Tajni film SKRENUO PAŽNjU NA NEKE STARE PROBLEME
Računi za struju kao referendumski ulog
Mnogi, stoga, smatraju da ove godine mogu biti "mirni" kad je riječ o računima za struju, vodu, komunalije, pa i od inspekcija i poreznika. A možda im neko, zaista, i plati zaostale račune.
Tajni film o navodnoj kupovini glasova za referendum o državnom statusu Crne Gore 21.maja, potvrdio je jedan drugi veliki problem - veoma nisku naplatu računa za električnu struju, vodu, komunalne usluge i druge neophodne dadžbine. Na spornom filmu je navedeno da je Mašanu Buškoviću iz Golubovaca nuđeno plaćanje zaostalih računa za električnu struju, u iznosu od 1.580 eura, ako bi on, na referendumu, glasao za suverenu Crnu Goru. Podatak o tolikom neplaćenom računu ostao je potpuno nezapažen u hrpi reagovanja na sporni postupak dvojice navodnih aktivista vladajuće Demokratske partije socijalista koji su Buškoviću nudili plaćanje potrošene struje. Komunalna preduzeća, vodovodne službe i elektrodistribucije u Crnoj Gori odavno se žale da im potrošači duguju, čak, desetine miliona eura za neplaćene račune. Rukovodstvo Gradskog vodovoda u Podgorici je nedavno najavilo da će objaviti spisak neurednih platiša, od kojih većina račune ne plaća godinama. Elektroprivreda Crne Gore se vrlo često žali na nisku naplatu. Najavljuje isključenja, ali se, po pravilu, to uvijek "prebije" na štetu onih koji redovno plaćaju električnu struju. Tom logikom, da se može preživljavati od manjeg dijela domaćinstava koja redovno plaćaju komunalne i druge dadžbine, izgleda, rukovode se uprave komunalnih preduzeća, vodovoda i elektrodistribucija. Od tolike naplate se mogu dijeliti plate, i to je, po svemu sudeći, "dovoljno" za ta preduzeća. Komunalci, elektrodistributeri i drugi su u nekim prilikama i pokušavali da bolju naplatu obezbijede preko sudova, ali se pokazalo da je to uzaludan posao. Na desetine hiljade tužbi Stambenog preduzeća u Podgorici protiv građana koji, takoreći, nikad nijesu izmirivali obaveze za održavanje stambenih zgrada, jednostavno, pale su . Jer, sudovi, praktično, nijesu mogli, a nijesu bili ni toliko voljni, da se nose s tako velikim brojem predmeta. Dugovi su zatim, oprošteni, a građani su nakon toga zakonom obavezani da sami održavaju stambene zgrade. Prema tvrdnjama iz komunalnih i drugih preduzeća koja brinu o neophodnim uslugama građanima, kao i iz političkih partija, i tako niska naplata računa, sada je u vrijeme referendumske kampanje umanjena. Ima tvrdnji da je naplata, gotovo stala. Inspekcijske službe se, takođe, suočavaju s većim otporima , jer se računa da će u predreferendumsko vrijeme i oni biti popustljivi. Tako će biti do 21. maja, a onda počinju pripreme za parlamentarne izbore, koji bi trebalo da budu održani na jesen. Mnogi, stoga, smatraju da ove godine mogu biti "mirni" kad je riječ o računima za struju, vodu, komunalije, pa i od inspekcija i poreznika. A možda im neko, zaista, i plati zaostale račune. Jer politička u odnosu na pravnu državu još je mnogo jača.
Ilija Despotović, Podgorica

“MOZGOVI” ĆE DOLAZITI IZ KINE I INDIJE
Ugrožena uloga SAD kao tehnološkog lidera
Američki poslovni i tehnološki lideri priznaju da Sjedinjene Američke Države gube svoju konkurentsku prednost u odnosu na nove ekonomske sile u Aziji i apeluju na Kongres da preduzme potrebne mere kako bi se taj trend zaustavio.
U nedavnom svedočenju pred Senatskim odborom za ekonomiju, nauku i transport, američki poslovni lideri su upozorili da je ugrožena vodeća uloga Amerike kao tehnološkog giganta. Najnoviji podaci ukazuju da se američki bilans u trgovini visoko-tehnološkim proizvodima od suficita, u vrednosti od 33 milijarde dolara 1997. godine, pretvorio u deficit od 27 milijardi dolara 2003. godine. Norman Ogastin, bivši direktor američke avio kompanije Lokid Martin, kaže za Glas Amerike da su veliki dobitnici na tom planu zemlje poput Kine i Indije. "Do toga je došlo delimično i zbog naše sopstvene neaktivnosti u mnogim slučajevima, ali delimično i zbog toga što ostatak sveta postaje bolji, često zato što kopira stvari koje smo mi svojevremeno radili dobro", smatra Ogastin. Među tim stvarima je i istraživanje. Džon Ensin, republikanski senator iz Nevade, koji je i ko-sponzor Nacionalnog zakona o inovacijama, predlaže da se udvostruče ulaganja u naučna istraživanja i poboljša školsko obrazovanje u matematici i prirodnim naukama. "Nažalost, u oblastima u kojima se stvaraju inovacije u 21. veku, u prirodnim naukama, tehnologiji, inženjerstvu i matematici, SAD gubi globalnu prednost", kaže Ensin. Jedan od razloga leži i u činjenici da je prošle godine u Kini diplomiralo 500.000 inženjera, u Indiji - 200.000, a u Sjedinjenim Američkim Državama - samo 70.000. Ukoliko se ovaj tekući trend nastavi, 90 odsto svih naučnika i inženjera u svetu će do 2010. godine živeti u Aziji. Uprkos sve manjem broju diploma u prirodnim naukama i inženjerstvu, bruto domaći proizvod SAD je i dalje među najvećim u svetu. Debora Vins Smit, predsednik Saveta za konkurentnost, nevladine organizacije koja prati međunarodne poslovne trendove, ističe da su po radniku, Amerikanci pet puta produktivniji od Kineza. "Još smo prvi u svetu u ukupnoj industrijskoj proizvodnji, kao i u dodatoj vrednosti industrijskih proizvoda. Pa ipak, izazovi su toliko ozbiljni i sistematski da će, ukoliko ih budemo ignorisali, ugroziti našu snagu i vodeći položaj", naglašava Debora Vins Smit. Demokratski senator Maks Bokus ocenjuje da su Sjedinjene Države i dalje snažne, ali da je sada trenutak da se uvedu nove mere. "Mi još vodimo u kreativnosti i inovacijama, mada ne u drugim oblastima. Iskreno rečeno - nisam siguran koliko će to još trajati", kaže Bokus. Senator Bokus planira da tokom ove godine podnese zakonski predlog koji će biti usredsređen na obrazovanje, energetsku reformu i zdravstvenu zaštitu kako bi se obezbedilo da Amerikanci održe svoj životni standard uprkos sve većoj konkurenciji u svetu.

Nepoznat status supruge i sina MiloŠeviĆa U RUSIJI
Mira i Marko žive u Moskvi
Ruski zvaničnici odbijaju da govore o tome, a donedavno su tvrdili da nemaju nikakve informacije o njihovom boravku u Moskvi.
Nagađanja o tome da supruga i sin bivšeg jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloševića, Mirjana Marković i Marko Milošević žive u Moskvi, prekinuta su nakon Miloševićeve smrti, ali i dalje nije jasno kakav status oni uživaju u Rusiji. Zvaničnici odbijaju da govore o tome, a donedavno su tvrdili da nemaju nikakve informacije o njihovom boravku u Moskvi. U međuvremenu je sve oko supruge i sina Miloševića bilo u sferi nagađanja. Ruska štampa je pisala da žive u kući u Barvihi, elitnom delu Moskve, koju je Marko kupio od nekog ruskog bisnismena, ali oni nikada nisu viđeni u javnosti, a strani novinari su uzalud pokušavali da ih pronađu. Nagađanja je prekinuo iznenadni intervju Marka Miloševića Prvom kanalu ruske državne televizije, na prilično dobrom ruskom jeziku, povodom smrti njegovog oca i odlaska iz Moskve u Hag. U Hagu se pojavio u kolima sa ruskim diplomatskim tablicama, što u ovdašnjem MIP-u nisu hteli da komentarišu. Iz tog, kao i iz intervjua koji su usledili, moglo se zaključiti da je u Moskvi i Mirjana Marković, koja se ni tom prilikom nije pojavila pred novinarima. Time su demantovani i ruski državni organi koji, čak i kada su za suprugom i sinom Miloševića bile raspisane poternice, nikada nisu potvrdili njihov boravak u Rusiji, a najčešće su odbijali svaki komentar. U aprilu 2003. godine, kada je bila aktuelna poternica za Mirjanom Marković, agenciji Beta su i u ruskom MUP-u i u tužilaštvu izjavili da iz Beograda nisu dobili "nikakav zahtev", te da se njenim slučajem ne bave ni na koji način. U međuvremenu je u ruskoj javnosti vođena polemika o tome da li Mirjana Marković, ako je u Rusiji, treba da bude isporučena Beogradu. Mišljenja su bila podeljena, ali se uglavnom sve svodilo na to da je eventualna ekstradicija političko pitanje. "Faktički se rešava pitanje između političke svrsishodnosti i raspoloženja javnosti. Sigurno će se naći veliki broj političara koji će želeti da iskoriste tu situaciju za svoje unutrašnjepolitičke ciljeve", izjavio je tim povodom bivši zamenik ministra spoljnih poslova Rusije Anatolij Adamišin. Nakon smrti Slobodana Miloševića, ispostavilo se da su mnogi znali da je deo njegove porodice u Moskvi, pa je potpredsednik ruske Državne Dume Sergej Baburin izjavio je da je u "stalnom kontaktu sa Miloševićevom porodicom". Na ponovljena pitanja u kakvom statusu Miloševići borave u Rusiji, agencija Interfaks je, pozivajući se na izvore u pravosudnim organima, navela da su Mirjana Marković i Marko Milošević dobili status izbeglica u Rusiji, a da nije isključeno i da već imaju zelenu kartu, odnosno privremeni boravak. Portparol Federalne migracione službe u razgovoru sa dopisnicom Bete u Moskvi Zoranom Bojić nije želeo da potvrdi niti da demantuje izbeglički status supruge i sina Miloševića, rekavši da "ne želi" to da komentariše. Objasnio je samo da je početkom ove godine u Rusiji status izbeglica imalo između šest i sedam hiljada ljudi i da je prvi uslov za dobijanje tog statusa "nenormalna situacija u zemlji porekla" i da se protiv osobe ne vodi krivični postupak. Naveo je, takođe, da u Rusiji uopšte nema političkih azilanata. Komentator Natalija Gevrorkjan izjavila je da joj je još pre četiri ili pet godina pokazana kuća koju je kupio Marko Milošević i da "začuđuje" što o njoj nisu znali ruski zvaničnici, kako su tvrdili. Bivši ruski ministar informisanja (1994-1996) i bivši šef dopisništva RIA Novosti u Beogradu Sergej Grizunov smatra da i u Rusiji i u Srbiji postoji "kompleks gubitka velike države" i otuda i "masovna psihoza u podršci Miloševiću".
J.R.

brojni sudski predmeti u BiH nositi oznaku "nerijeŠeno"
Pritisci na svedoke u sudskim procesima u BiH
"Prijeti se direktno svjedoku, njegovoj porodici, a posebno djeci. Svi ovi pritisci dovoljni su da svjedok bude prisiljen da odustane od svjedočenja", kaže sagovornik iz SIPA-e.
Prošlomjesečno samoubistvo šefa Odela za uvoz Carinske uprave u Mostaru Gojka Mandića, pokrenulo je pitanje - koliko je mudro biti svjedok na suđenjima u BiH. Mandić je bio svjedok u sudskom procesu protiv bivšeg člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, četvorice braće Lijanović, suvlasnika mesne industrije "Lijanovići", predsjednika Ustavnog suda BiH Mate Tadića i profesora prava Zdravka Lučića. "Čović i ostali", optuženi su u Sudu BiH za carinske prevare, finansijske malverzacije teške nekoliko miliona maraka, utaju poreza, podmićivanje. Vjeruje se da bi vođenje velikog broja sudskih predmeta moglo doći u pitanje ako se svjedocima ne bude garantovalo da će se nakon suđenja bezbjedno moći vratiti svom domu. Predsjednik Helsinškog komiteta BiH Srđan Dizdarević ocijenjuje da je "BiH zemlja gdje postoje snažne mafije u domenu opšteg kriminala ali i ratnih zločina, te da je pred tako opasnim akterima potrebno dati dobru i kvalitetnu zaštitu svjedocima". Sagovornik iz Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH koji radi u Odelu za zaštitu svjedoka, pod uslovom da ostane anoniman, priznaje da su pritisci na svjedoke prisutni. "Prijeti se direktno svjedoku, njegovoj porodici, a posebno djeci. Svi ovi pritisci dovoljni su da svjedok bude prisiljen da odustane od svjedočenja", kaže sagovornik iz SIPA-e. On tvrdi da je dosadašnja praksa pokazala da rijetko svjedoku direktno prijeti osumnjičeni, već se to obično obavlja preko posrednika. Odeljenje za zaštitu svjedoka u BiH funkcioniše oko godinu dana. Kroz taj program prošlo je preko 40 osoba. Razlog za sve češće zahtjeve zaštite svjedoka jeste činjenica da je u "većim" sudskim procesima do sada iz nerazjašnjenih razloga umrlo nekoliko ključnih svjedoka. I bivši direktor federalne Carinske uprave Želimir Rebac, koji je trebalo da bude svjedok u sudskom procesu protiv "Čovića i ostalih", prije osam mjeseci se odlučio za samoubistvo skokom sa Titovog mosta u Mostaru. U toj namjeri spriječili su ga slučajni prolaznici i jedan policajac. Mostraci tvrde da je Rebac nakon svjedočenja u Sudu i uprkos obećanjima o zaštiti koja su mu dali međunarodni predstavnici u BiH, ostao usamljen i izložen stalnim pritiscima i prijetnjama. Za vrijeme mandata Želimira Rebca u federalnoj carinskoj upravi, od 1998. do 2003. godine, otkrivene su razne afere i pljačke teške stotine miliona maraka. On je bio jedan od prvih ljudi koji je javno ukazivao na kriminal i korupciju nadležnih graničnih tijela. U Tužilaštvu BiH i pored naprasnih umiranja svjedoka, nisu pokrenute istrage, što je natjeralo Rebca da se pokuša baciti sa mosta, a verovatno uticalo na Gojka Mandića da puca sebi u glavu. Takođe, nejasno je i zašto je treći svjedok u slučaju "Čović i ostali", Zoran Nikolić, otkazao saradnju sudu i tražio da bude izmješten van BiH. Nije poznato ni da li će Tužilaštvo BIH pokrenuti istragu o iznenadnoj smrti svjedoka Izeta Mustafića, koji je trebalo da svjedoči u procesu protiv zamjenika direktora Interpola BiH Asima Fazlića. Zbog nepovjerenja građana u pravosudni sistem, može se očekivati da će i ubuduće brojni sudski predmeti u BiH nositi oznaku "neriješeno".
Merima Spahić Sarajevo

reŠenje za Kosovo SAMO UZ saglasnost Beograda
Srbija se približava završetku saradnje s Hagom
Srpski premijer Vojislav Koštunica izjavio je u Rimu da se "može reći" da se Srbija približava završetku saradnje s Haškim tribunalom, ali nije izneo druge detalje.
Upitan da li će biti ispunjena i poslednja obaveza prema Hagu, odnosno izručenje Ratka Mladića, on je Radio-televiziji Srbije rekao da to "mora biti". Koštunica nije naveo detalje, a posetu glavne tužiteljke Haškog tribunala Karle del Ponte Beogradu opisao je kao radnu posetu, tokom koje je sumirano "sve što je dosad postignuto". "Ja sam zadovoljan onim što je do sada urađeno", rekao je srpski premijer i dodao da to nije bilo lako postići uz sve probleme s kojima se Srbija suočava. Koštunica, koji učestvuje u radu dvodnevnog kongresa Evropskih narodnih partija, koji je danas počeo u Rimu, dao je tu izjavu novinarima neposredno posle razgovora s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom i predsednikom grčke vlade Kostosom Karamanlisom. Srpski premijer je tim susretima započeo seriju bilateralnih susreta tokom održavanja kongresa evropskih narodnjaka u Rimu. Koštunica je sa Sanaderom razgovarao, kako je preneo novinarima, o daljem unapređenju odnosa dve zemlje, uzvratnoj poseti Sanadera Beogradu i nizu drugih pitanja. "Razgovor je bio usredsređen na unapredenje bilateralnih odnosa i, posebno, na položaja manjina", rekao je Koštunica i dodao da je bilo reči i o rešavanju budućeg statusa Kosova. Prema njegovim rečima, Sanader je ponovio principijelan stav Hrvatske da se rešenje za Kosovo mora tražiti kompromisom. "Hrvatska smatra, kako mi je Sanader rekao, da nijedno rešenje za Kosovo neće biti prihvatljivo ako se do njega bude došlo bez saglasnosti Beograda", rekao je Koštunica. Srpski premijer rekao je da je sa Karamanlisom razgovarao o daljim koracima Srbije i Crne Gore ka evropskim integracijama i nastavku pregovora sa Evropskom unijom o zaključenju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. "U tome računamo na podrsku naših grčkih prijatelja", rekao je Koštunica i dodao da je grčkom premijeru preneo stav Beograda u kojem se prednost daje ideji integracija, a ne dezintegracija, i da Beograd u tom svetlu gleda i na predstojeći crnogorski referendum o nezavisnosti. On je rekao da je za Beograd veoma važno i što će u referendumski proces biti uključena i Evropska unija. U vezi s Kosovom, Koštunica i Karamanlis su zaključili da je dosad ostvaren mali napredak u primeni standarda. "To je činjenica koja onespokojava kad je reč o budućem statusu Kosova", rekao je Koštunica i dodao da je Karamanlis još jednom potvrdio načelan stav Grčke da pravila procedure nalažu da se u pitanjima poput kosovskog mora težiti kompromisu. On je preneo da je Karamalis rekao da "nametanje rešenja mora biti isključeno" i da se za to izjasnila i Kontakt grupa. Srpski premijer preneo je Karamalisu da je suštinska autonomija Kosova jedino što se njemu čini kao kompromis između stanja do 1999. godine i zahteva Prištine za nezavisnošću. "Svi glasovi iz regiona koji vode računa o stabilnosti, takođe drže do tih pravila... Meni se čini da, u rešavanju kosovskog problema, ne treba ništa drugo do - držati se međunarodnog prava", naglasio je Koštunica, prenela je RTS.

Sad menjaju program istraŽivanja svemira
Baza na Mesecu do 2020-te godine
Bez mnogo pompe i sa smanjenim budžetom, Sjedinjene Američke Države menjaju svoj program istraživanja svemira u pokušaju da ponovo pošalju čoveka na Mesec do 2020. godine, a možda i na Mars.
Maja 1961. predsednik Džon Kenedi je izmenio tok istorije čovečanstva rečima: "Pre isteka ove decenije naš cilj je da spustimo čoveka na Mesec i vratimo ga bezbedno na Zemlju". To se obistinilo u julu 1969. kada je Nil Armstrong postao prvi čovek koji je kročio na drugo svemirsko telo. Ostale su upamćene njegove reči: "Ovo je mali korak za čoveka, ali veliki za čovečanstvo". Trideset pet godina kasnije, u januaru 2004, predsednik Džordž Buš Mlađi najavio je novu viziju u istraživanju svemira. "Izgradićemo nove letelice koje će poneti čoveka u svemir, da bismo uspostavili bazu na Mesecu i uputili se ka udaljenim svetovima". Mada zasenjena ratom u Iraku i borbom protiv terorizma, ta vizija je tiho postala pokretačka snaga u transformaciji američkog programa istraživanja svemira, navodi Glas Amerike. Centralnio mesto ima povratak čoveka na Mesec, kaže stručnjak sa univerziteta Džons Hopkins u Merilendu Pol Spudis, koji je bio član savetodavne komisije predsednika SAD za istraživanje svemira. "Kako stičemo sve više iskustva na Mesecu, počećemo da koristimo i materijale koje tamo nađemo da bismo proizveli nove stvari, a kada to jednom učinite, već ste napravili korak ka prekidanju pupčane vrpce sa Zemljom", ocenjuje Spudis. Da bi se to ostvarilo potrebno je, prema njegovim rečima, u fazama postići pet ciljeva. Prvi je - osposobiti za let šatlove. Drugi je dovršavanje svemirske stanice, koristeći šatlove za dopremanje uređaja i opreme. Treći je proizvesti novu letelicu za ljudske posade, koja bi omogučila čoveku da krene ka Marsu i drugim planetama. Četvrti korak je povratak na Mesec - radi naučnih istraživanja i saznanja kako da se ono što je potrebno dobije na Mesecu. Poslednji korak je sama misija ka Marsu. Ostvarenje te vizije je zadatak Američke agencije za istraživanje svemira - Nasa, čiji direktor Majkl Grifin kaže: "Dovršiti svemirsku stanicu, povući šatlove do 2010, preći sa šatlova na novu letelicu, koja bi mogla da obavi nove zadatke - mislim da smo u stanju da to postignemo". Ima, međutim, i onih koji su sumnjičavi i koji misle da se od Nase traži da učini mnogo sa malo sredstava. Direktor Grifin priznaje da će cena novih misija sa ljudskom posadom oduzeti sredstva drugim programima u okviru njegove agencije, ali i ističe da Nasa dobija preko 16 milijardi dolara godišnje. "Mislim da je to ipak dosta sredstava za povratak na Mesec. Misija će svakako zahtevati smele inovacije i maštovito upravljanje, ali je izvodljiva. Ako to ne bude slučaj, onda svemirski program nema budućnost, jer više novca neće dobiti".

LIBIJA OSVEŽAVA TURIZAM
Pomračenje Sunca kao mamac za turiste
Hiljade posetilaca sa Zapada preplavilo je Libiju zbog pomračenja Sunca koje je, kako su se nadali libijski zvaničnici, biti najveći "turistički" događaj svih vremena u toj izolovanoj severnoafričkoj zemlji.
Pomračenje se događa kada Mesec prođe direktno ispred Sunca i načini senku na Zemlji. Sutrašnje pomračenje biće najbolje vidljivo u Brazilu, severnoj Africi i centralnoj Aziji. Pomračenje će se najduže videti - četiri minuta i sedam sekundi, iz libijskog naselja Vao Namus, u blizini granice sa Čadom, 2.000 kilometara južno od Tripolija. U libijskoj oazi Džalo, 500 kilometara južno od Bengazija, pomračenje će trajati četiri minuta i tri sekunde, kao i u Alboridi i Saulu, blizu granice sa Egiptom. Libija se nada da će dolazak stranaca u daleke stanice za posmatranje pomračenja, u spektakularnoj pustinji, poboljšati turističku industriju koja posle višegodišnje izolacije čeka da se "probudi". Zamenik ministra turizma Arebi Mazoz rekao je Rojtersu da je Libija izdala vize za 7.000 turista iz 53 zemlje, kao i za brojne američke naučnike koji će pomagati libijskim stručnjacima u proučavanju pomračenja. "Najveći tim čine Amerikanci sa 1.500 ljudi, Britanci sa 1.264, Nemci sa 537, a imamo i posetioce iz Austrije, Španije i Italije", kaže Arebi. Šef odeljenja za informisanje Ministarstva turizma Ahmed Aziz ocenjuje da će pomračenje Sunca biti najveći događaj u istoriji libijskog turizma. Sigurnosne i zdravstvene usluge obezbeđene su za turiste u četiri pustinjska kampa. Četiri privatne firme obezbedile su zalihe vode, šatore, tuševe, hranu, piće i prevoz za posetioce koji su platili oko 2.000 evra za četvorodnevnu avanturu. Libija se oslobodila višegodišnje međunarodne izolacije 2003. godine kada je pristala da plati odštetu žrtvama avionskih iznad Škotske i Nigerije 1988. i 1989. godine, u kojima su teroristi podmetnuli bombe. Libija se nada da će pomračenje Sunca izazvati interesovanje i za njene druge atrakcije - ruševine iz starogrčkog i rimskog perioda, praistorijska pustinjska nalazišta, kao i neiskvarenu pustinju koja u širini većoj od 1.250 milja izlazi na Sredozemlje. Libija će, međutim, morati mnogo toga da uradi kako bi sustigla glavne turističke destinacije severne Afrike - Tunis, Maroko i Egipat, koji godišnje pojedinačno privuku po šest miliona i više turista. Prema nekim procenama, Libiju godišnje poseti manje od pola miliona turista. Libijske vlasti, koje su sklopile sporazum sa nekoliko evropskih firmi za izgradnju turističkih kompleksa duž obale, nadaju se da će im višegodišnja izolacija dati izvesnu dozu misterije koju njihovi susedi nemaju.

OTKRIĆA
Meksičke senote - raj za istraživače
Među zapanjujućim otkriđima su mikroorganizmi i morski sunđeri u kojima se moža krije lek za tumore
Maje su u stara vremena verovale da su krečnjačka udubljenja ispunjena kristalno čistom vodom u džunglama Meksika - kapija podzemnog sveta gde se nalazi dom gnevnog boga kiše koga treba umiriti ljudskim žrtvama. Sada su u tim dubokim udubljenjima do pola ispunjenim vodom, koja Meksikanci zovu "senote" (cenotes), pronađena razna "čuda", uključujući mogući lek za rak, prenosi Rojters. Ronioci zalaze u senote, kojih na poluostrvu Jukatan ima u izobilju, i istražuju ogroman sistem podžemnih reka. Sa bocama za vazduh, vodičima i vodootpornim lampama, oni su do sada uspeli da u geografske karte ubeleže 650 kilometara kanala koji čine džinovsku podzemnu deltu koja se uliva u Karipsko more, a to je kako kažu, samo početak. Naučnici koji istražuju mrežu pećina koje je stvorila kiša prolazeći kroz porozni krečnjak, otkrili su čitavo bogatstvo ranih arheoloških pronalazaka i kostiju preistorijskih životinja. Takođe su identifikovali desetine novih vodenih vrsta, posebno prilagođenih ekstremnim klimatskim uslovima koji tamo vladaju, a koje bi mogle imati primenu u medicini. Na Rivijeri Maja, nizu karipskih letovališta među kojima je i širom sveta poznato arheološko nalazište Tulum, nalazi se više od 500 senota. Njihova voda je filtrirana prolaskom kroz krečnjak, zbog čega je toliko bistra da ronioci kažu da se osećaju kao da lebde u vazduhu. Bazeni su različite dubine, od oko metar do ambisa dubljeg od 150 metara, do čijeg dna istraživači još nisu stigli. "Pokazalo se da je to potpuno jedinstveno okruženje", kaže biolog Tom Ajlif sa Univerziteta u Teksasu. "Pronalazimo razne stvari, recimo bića za koja niko nije znao da postoje, a ostalo nam je još mnogo posla". Jukatan leži na krečnjačkom platou kroz koji se voda sliva do neporoznih stena koje se nalaze ispod. Milionima godina, sistem podžemnih reka probio je pećine kroz koje ističe u more. Poslednjih godina, biolozi koji zalaze u podzemne rečne sisteme koji su, za razliku od senota, potpuno crni jer do njih ne dopire svetlost, otkrili su 40 sasvim novih vrsta, uglavnom slepih rakova i riba koje su se prilagodile životu u tako teškim uslovima, sa razređenim kiseonikom i izuzetno malo hrane. Među zapanjujućim otkrićima su mikroorganizmi koji žive u prelaznoj zoni, gde se slatka voda meša sa morskom, i morski sunđeri u kojima se možda krije lek za tumore. "Istraživanje je na samom početku, ali je sasvim moguće da bakterije i sunđeri možda imaju biomedicinsku primenu, uključujući lek za rak", kaže Ajlif i dodaje da su mnogi naučnici "uzbuđeni zbog toga". Ronioci su u dubinama pronašli i kosti džinovskih lenjivaca iz džungle, zečeva, pa čak i mamuta, koje se tu nalaze još od poslednjeg Ledenog doba. "Kad ljudima kažemo da dole ima slonova, misle da smo poludeli", priča istraživač podvodnog sveta Sam Mičam. Poslednje tri decenije broj stanovnika Rivijere Maja porastao je deset puta i sada iznosi oko milion, zahvaljujući brojnim turistima iz SAD, Evrope i Meksika. Borci za zaštitu životne sredine kažu da je razvoj letovališta samo delimično regulisan odgovarajućim propisima i upozoravaju da otpad koji hoteli i odmarališta proizvode u toj oblasti već preti podzemnoj oazi. Stotine turista koje svakodnevno dolaze da bi ronile u nekoj od desetina senota i pećina otvorenih za posetioce takođe nesvesno uništavaju ekosisteme još pre nego što su oni do kraja istraženi.

| PRVA STRANA - HOME | REDAKCIJA | ARHIVA | PRETPLATA | KONTAKT |

Copyright © 1996-2010 "NOVINE Toronto"