HUMANITARNO VEČE ZA DECU KOSOVA

Kosovski božuri

U petak 25. novembra održana je jedna zaista plemenita akcija za dovođenje naše dece koja, žive u enklavama na Kosovo i Metohiji u organizaciji i na inicijativu Rade i Radeta Mićić, na slici ispod.

Prepuna sala, burnim aplauzom pozdravila je učesnike ove večeri, koji su svojim prisustvom takođe doprineli da se  veče uspešno završi.

Veče je započeto sa “Oče naš“ u izvođenju hora “Sv. Sava”.

Prikazan je film “Kosovski božuri”, potresna priča o  deci koja više nemaju ni nadu da će se nešto promeniti.

Gudački orkestar  prijatno je iznenadio, svojim odličnim nastupom, sve prisutne goste koji su ih nagradili dugim aplauzom. Iako ne razumeju naš jezik, ostali su do kraja programa oduševljeni prijemom.

Rada Mićić i Dimitrije Porobić, na slici levo,izveli su skeč koji je sve nasmejao. Ljubavna poezija Tatjane Čornij kao i deo iz predstave “Naša deca” u izvođenju Srđana Rajšića i Dragane Ilić doprineli su da se svi oraspolože i opuste u prijatnoj atmosferi.

Nakon pauze Rada je izvela monodramu Milankin monolog (autora Nebojše Milosavljevića) koja je većinu do suza nasmejala.

Ovom prilikom sakupljeno je 15 hiljada dolara i obezbeđeno je već 9 avionskih karata, što predstavlja zaista veliki uspeh. Nadamo se da će se ovom humanom projektu odazvati i oni koji nisu bili prisutni te večeri i pomoći u dovođenju te napaćene dece sa Kosova.

Ivana Đorđević

PROMOCIJA KNJIGE - MILE JOVIČIĆ

Dva dana do mira

U petak, 25. novembra, u prepunoj knjižari Srbika, na slici dole desno, promovisana je knjiga Mileta Jovičića "DVA DANA DO MIRA". Knjigu je promovisao novinar Slobodan Rundo, a najinteresantnije djelove knjige čitala je pjesnikinja i dramska umjetnica g-đa Miroslava Đurčić.

"Dva dana do mira" je literarni prvenac gosp. Jovičića, u kojoj upečatljivo oslikava trenutke početka bosanskog ratnog pakla, tragične 1992. godine, u čijem se središtu našao sa svojom porodicom.

Kroz impresije iz apokaliptičnog ratnog miljea, našao je put njegov pripovjedački talenat otkrivajući njegovu filozofiju, životnu energiju i lucidnost misli. Ova knjiga nosi nezaobilazne detalje autobiografskog i autentičnog.

Ovo je i dokumentarno i publicistički veoma vrijedna knjiga. Kao neposredni sudionik događanja na Sarajevskom aerodromu, kao njegov direktor, u najtežim danima za Sarajevske Srbe, vjerodostojno, precizno i detaljno je opisao te dane. Istovremeno literarno toliko ljepo, kao da iza sebe ima bogato profesionalno književno i pripovjedačko iskustvo. On je pouzdan posmatrač, svjedok i učesnik, zato se ova knjiga čita u jednom dahu.

Po mome mišljenju, napisana je jedna dirljiva knjiga svjedočanstva i sve što je napisano u ovom potresnom romanu, na nesreću, prepisano je doslovno od života u tim teškim danima. Emocionalno snažna priča o Sarajevu, BiH i Jugoslaviji, koja se kao u ogledalu prelama preko aerodromske piste, o tome zašto se i kako se odigrala tragedija jedne zemlje. To je uzbudljivo, potresno, a istinito svjedočanstvo o predvečerju i početku rata u BiH, posmatrano sa aerodroma kao najznačajnije vezivne tačke njegovih domaćih i stranih aktera.

Gosp. Jovičić dokumentarno svjedoči, ali pripovjedačkom doživljenošću, pa se knjiga čita kao roman. Ova knjiga, nažalost odslikava stvarnost, u koju, oni koji nisu učestvovali u ovim događanjima, prosto ne mogu da vjeruju…

Aerodrom je bio mjesto na kome se u zgusnutom obliku odvijala ratna drama Sarajeva. Butmirska pista je bila jedini put spasa za izbjeglice, iznad svih linija frontova koje su zaposjele zaraćene strane. Aerodrom je, istovremeno, bio predmet spora između srpske i muslimanske strane, između JNA i međunarodnih snaga, jer je kao jedini brz i siguran humanitarni kanal bio pitanje života i smrti ratom zapaljenog grada.

Aerodrom je bio i prvo mjesto na koje su kročili i nerijetko se tu i zaustavili predstavnici EU i UN, poput gospode, Vensa, Karingtona, Kutiljera. Sa te piste će Izetbegović poletjeti u Lisabon i pri povratku biti zarobljen i razmjenjen za komandu armijske oblasti koja je bila opkoljena u Sarajevu. Iznenadnim sletanjem na taj isti aerodrom, Fransoa Miteran će pokazati svijetu da srpska strana ne sprečava dotur hrane za izgladnjele Sarajlije. Preko zaleđene piste će kasnije mnogi tokom mračnih zimskih noći, pretrčavati u slobodu. Tu će aterirati i privatni avion premijera Milana Panića kada je, noseći maslinovu grančicu, pokušao da napravi preokret u srpsko-muslimanskim odnosima i bio odbijen u Sarajevu.

Ova knjiga, dnevnik događanja odlikuje moderan stil kazivanja, sa kratkom i sažetom, jednostavnom i jasnom, dinamičnom i zanimljivom rečenicom, lišenom raspričavanja o svemu i svačemu, a posebno o vlastitoj ulozi u istorijskim događajima, što nerijetko opterećuje memoarske tekstove. Međutim, naš pisac se odlučio na disciplinovanu redukciju vlastitih razmiš-ljanja i osje-ća-nja, te sebe sveo na minimalne lucidne komentare. Njegovo kazivanje nije neutralno objektivističko, i nema autorske patetike.

U ovoj umjetničkoj književnoj optužnici, naš pisac je obrazložio svu tragediju dešavanja početka rata u Sarajevu i BiH. 30.000 ljudi je tih nesretnih sarajevskih dana napustilo svoj dragi grad, otišlo u izbjeglištvo i neizvjesnost. Otišlo u Srbiju ili Crnu Goru, u bijeli svijet, izgubivši svoje domove, djetinjstvo, tragove ljubavi, čak i svoje mrtve. I Jevreji su napustili Sarajevo.

Ako je ovaj roman ikome bio namjenjen, onda je, prije svih ostalih, posvećen onim hiljadama izbjeglica koji i danas lutaju po svijetu, sanjajući svoje gradove i svoju prošlost.

Odlaskom iz Sarajeva u neizvjesnost čuvenim avionom "Kikas" oni nose i uspomenu na velikog pilota i hrabrog čovjeka Stevana Popova.

Slobodan Rundo

Copyright © 1996-2016 "NOVINE Toronto"