koji je opisao kao "istorijski događaj".
 
 "Vlada Srbije konstatuje odluku Františeka Lipke i ne želi da komentariše" 
  rezultate referenduma, dodao je on i rekao da je Srbija spremna da razgovara 
  sa Crnom Gorom o imovinskim odnosima, obrazovanju, državljanstvu i drugim 
  pitanjima "u najboljoj volji".
 
 Koštunica je detaljno podsetio na zalaganja Srbije za očuvanje državne 
  zajednice, navodeći da je ona bila "najbolji način ostvarenja interesa i 
  Srbije i Crne Gore" i ističući da Srbija nije učinila nijedan potez koji bi 
  ugrozio interese Crne Gore, već je pokazala izuzetno strpljenje.
 
 Koštunica je rekao i da Vlada Srije nije mogla da utiče na određivanje uslova 
  referenduma u crnoj Gori, ali je javno stavila do znanja da bi bilo 
  demokratski da i 270.000 državljana Crne Gore, koji žive u Srbiji, trebalo da 
  imaju pravo glasa.
 
 "Ispalo je da mogu da glasaju sa cele planete, ali ne i iz Srbije", rekao je 
  on, ukazujući i na zalaganja Vlade Srbije da većina potrebna za odluku na 
  referendumu bude "prirodna, odnosno 50 odsto plus jedan od ukupnog broja 
  upisanih birača".
 
 Prema oceni Koštunice, većina od 55 odsto izašlih, koju je predložila Evropska 
  unija, "teško da se može obrazložiti".
 
 Koštunica je ponovio i stav da je EU imala odlučujući uticaj i na uslove 
  referenduma, kao i da je dala odlučujući glas u RRK o rezultatima.
 
 On je rekao da će, po proglašenju nezavisnosti Crne Gore u crnogorskom 
  parlamentu, Skupština Srbije doneti odluku kojom konstatuje da Srbija preuzima 
  državno-pravni kontinuitet i postaje sledbenik državne zajednice.
 
 To onda obavezuje vladu da preduzime niz mera, kao što je izmena zakona o 
  ministarstvima, radi preuzimanja nadležnosti državne zajednice, kao i zakona o 
  preuređenju službi državne zajednice i zakona o važenju zakona donetih na 
  nivou državne zajednice.
 
 Prema rečima Koštunice, taj posao treba povezati sa usvajanjem novog ustava, 
  jer ne može biti potpun bez njega.
 
 Upitan da li će čestitati crnogorskim zvaničnicima, Koštunica je podsetio na 
  prioritete Srbije i dodao da je vreme da Srbija počne da se bavi sama sobom.
 
 On je dodao i da "jedna država može da postoji i bez priznanja", kao i da se 
  diplomatski odnosi mogu uspostaviti na različite načine.
 
 "Može i odlaskom šefa države, i notom, ali to je manje važno u odnosu na 
  probleme. Sve drugo je manifestacija, a ne suština", rekao je Koštunica, koji 
  je izrazio i uverenje da će biti postignut konsenzus o usvajanju Ustava Srbije, 
  koji bi, kako je rekao, automatski značio parlamentarne i predsedničke izbore.
 
 On nije želeo da govori o rekonstrukciji vlade, navodeći da će javnost o tome 
  biti obaveštena kada predlog bude podnet Skupštini Srbije.
 
 Povodom izrade novog ustava Srbije, Koštunica je rekao da će za nedelju dana 
  biti moguće "podvući crtu" i kazati šta je urađeno u razgovorima o novom 
  ustavu i da li će se ići na njegovu izradu.
 
 "Raspoloženje postoji, a postoji i potreba", rekao je on i dodao da se, u 
  slučaju neuspeha, mora utvrditi ko koči ustav.
 
 Premijer je potvrdio da "novi ustav znači nove izbore", koji će biti održani, 
  kako je rekao, "za sve institucije - nov sastav skupštine, vladu i novog 
  predsednika Republike".
 
 Povodom očekivane rekonstrukcije vlade, posle ostavke potpredsednika Miroljuba 
  Labusa i crnogorskog referenduma, Koštunica nije želeo da saopšti detalje.
 
 "Imaćete detaljnu sliku o vladi onoga trenutka kada je dostavim Skupštini 
  Srbije, Pre toga to neću učiniti, jer mi to i zakon zabranjuje, jer prvo moram 
  da se obratim skupštini, pa da obavestim javnost", rekao je Koštunica.
 
 Povodom zamrzavanja američke pomoći Srbiji, zbog nesaradnje sa Haškim 
  tribunalom, Koštunica je rekao je da je posle 5. oktobra 2000. godine verovao 
  da će se svi problemi rešavati u partnerskom odnosu, bez pritisaka i 
  uslovljavanja, kako sa Briselom, tako i sa Vašingtonom.
 
 "Političkim partnerstvom moglo bi da se uradi mnogo toga više", rekao je on i 
  nazvao pritiske međunarodne zajednice "omčom oko vrata".
 
 On je ponovio i stav da u Srbiji postoji politička volja za punu saradnju sa 
  Haškim tribunalom i podsetio da je, zahvaljujući tome, 17 optuženika i otišlo 
  u Hag.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
 
| REPUBLIKA SRPSKA |  | Reforma policije samo uz saglasnost Srpske 
 |  | "Učinili smo sve kako bi Direkcija za reformu 
  policije odluke donosila konsenzusom, ali su svi naši napori ignorisani", 
  rekao je Dodik u Banjaluci. 
 
 |  | Predsednik Vlade Republike Srpske (RS) Milorad 
  Dodik izjavio je da je moguće povlačenje predstavnika tog entiteta iz Upravnog 
  odobra Direkcije za reformu policije u BiH zbog preglasavanja u tom telu. 
 "
  Učinili smo sve kako bi Direkcija za reformu policije odluke donosila 
  konsenzusom, ali su svi naši napori ignorisani", rekao je Dodik novinarima u 
  Banjaluci. 
 Član UO Direkcije iz RS Nijaz Smajilović učestvuje u radu tog tela, na osnovu 
  nedavne odluke Vlade RS, samo kao posmatrač.
 
 Dodik je novinarima u Banjaluci rekao da je za predstavnike RS "jedini validan 
  dokument u pregovorima o reformi policije preporuka Narodne skupštine RS", 
  ističući da vlasti RS "neće podleći nikakvim pritiscima međunarodne zajednice".
 
 On je ocenio da je "krajnje vreme da se uvaže institucije RS, jer će njihovo 
  dalje ignorisanje stvoriti nove probleme".
 
 Napominjući da "nije problem reforma policije, već način na koji se ona želi 
  postići", premijer RS je naglasio da će krajnju reč o reformskom procesu dati 
  Vlada i parlament RS.
 
 "Nećemo prihvatiti ništa što je nametnuto. Dovoljni su proceduralni propusti 
  koji su već učinjeni da ta stvar bude odbijena i ona će biti odbijena", 
  poručio je Dodik.
 
 Predsednik RS Dragan Čavić izjavio je da bi oni koji vode celi proces reforme 
  policije trebalo da znaju da se o tom procesu može razgovarati samo na bazi 
  konsenzusa svih strana.
 
 "Nema toga, bar kada je u pitanju stranka kojom ja rukovodim (SDS), ko će 
  podržati formiranje policijskih regija koje će prelaziti međuentitetsku liniju 
  razgraničenja", istakao je Čavić.
 
 Predsednik parlamenta RS Igor Radojičić optužio je Upravni odbor Direkcije za 
  reformu policije da "radi samo za jedan entitet", upozoravajući da bi bilo "dobro 
  da na vreme shvate da je potrebno razgovarati".
 
 "Ako pokušaju da nas dovedu u bilo kakvu cajtnot situaciju, to će biti na 
  štetu cele BiH", kazao je Radojičić novinarima.
 
 Direkcija za reformu policije je bez saglasnosti predstavnika RS donela odluku 
  kojom se predviđa jedinstvena policijska struktura na državnom i loklanom 
  nivou.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
 
| VEHABIJE SU SPREMNI DA POČINE 
  NASILjE U IME VJERE |  | Šerijatska policija rasteruje ljubavne parove 
 |  | Prema tvrdnjama svjedoka, radi se o 
  pripadnicima takozvane šerijatske policije, s dugim bradama i kratkim 
  nogavicama, što je svojstveno radikalnim muslimanima, takozvanim vehabijama. 
 
 |  | U blizini sarajevske bolnice Jezero nedavno je 
  iz kombija bez registarskih tablica iz mraka iskočila grupa muškaraca koji su 
  rastjerivali ljubavne parove. Prema tvrdnjama svjedoka, radi se o pripadnicima 
  takozvane šerijatske policije, s dugim bradama i kratkim nogavicama, što je 
  svojstveno radikalnim muslimanima, takozvanim vehabijama. 
 
  Veći incident je izbjegnut jer su mladići i djevojke uspjeli da pobjegnu 
  automobilima niz obližnju livadu. 
 Slučaj nije prijavljen policiji zbog, kako se vjeruje, srama zaljubljenih 
  parova da javno kažu da ih je neko ometao u ljubavnom zanosu.
 
 Policija Kantona Sarajevo pozvala je građane i medije koji raspolažu 
  konkretnim podacima o eventualnom postojanju šerijatske policije, da ih 
  proslijede MUP-u kako bi bili sankcionisani svi koji sebi daju pravo da 
  djeluju na način na koji je ovlaštena samo policija.
 
 U Ministarstvu sigurnosti BiH vjeruju da je vehabizam u BiH "uvezen", da 
  predstavlja prijetnju sigurnosti građana i da takva lica treba identifikovati 
  i procesuirati.
 
 Vehabizam je dobio naziv po Muhamedu Ibn Vehabu, islamskom učenjaku koji je 
  živio i djelovao na prostoru današnje Saudijske Arabije krajem 19. vijeka. 
  Vehabovo učenje se smatra radikalnim, nametljivim i neprilagođenim današnjem 
  društvu. Broj vehabija u BiH nije precizno utvrđen, ali se vjeruje da je 
  nekoliko stotina njih ostalo u Bosni nakon završetka rata.
 
 Docent fakulteta Islamskih nauka u Sarajevu Enes Ljevaković kaže da su se u 
  BiH posljednjih godina izdiferencirale dvije grupe muslimana sa dva različita 
  shvatanja islama, ali da "problem nastaje onda kada neko pokušava da svoje 
  tumačenje nametne kao jedino ispravno".
 
 Ipak, tvrdi Ljevaković, "nema realnih pretpostavki o formiranju šerijatske 
  policije, jer je BiH sekularno društvo u kojem vjera u javnoj sferi nema 
  značajnijeg uticaja".
 
 S druge strane, dva bivša člana radikalnog islamskog pokreta i pripadnici 
  vehabijskog kruga u BiH, Jasmin Merdan i Adnan Mešanović, tvrde da "vehabija u 
  BiH ima i da to nije nikakva tajna".
 
 "Ne može se precizno odrediti koliko ih u BiH ima, jer kada kažete vehabije, 
  ne misli se samo na momke sa kratkim nogavicama i dugim bradama. Postoji 
  veliki broj njih koji tako ne izgledaju, kao i veliki broj mladih koji su 
  njihovi simpatizeri", kaže Merdan.
 
 Merdan i Mešanović istupili su iz vehabijskog kruga prije nekoliko godina. Za 
  njihovo preobraćenje zaslužni su nauka i obrazovanje. Danas su uzorni građani, 
  iako su samo do prije par godina bili spremni da počine nasilje svake vrste u 
  ime vjere.
 
 Oni su, zbog želje da dopru do svih koji su zaluđeni površnim poznavanjem 
  islama, napisali knjigu "Vehabizam - Selefizam", u kojoj detaljno opisuju 
  razlike u tradicionalnom i radikalnom tumačenju islama.
 
 Ta knjiga je u tradicionalnim islamskim krugovima primljena sa oduševljenjem, 
  dok su je radikalni muslimani nazvali "izdajničkim djelom".
 
 "Do apsurda dolazi kada pojedinci, pozivajući se na tradicionalni islam, krše 
  same temelje islamskog učenja. Razlog tome je neznanje i neobrazovanost", 
  navodi Merdan.
 
 Jasmin Merdan i Adnan Mešanović su se posvetili tradicionalnom islamu i 
  formirali Centar za preventivu terorizma u BiH (ZAPRET) kojem će moći da se 
  obrate svi koji imaju bilo kakve sumnje vezane za terorističke aktivnosti.
 
 "Mi ovo ne radimo zato što želimo da od muhe napravimo medvjeda. Smatramo da 
  postoji opasnost koja se dokazuje kroz niz pokazatelja koje smo imali do sada. 
  Jednostavno, sve što se desava u svijetu, svo to nasilja koje se čini u ime 
  islama, čine ljudi koje gura radikalna islamska, vehabijska ideologija", kazao 
  je Merdan Beti.
 
 Hafiz Sulejman Bugari, nesumnjivi je autoritet u islamskom svijetu u BiH. 
  Njegov govor u Bijeloj džamiji na Vratniku u Sarajevu, svakog petka 
  tradicionalno prati stotine građana.
 
 Bugari je rekao da "islam zalazi u svaku poru ljudskog života i ne ostavlja 
  nijedno pitanje neriješeno", ali je dodao: "Šta god musliman radi u životu, od 
  njegovog djelovanja svako mora da bude smiren i zaštićen. Gospodar kada govori 
  o islamu, govori o ravnoteži u vjeri".
 
 Hafiz Sulejman Bugari osudio je sve terorističke akcije i nasilje koje se 
  sprovodi u ime islama, ističući da to nije svojstveno pravim vjernicima.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
 
| NAFTA KAO EKONOMSKI PARADOKS |  | Iran najranjiviji zbog nafte 
 |  | Iran je nabijen ogromnim rezervama nafte i 
  gotovim novcem, ali manjak rafinerija drži zemlju u teškoj zavisnosti od 
  uvoznog benzina i dizela za domaće automobiliste i kamiondžije. 
 
 |  | To je i jedan od razloga što Iran - već pod 
  teretom ozbiljnih ekonomskih nevolja - očajnički želi da izbegne sankcije UN 
  povdom svog nuklearnog programa. 
 
  "Nafta je mesto gde je Iran najranjiviji," kaže Bezad Nabavi, bivši član 
  parlamenta i direktor državne petrolejske komanije Petropars. "To je jedan od 
  velikih ekonomskih paradoksa. 
 " Brige oko snabdevanja gorivom postale su do te mere ozbiljne da vlada 
  razmišlja o uvođenju krajnje nepopularnog dvostrukog sistema plaćanja. Sistem 
  bi ograničio količinu benzina koju vozač može da kupi po ceni koju dotira 
  država, od oko 9 centi po litru, i uveo bi još neodređenu tržišnu cenu za 
  kupovine iznad ograničenja.
 
 Čak i skroman pad u uvozu benzina i dizela u slučaju sankcija značio bi tešku 
  kaznu za privredu sa mnogo slabosti - dvocifrenom inflacijom, hroničnom 
  nezaposlenošću i glomaznom državnom kontrolom.
 
 Gotovo četvrtina od 65 miliona Iranaca živi ispod granice siromaštva. Jedna od 
  mogućih sankcija koja će biti razmatrana na sastanku pet stalnih članova 
  Saveta bezbednosti UN i Nemačke u Beču je embargo na izvoz naftnih prerađevina 
  u Iran.
 
 Iranske rezerve petroleja se smatraju za druge najveće na svetu, posle 
  saudijskih, a Iran je četvrti najveći proizvođač sirove nafte u kartelu OPEK-a. 
  Skok cena - koje sada kruže na oko 70 dolara za barel - ispunio je specijalni 
  iranski petrodolarski fond sa rekordnih 24 milijarde dolara.
 
 Ali, Iran nema dovoljno rafinerija da bi držao korak sa sve većom žeđu za 
  goriva. U prevozu robe, zemlja gotovo isključivo zavisi od kamiona, a broj 
  privatnih vozila nezadrživo raste.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
 
| STO ĆE SE SUOČITI SA NIZOM NE 
  BAŠ PRIJATNIH SCENARIJA |  | Neizvesna budućnost Svetske trgovinske 
  organizacije 
 |  | Raskoli između bogatih i siromašnih ponovo su 
  izronili i usporili napredovanje runde koja bi, da je uspešno završena, mogla 
  da ulije nekih 100 milijardi dolara u svetsku privredu, procenjuje Svetska 
  banka. 
 
 |  | Budućnost Svetske trgovinske organizacije (STO), 
  čak i u njenoj ulozi sudije u velikim trgovačkim svađama, mogla bi da dođe u 
  pitanje ako teturanje u pregovorima o slobodi svetske trgovine konačno pređe u 
  kolaps, kažu diplomati i analitičari. 
 
  Za mnoge posmatrače, upravo strah od takovog ishoda može da natera 149 država 
  članica STO da urade ono što nisu uradile tokom četiri godine natezanja i da 
  zaključe posao pre nego što vreme istekne. 
 Neuspeh bi mogao da ohrabri jače zemlje da okrenu leđa ženevskoj organizaciji 
  i potraže nove poslove za sebe kroz bilateralne i regionalne trgovačke 
  sporazume, umesto na zajedničkom putu gde svi mogu da dobiju deo.
 
 Poraz bi čak mogao da umrlja takozvani "dragulj u kruni" 11 godina starog 
  trgovačkog tela - njegovu ulogu u sređivanju sporova, koja je uspevala da 
  privoli vlade država članica da prihvate presudu STO.
 
 "Budućnost STO je u pitanju. Ako runda iz Dohe propadne, to bi mogao da bude 
  kraj STO kao pregovaračkog foruma", izjavio je Rojtersu Danijel Grisvold iz 
  vašingtonskog instituta Kato.
 
 Takozvana runda iz Dohe pokrenuta je krajem 2001. godine na insistiranje 
  bogatih država sa proklamovanim ciljem podsticanja svetskog ekonomskog rasta i 
  izvlačenja miliona ljudi iz siromaštva.
 
 Bile su potrebne godine da se nepoverljive zemlje u razvoju privole na dalje 
  razgovore o liberalizaciji, jer su osećale da su ranije runde malo dale. Tek 
  ih je duh međunarodne solidarnosti, pokrenut terorističkim napadom 11. 
  septembra na SAD, ubedio da pristanu.
 
 Osećaj zajedničkog smisla nije dugo trajao. Raskoli između bogatih i 
  siromašnih, posebno oko poljoprivrede, ponovo su izronili i usporili 
  napredovanje runde koja bi, da je uspešno završena, mogla da ulije nekih 100 
  milijardi dolara u svetsku privredu, procenjuje Svetska banka.
 
 Sada pregovori plutaju ka krajnjem roku, kraju jula, kad treba da se izradi 
  nacrt pakta o ukidanju državnih poljoprivrdenih subvencija, otvaranju tržišta 
  za industrijsku robu i usluge, promeni pravila o politički osetljivim temama 
  kao što je damping i davanju specijalne "pomoći za trgovinu" siromašnijim 
  zemljama u razvoju.
 
 Konačan paket mora da bude potpisan, zapečaćen i isporučen početkom iduće 
  godine, ali to se može desiti samo ako bude poštovan julski rok.
 
 Ako se juli promaši, STO će se suočiti sa nizom scenarija od kojih ni jednan 
  neće biti prijatan. Moglo bi da dođe do očajničke strke da se spase ono što je 
  već dogovoreno, uz neku vrstu minimalnog sporazuma - takozvane "male Dohe", 
  kažu analitičari.
 
 Međutim, gotovo svi ključni igrači u pregovorima, uključući SAD i EU, opominju 
  da bi tako mršav rezultat mogao da bude isto tako teško ostvariv kao i puni 
  sporazum o slobodi svetske trgovine.
 
 Bogati članovi STO, kao i EU koja je do sada ponudila najviše ustupaka, mada 
  ograničenih, dobiće malo za uzvrat. Brisel će imati muke da ubedi države, kao 
  što je Francuska, najvećeg korisnika troškova EU na poljorpivredu, da se 
  odrekne prava davanja izvoznih subvencija svojim seljacima ili da se složi da 
  smanji carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda a da za uzvrat ne dobije 
  pristup za svoju indutrijsku robi u usluge u zemljama u razvoju.
 
 Kako ni najmanja sloga nije na vidiku, runda iz Dohe će biti praktično mrtva 
  čak i ako zavanična presuda bude glasila da je runda samo otišla u zimski san, 
  da sačeka svežu infuziju političke volje, kažu izvori STO.
 
 Hibernacija može da traje godinama.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
 
| KAKO TO VIDE DRUGI... Gardijan: |  | Predstavljamo vam Mis Montenegro! 
 |  | Kada crnogorski parlament i formalno proglasi 
  nezavisnost uslediće komplikovani detalji plišanog razvoda sa Srbijom, ali 
  nema sumnje da će se zemlja po imenu Crna Gora uskoro ponovo pojaviti na 
  političkoj mapi Evrope, piše londonski dnevnik "Gardijan". 
 
 |  | Komentator lista podseća da je država Crna 
  Gora bila međunarodno priznata i između 1878. i 1918. i da su, kao što navodi 
  Elizabet Roberts u svojoj "detaljnoj i blagovremeno izdatoj" novoj istoriji 
  Crne Gore, tokom 70-ih godina 19. veka Crnogorce podržavali, idolizovali i 
  idealizovali liberalni Britanci zato što su se borili protiv Otomana. 
 
  Tadašnja Kraljevina Crna Gora je bila inspiracija za komično "kraljevstvo 
  Pontevedro", u opereti "Vesela udovica" Franca Lehara, piše "Gardijan" i 
  pojašnjava da je to kraljevstvo u stilu Ruritanije, imaginarne zemlje u 
  centralnoj Evropi iz romana britanskog pisca Antonija Houpa. 
 "Njena premijera u Beču izazvala je ljutite demonstracije crnogorskih 
  studenata", navodi list i podseća da je Crna Gora "ugašena" uz pomoć zapadnih 
  saveznika na kraju Prvog svetskog rata i da ju je zamenila Jugoslavija.
 
 Odlazak Crne Gore je "pre svega snažan poraz za nacionalistički projekat 
  Velike Srbije, koji je oportunistički prihvatio postkomunista Slobodan 
  Milošević", piše "Gardijan" i dodaje da će, "kada Kosovo bude sledilo Crnu 
  Goru i otišlo u nezavisnost, što sigurno hoće, Srbija postati kopnena, krnja 
  država - izudarani, uvređeni gubitnik evropske istorije".
 
 "Gardijan" takođe podseća da je referendumski uslov od 55 odsto postavila 
  Evropska unija, iako je, na primer, Francuska Mastriški sporazum usvojila 
  referendumu sa "samo 51 odsto". "Efekat toga bio je pozitivan, jer je to 
  značilo da su uglavnom srpski protivnici nezavisnosti učestvovali u glasanju, 
  verujući da mogu da pobede. Sada će Srbima biti teže da ospore legitimitet 
  rezultata", dodaje list.
 
 Komentator lista Timoti Garton Aš je tekst o Crnoj Gori započeo pitanjem - 
  koliko zemalja ima u Evropi? "Odgovor zavisi od toga šta podrazumevate pod 
  Evropom, kao i šta podrazumevate pod zemljom", napisao je on i zatim podsetio 
  da EU ima 25 zemalja članica, a OEBS 55, ali da su među njima i Andora, 
  Vatikan, Lihtenštajn, Monako i San Marino, sve zemlje koje su u okviru granica 
  EU iako nisu njene države članice.
 
 U OEBS-u su i Rusija, Turska, Jermenija, Gruzija, Azerbejdžan, Kazahstan, 
  Kirgistan, Uzbekistan, Kanada i SAD, a, kako navodi list, "neki ili većina 
  Evropljana ne bi rekli za neke ili većinu ovih zemalja da se nalaze u Evropi".
 
 "Kada su se srednjoazijske zemlje pridružile OEBS-u 1992, neko je rekao da 
  takva Evropa sada podseća na definiciju Boga po Nikolausu od Kiza - da je 
  Njegovo središte svuda, a Njegov obim nigde", piše "Gardijan". Komentator 
  zatim navodi različit broj zemalja u različitim evropskim organizacijama, to 
  jest da Savet Evrope ima 46 članica sa 800 miliona stanovnika, da je na 
  ovogodišnjem takmičenju Eurosong među učesnicima iz 24 zemlje bilo poveča iz 
  Turske, Jermenije, Moldavije i Izraela, a da na izboru za Mis Evrope učestvuju 
  i takmičarke iz Turske, Izraela i Libana.
 
 "UEFA, koja sebe opisuje kao 'upravno telo za fudbal na evropskom kontinentu' 
  i, što je interesantno, "udruženju udruženja zasnovanih na reprezentativnoj 
  demokratiji", ima 52 članice, među kojima su i Andora, Azerbejdžan, Turska i 
  Izrael, ali i Engleska, Škotska i Vels kao posebni nacionalni timovi. (Na to 
  smo toliko navikli, da zaboravljamo koliko je čudno)", piše "Gardijan".
 
 Kako navodi komentator, bilo kako da se postave kriterijumi, nema sumnje da je 
  Evropa kontinent sa najviše zemalja po glavi stanovnika.
 
 "Kina je jedna zemlja sa 1,3 milijarde ljudi, Evropa ima između 45 i 55 
  zemalja na, najviše, 800 miliona ljudi. Po toj velikodušnoj proceni, imamo 
  osminu svetske populacije, ali četvrtinu svetskih država. A ove nedelje ćemo 
  dobiti još jednu. Predstavljamo vam Mis Montenegro!", piše londonski dnevnik.
 
 Komentator ocenjuje da bi veći broj malih država komplikovao odnose i učinio 
  skupljom buduću, proširenu EU, ali da su "troškovi disfunkcionalne 
  multietničke države još veći".
 
 "Nerešena pitanja suvereniteta i ustavnog statusa su u proteklih pet godina 
  sprečila pokušaje da se u Srbiji, Crnoj Gori i na Kosovu sprovedu ekonomske i 
  društvene reforme. Nekad je bolje preseći Gordijev čvor i nekad dobre ograde 
  vremenom stvore dobre susede. Sada građani Crne Gore i Srbije znaju da moraju 
  sami naći put do prosperiteta, demokratije i vladavine prava. Samo onda će 
  moći da preko OEBS-a, Saveta Evrope, UEFA, Mis Evrope, takmičenja za pesmu 
  Evrovizije i NATO dođu do današnjeg najvažnijeg pečata pipadanja Evropi - 
  članstva u EU", zaključuje "Gardijan".
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
 
| DžIHAD JE NEKADA IMAO POTPUNO 
  DRUGO ZNAČENjE |  | Ideologija verskog terorizma 
 |  | Često sa američkim oružjem u rukama, 
  ti muslimanski borci govorili su da vode džihad protiv okupacije, nazivajući 
  se mudžahedinima - što u prevodu znači "sveti ratnik". 
 
 |  | Mnoge su organizacije kroz 
  istoriju pokušavale da svoje političke ciljeve ostvare terorizmom. Međutim, u 
  poslednje vreme javljaju se organizacije čije su političke ambicije 
  istovremeno i religijske. 
 
  Mada je termin džihad veoma star, tek se u doba avganistansko-sovjetskog rata 
  odomaćio u jezičkoj upotrebi zapadnih zemalja kao "sveti rat". 
 Osamdesetih godina prošlog veka, borci u Avganistanu - među kojima je bio i 
  mladi Saudijac Osama bin Laden - pokrenuli su ustanak protiv sovjetske 
  okupacije. Često sa američkim oružjem u rukama, ti muslimanski borci govorili 
  su da vode džihad protiv sovjetske okupacije, nazivajući se mudžahedinima - 
  što u prevodu znači "sveti ratnik".
 
 Meri Hejbek nedavno je objavila knjigu o ideologiji džihada. Ona za Glas 
  Amerike kaže da je džihad u vreme nastanka islama značio nešto sasvim drugo.
 
 "U prvim godinama misije proroka Muhameda džihad je predstavljao nastojanje da 
  se razume to što Muhamed propoveda, da se vera prihvati. Ali kasnije je to 
  dobilo drugačije značenje - kao napor da se Božja reč širi, što je uključilo i 
  borbu. U nekim slučajevima bila je to borba protiv agresora ili onih koji 
  nastoje da spreče širenje islama i Božje reči", kaže Meri Hejbek.
 
 Danas, mnogi islamski ekstremisti veruju da je nemuslimanski svet korumpiran i 
  da Zapad pokušava da ostvari dominaciju. Bivši funkcioner CIA Majkl Sojer 
  smatra da su aktivnosti Vašingtona i njegova spoljna politika osnažili ideje 
  džihada.
 
 "Bilo da se radi o našoj podršci Izraelu, trenutnom vojnom prisustvu u 
  Avganistanu, na Filipinima, u Iraku, ili u Saudijskoj Arabiji - to samo jača 
  ideju da bi mudžahedini trebalo da se bore za odbranu Islama. I nažalost, mi u 
  Americi to često previđamo", kaže Sojer.
 
 Mnogi mudžahedini su sledbenici "salafizma", koji se izučava u verskim školama 
  i medresama. Analitičari kažu da je reč o trenutno najpopularnijoj islamskoj 
  sekti. Majkl Sojer navodi da "salafizam" uči nekoj vrsti istinskog islamskog 
  fundamentalizma koji je ortodoksniji i, po njihovom mišljenju, autentičniji.
 
 "Reč je o konzervativnom i do određenog stepena militantom shvatanju. 'Salafizam' 
  odbacuje sve rituale, molitve i procedure koje su se u Islamu akumulirale 
  posle Muhamedove smrti, i nastoji da vernike vrati izvornom verovanju, na 
  način na koji je to činio prorok", kaže Sojer.
 
 Nisu svi pobornici "salafizma" ekstremisti ali su vođe terorista poput Osame 
  bin Ladena i Abu Musaba al-Zarkavija prihvatili "salafizam". Meri Hejbek 
  ističe da demokratski procesi poput izbora za ekstremiste nisu samo 
  nelegitimni, već im se mora pružiti otpor.
 
 Analitičari ukazuju da su muslimani podeljeni na radikalne i umerene, a bivši 
  zamenik američkog državnog sekretara Ričard Armitidž kaže da dok taj 
  unutrašnji sukob postoji - rat protiv terorizma neće biti završen.
 
 "Pored rata koji mi vodimo protiv terorista, prisutan je unutrašnji sukob među 
  muslimanima. To je borba modernih islamista koji žele da Islam zauzme poziciju 
  jedne od najvećih svetskih religija, koja joj pripada. Na drugoj strani su oni 
  koji žele da se vrate u prošlost - u sedmi ili osmi vek. Njihovo shvatanje 
  vere je mnogo represivnije i nazadnije. Taj unutrašnji sukob se mora okončati 
  pre nego što uopšte dođemo u poziciju da se uspešno borimo sa teroristima", 
  smatra Armitidž.
 |  |  |  |  |  |  |  |  
 
         | 
         |